Bosna i Hercegovina je zaustavljanjem rata i njegovim prebacivanjem u političko polje postala zemlja zaleđenog vojnog sukoba. Takva situacija traje već trideset godina, a nesposobnost domaćih političkih faktora da dogovore ustavne promjene zarobila je državu i uništila nacionalno podijeljeno društvo. 

Ta zarobljena država i propalo društvo imali su povijesnu šansu 2006. godine da se u velikoj mjeri preobraze Aprilskim paketom ustavnih promjena. Njih su, podsjetimo, zaustavili Haris Silajdžić i Božo Ljubić, svaki iz svojih uskogrudih pobuda i svaki za svoj politički račun. Silajdžiću je cilj bio dolazak na vlast i osvajanje izbora za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Ljubić, kao okorjeli nacionalista, imao je namjeru skinuti HDZ s vlasti, a onda je otišao pod skute Dragana Čovića, postavši njegov politički sluga. 

Silajdžiću se posrećilo i dobio je izbore na talasu žestokog bošnjačkog nacionalizma i ublehi o 100% BiH. Taj se procenat kasnije sveo na nulu, a dok se država razgrađivala, rasla je državotvornost Republike Srpske. Silajdžić je, što današnje generacije ne znaju, rodio Dodika, a potom se ovaj ustoličio za neprikosnovenog srpskog nacionalističkog vođu u BiH. Danas je Silajdžić nebitan lik u političkom životu, a njegov čin rušenja Aprilskog paketa ustavnih promjena postao je neka vrsta propuštene mitske šanse za popravljanje nefunkcionalne dejtonske tvorevine. BiH je ostala, kako mnogi kažu, u luđačkoj košulji Dejtonskog ustava.

Titov socijalizam

U međuvremenu, nacionalizam je pokrio ukupno društveno polje, vratio nacionalne identitete u predmoderno doba, arhaizirajući ih do kraja, poništio emancipatorski potencijal Titovog socijalizma u izgradnji nacija i time stvorio narativnu šizofreniju današnjih nacionalnih identiteta. Ona se predstavlja kao autentičan, krvno-srodnički oblik nacije, sa slikom nacionalnog Drugog kao demonskog svepovijesnog neprijatelja. U takvoj situaciji svaki, ma i najmanji pomak u izgradnji novih društvenih vrijednosti, izgleda kao nemoguć korak. Zarobljena država i propalo podijeljeno društvo, u kojima Silajdžićeve ublehe o građanskoj državi nastavlja Željko Komšić, politički lik potkapacitiran u svakom pogledu, s veoma militantnom retorikom - vremenom su porodile društveno beznađe u kojem živi većina stanovništva.

BiH je, dakle, zemlja kriza: ekonomske, populacijske, kulturne, moralne, socijalne, ustavne, energetske itd., a društvena pustinja narasta sve više i više i prijeti da nas potpuno uništi. SDA, HDZ i SNSD su u dugogodišnjem koalicionom partnerstvu potpuno zaustavile evropski put zemlje i u njoj stvorile najsuroviji oblik kapitalizma, tzv. prvobitnu akumulaciju kapitala. Društveno bogatstvo je opljačkano, a tajkuni ponikli u ovim partijama danas su nova klasa koja je do kraja razorila negdašnje socijalističke gigante koji su bili konkurentni na svjetskom tržištu: "Energoinvest“, „Hidrogradnju“, „Šipad“, "Pretis“, „Tas“, mostarski „Soko“, UPI itd. BiH je postala zemlja u vlasništvu građevinskih tajkuna (mafije), koji uništavaju gradove i planine, čineći neizmjerljiv ekocid, i, naravno, onih trgovačkih, koji stalnim povećanjem cijena stiču ogromno bogatstvo na račun siromašnih građana, od kojih gotovo polovina živi ispod donje granice siromaštva.

U takav politički, ideološki i ukupan društveni kontekst ušla je Trojka, najprije u Sarajevu, a potom u Federaciji BiH, pa i na državnom nivou, i probudila nadu da je moguće pokrenuti državu i ozdraviti društvo. Silna je energija uložena u njen dolazak na vlast, i ona medijska, i ona građanska, i ona aktivistička, i ona rijetkih intelektualca koji su se borili za njen uspjeh. Da, Trojka jeste na početku svoje vlasti na državnom nivou politikom kompromisa pokrenula zemlju na evropskom putu. Njoj u prilog išla je globalna politička situacija, prije svega ruska agresija na Ukrajinu, zbog koje je BiH usisana u interesnu sferu Zapada. Jeste i bivša Vlada Kantona Sarajevo postigla značajne rezultate. Prije svih gospodin Adnan Šteta, koji je preporodio saobraćaj u Sarajevu i otvorio velike investicione projekte.

Žestoka borba

Trojka je obećala žestoku borbu protiv kriminala, korupcije, nepotizma i drugih nelegalnih oblika vladanja. Obećala je transparentnost, zakonitost, nultu toleranciju na kriminal i korupciju, socijalnu pravednost i ekonomski zamah. Uz sve to, njenu vlast pratila je agresivna nacionalistička propaganda iz SDA i DF-a o izdaji države i njenom prepuštanju u ruke Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku. 

Teški Trojkini pregovori s ovom dvojicom političara napadani su u brojnim medijima pod kontrolom Izetbegovića i Komšića na najodvratniji način, optužbama za izdaju države. A onda je Dodik zakočio pregovore o bitnim zakonima za nastavak evropskog puta i u interesu Putina izazvao krizu u zemlji. No, Trojkina politika kompromisa dala je neke rezultate i od nje se ne smije odustati.

Međutim, umjesto da razotkrivaju kriminal SDA, članice Trojke, prije svih NiP i Našu stranku, u posljednje vrijeme prate različite afere. Slučaj Bošnjak tu je najvidljiviji, jer izaziva ogorčenje građana zbog pokušaja legalizacije Berilovog ekocida na Bjelašnici. Kako dolazi do veza ministra iz Naše stranke i SDA-ovog načelnika koji je zbog nezakonitih radnji strpan u zatvor – ostaje da se vidi u tužilačkoj istrazi. Na tragediju u Jablanici Vlada FBiH nije odgovorila na pravi način, jer je Naša stranka ostavila na mjestu direktora Željeznica FBiH Enisa Džafića iz SDA, koji nije htio popraviti oštećenu prugu.

Nakon te afere dolazi druga, saznanje da je Skupština Kantona Sarajevo ukinula zaključak o zabrani visoke gradnje u zoni vjetrokoridora u Sarajevu. Time je građevinskim tajkunima otvoren put da nastave s devastacijom Sarajeva koju je od rata naovamo provodila SDA. Tome treba pridodati i aferu s klizištima na Trebeviću, na koju kantonalna vlada nije ponudila nikakav bitan odgovor osim evakuacije stanovništva.

Sjetimo se, Trojka je obećavala kamion krivičnih prijava protiv kadrova SDA. Od tog kamiona dobili smo samo jednu za koju javnost zna. Onu protiv direktora Autocesta FBiH Elmedina Volodera. A postavlja se pitanje je li bilo kriminala u „BH Telecomu“, nedostaju li tamo kilometri i kilometri optičkog kabla? Je li organizirano izvlačen novac iz „Elektroprivrede“ BiH i njenih rudnika? Jesu li pojedine članove Trojke potkupili SDA-ovi tajkuni pa ne smiju zucnuti o kriminalu ove partije? Mogao bi se ovdje postaviti još niz pitanja, jer je kriminalna hobotnica SDA pojela državu kao skakavci godine u čuvenom romanu Borislava Pekića.

Jednom riječju, Trojki je potreban hitan remont, borba s kriminalcima u svojim redovima, smjene nesposobnih kadrova, pokretanje velikih privrednih i infrastrukturnih projekata. Baš kao što je potreban remont čitavoj državi. U protivnom, ugušit ćemo se u društvenom beznađu kao davljenik u vodi. A SDA na narednim izborima dolazi kao poplava.