Filmski radnici dovedeni su na prosjački štap. Ne svojom voljom, ne svojim neradom, ne manjkom ideja, talenta ili iskustva.

Imaju oni da žive, da ne bude da ih u siromahe pretvorih. Ali nemaju uvjeta da dalje prave ostvarenja vrijedna hvale, promocije, daju historijske lekcije... Jer budžeta za njih nema, a i ako bude, to su sramne cifre.

Ne upirem prstom ni u koga, jer su to decenije zanemarivanja, guranja pod tepih, zaboravljanja ili jednostavno da nadležni nemaju volje ili znanja da riješe problem.

Naravno da Jasmila Žbanić pravi filmove prvenstveno prema svom osjećaju, isto kao Danis Tanović, Pjer Žalica, Srđan Vuletić... Oni daju onaj konačni sud hoće li svoja imena potpisati pod režiju, a kada odluče da hoće, to mora biti najbolje moguće u uvjetima u kojima rade.

To su ljudi koji u svijetu promoviraju BiH na najbolji način i nemoguće da neko hoće da im da tri miliona KM. To nije nijedan kvalitetan film na godišnjem nivou. Susjedne Srbija i Hrvatska, osim što su bile pametne pa privukle strane produkcije i od toga hem zaradile pare, hem dobile besplatan marketing u svijetu, izdvajaju desetke miliona KM za kinematografiju. Hrvatska konkretno 10 puta više od nas, dakle 30 miliona KM.

Spomenuli smo imena reditelja, jer su ona najzvučnija. Realno, ko nije osjetio ponos kada je Tanović donio Oskara? Ko se nije busao u prsa i govorio: "On je naš, Bosanac i Hercegovac“? Ko nije skinuo kapu i naklonio se Jasmili Žbanić poslije "Grbavice“ i "Quo Vadis, Aida?“? Ili Žalicinih "Kod amidže Idriza“ ili "Gori vatra“?

S tri miliona KM šipak ćemo gledati takva ostvarenja. Mogu oni na osnovu svojih imena dobiti pare od neke druge države, ali, ako niste znali, onda su obavezni veliki dio iznosa i potrošiti tu, uposliti njihove radnike, umjesto da se da šansa našim ljudima.

Jer nisu ugroženi reditelji, ugrožena je kompletna kinematografija Bosne i Hercegovine. Pročitajte opet to!

Nisu reditelji ti koji čine kinematografiju jedne države, to je more ljudi iza kamera i još toliko ispred. Ugrožen je čitav sistem.

A kad hrabro progovore u javnosti, botovi kojima ne odgovara njihova istina, napadaju ih, prijete, vrijeđaju... A ne sjećam se da je ijedan političar izazvao emocije kakve su izazivali ovi ljudi.

Nemojte da djeci za 10 godine pričamo o babarogama koje su ugasile bh. kinematografiju. Nemojte da je palite do temelja.