Sutra u ponoć ćemo slaviti što ispraćamo 2024. godinu. Neko će slaviti što dočekuje 2025. u nadi da će biti bolja. I svakog 31. decembra je ista priča – želimo stabilniju budućnost, više para, zdravlja i sreće, ljubavi posebno. Ali...
Od ove, 2024. sigurno će nam ostati gorak okus u ustima. Barem s političke i društvene strane. Poplave koje su odnijele 27 života. Mrzim kada to pretvaramo u brojke, jer to su bile nečije kćerke, majke, očevi, braća, bračni partneri... Kojih više nema!
Dio države bio je odsječen jer su bujice i kamenolomi odnijeli puteve i željezničku prugu. Ljudi su ostali bez osnovnih potrepština i krovova nad glavama. I još su! Mrznu se u kontejnerima na ovim niskim temperaturama.
I niko ništa.
OK, ne možemo utjecati na prirodne pojave i katastrofe, ali itekako možemo na odgovore na njih. Isto je i sa snijegom koji je prethodnih dana paralizirao veliki dio BiH, ljudi bez struje i vode, bez telekomunikacija, pacijenti bez mogućnosti liječenja... Pa je troje umrlo od trovanja ugljenmonoksidom jer su koristili agregat ne bi li se ugrijali. Ali, koga briga?! Niko se nije oglasio.
Pa eto, valjda će u 2025. političari skontati da nije dovoljno obići mjesta nesreća, uslikati se da se vidi da su bili tu i vratiti se u svoje kancelarije ili domove. I ništa. Svi fol zakone poštuju, procedure u ovakvim situacijama, a kada treba sebi pare namaći, tada zakoni za njih ne važe.
Uz svu presumpciju nevinosti, kao šlag na tortu, uhapsiše nam državnog ministra sigurnosti Nenada Nešića zbog koruptivnih djelatnosti dok je bio na čelu „Puteva RS“. I niko ništa! To nam je jedina konstanta izgleda.
Niti se Vijeće ministara BiH oglasilo barem šturim saopćenjem za koje bismo, naravno, onda rekli da nije dovoljno, a kamoli da su ponudili potencijalne korake koje poduzimaju od saznanja da je jedan od najvažnijih ljudi u državi optužen za visoku korupciju i pranje novca. Nije sam u tome, naravno. Osim onih koji ga brane i ovo posmatraju kao udar na Srbe, niko ništa! Ni riječi. Dobro, Dragan Čović je malo izvukao situaciju, osvrnuvši se jučer na to hapšenje pred kamerama.
Niko ništa ni što cijene skaču, a plaće stagniraju. Što ljudi haman nemaju šta da jedu, dok brojimo milionere i milijardere u domovini nam. Što su blagdanske trpeze sve skromnije, ali se ne damo, jer ono po čemu jesmo poznati da tradiciju ne damo. Ni lijepe vjerske, a bogami ni koruptivne, one koje se zasnivaju na moći, bezbrižnosti kada ne treba...
E, da, i puna usta svima evropskog puta BiH, a niko ništa! Mislili smo da će ova godina zaista biti prekretnica, ali smo se prevarili.
Pa, eto, sretna nam Nova.
