Tokom prethodnih decenija objavljene su stotine tekstova, podastrte desetine dokaza i isto toliko svjedočenja direktno upućenih i uključenih ljudi da su kadrovi KOS-a drmali vojnim i političkim vrhom tokom i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sa svim ključnim zlodjelima koji su zadesili bošnjački narod povezivani su ovi kadrovi - od političkih ubistava, preko sabotiranja odbrane države, krađe donacija, terorističkih kampova, pljačkaške privatizacije, pa do aktuelnih kampanja poziva na linč i crtanja mete na čelo političkim protivnicima.
Ipak, svi ti brojni dokazi i dokumenti ostajali su pohranjeni na stranicama novina, magazina i knjiga, u ponekom dokumentarcu ili TV gostovanju, ali sve to bez sudskih epiloga i konačnog raskrinkavanja mašinerije.
Stoga, značajno je što je Elmedin Konaković, kao stranački lider i ministar vanjskih poslova, na najvišem nivou aktuelizirao pitanje KOS-ovaca i njihove uloge u vrhu Stranke demokratske akcije (SDA).
Konaković je djelovao prilično samouvjereno kada je tvrdio da posjeduje čvrste dokaze o ulozi koju ovi kadrovi imaju u rušenju državnih institucija i radu za velikosrpske interese. Za nadati se da zna kud goni s ovom pričom i da će ona konačno ići ka konkretnom epilogu raskrinkavanja, obračuna i otrežnjenja, jer sve drugo bi bilo politički pogubno kako po njegovu karijeru tako i budućnost cijelog društva.
Spomenuti savjetnik i oca i sina za kojeg je objelodanjeno da je prije rata bio visokorangirani oficir KOS-a izvjesno je samo poznati vrh ledenog brijega, ali je pravo pitanje zbog čega je on sve vrijeme u njihovoj milosti, s kojim ciljevima i šta je to djelovanje duboke države ostavilo sve iza sebe.
Od islamizacije Armije RBiH i poklona neprijatelju da se ona iz bosanske pretvori u muslimansku vojsku, preko rušenja revizije, do aktuelne antizapadne retorike i udara na institucije ove države, utisak koji se nedvojbeno nameće jeste da ptice u konačnici uvijek dolijeću na istu adresu - onu beogradsku.