Kada se s violinom pojavio na muzičkoj sceni, imao je samo šest godina. Osamdesetih godina prošlog stoljeća Beograđanin Stefan Milenković (40) počeo je još kao dječak da svojim talentom ostavlja bez daha sve one koji su ga slušali te da osvaja svijet. 

Fantastični ljudi

Veličanstveni virtuoz svirao je za svjetske državnike, za papu Ivana Pavla II, a sarađivao je s brojnim umjetnicima... 

Nova koncertna sezona Sarajevske filharmonije bit će otvorena 29. septembra, a počasni gost bh. prijestonice bit će Milenković, koji će s orkestrom filharmonije nastupiti kao solista. 

O dolasku u Sarajevo, bogatoj karijeri i privatnom životu, Milenković je govorio u ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz”.  

- Sarajevo je jedan od mojih omiljenih gradova i uvijek se s ushićenjem vraćam u njega. Imao sam priliku da dođem i sviram nekoliko puta, ali ono u čemu svaki put uživam u Sarajevu je taj divni osjećaj grada i atmosfere i, prije svega, ljudi, koji su fantastični – govori Milenković.

Koliko je regionalna saradnja važna?

- To je već sastavni dio života na ovoj planeti i, kao takvo, prirodni je dio umjetnosti i muzike. Nekako je nezamislivo da ne postoje spone između ljudi i zemalja tako da, u tom smislu, možda zahvaljujući i tehnologiji, imamo šansu da budemo povezaniji nego ikad.

Koliko Vam prija status jednog od vodećih svjetskih violinista?

- Uvijek sam bio, prije svega, koncentriran na umjetnost i violinu, a ne toliko da budem poznat. Samim tim, naravno, ako je taj rad priznat, to uvijek prija, ali mi je, u suštini, najbitnije da uživam u muzici i violini i da dijelim to s drugima. Samim tim se podrazumijeva da ono što radim, uvijek mora biti na najvišem nivou.

Čime Vas je violina posebno osvojila?

- Violina za mene predstavlja istovremeno ogledalo duše, ali i prozor kroz koji gledate i slušate dušu umjetnika. Ima skoro neograničene mogućnosti, od duboke, tamne sonornosti do visokih, skoro nebeskih frekvencija, i ogroman dijapazon karakternih mogućnosti. To kao mali nisam sigurno na taj način artikulirao, ali sam možda instinktivno prepoznavao nekakav magični svijet u tom instrumentu kroz koji sam prepoznavao i izraz u samom sebi.

Neprestana znatiželja

Vaši albumi sačinjeni su od različitih zvukova violine. Koji je recept za uspješnu adaptaciju različitosti?

- Pa, mislim da je ključ neprestana znatiželja i odsustvo straha od učenja nečega novog. Ako imate to kao neki dio svoje ličnosti, onda se obično lako adaptirate bilo kome.

Kroz svoje nastupe nastojite da se direktno povežete sa publikom.

- Veoma je važna povezanost sa publikom, jer klasika nekada može da djeluje kao nešto daleko, skoro strano i ponekad elitno, što često može da plaši publiku, a neke, vjerovatno, i direktno odvraća od koncerata. Klasičnu muziku ne treba mijenjati, jer je bezvremena i nosi duboku vrijednost i univerzalnu atraktivnost. Ali, sigurno mislim da način na koji se ona predstavlja, treba da bude prirodan, spontan i iskren.

Veliki ste humanista, a recite nam koja Vam je najdraža ljudska osobina?

- Možda više od osobine, kod ljudskih bića najfascinantniji mi je skoro neograničen potencijal i da skoro sve što nam treba za ispunjen život, praktično, već nosimo u sebi.

Predajete violinu na Univerzitetu u Ilinoisu. Šta je to što svojim studentima posebno savjetujete?

- Rekao bih da, pored klasične metodologije violine, nastojim da svakom studentu pristupim individualno i da im pomognem da drže što otvoreniji um kada se radi ne samo o muzici nego i o karijeri.

Osjećaj vrijednosti

Kada kažete da je obrazovni sistem generalan, šta podrazumijeveta pod tim?

- Svako od nas može mnogo da se razvije, ali svi imamo različit način na koji učimo nešto, kao i različite senzibilitete i interese.

Kako shvatate pojam vremena i pratite li trenutno društveno stanje?

- Pojam vremena? Hajmo nešto jednostavnije, kao, naprimjer, trenutno društveno stanje. Ustvari, kad nešto razmislim, možda je filozofski razgovor o vremenu jednostavniji!

Šta biste izabrali - direktnu interakciju s ljudima ili onu putem interneta?

- Uvijek direktnu. Mislim da je ovisnost o tehnologiji, telefonima i društvenim mrežama postala prekomjerna i direktno utječe na snalaženje ljudi u društvu, a mnoge studije pokazuju da smo toliko zavisni od mišljenja koje drugi imaju o nama preko lajkova i YouTubea da to stvara ovisnost i direktno utječe na naše samopouzdanje i osjećaj vrijednosti. Zato, održavajmo direktan kontakt s ljudima da ne bismo zaboravili šta znači interakcija s drugim ljudskim bićima.

Jeste li kroz svoju bogatu karijeru i život davali šansu nečemu drugom osim stvarima kojima se bavite? 

- Da, probao sam mnogo stvari i u nekima od njih i dalje uživam. Mislim da je bitno da čovjek ima raznovrsne interese, jer oni mogu samo da obogate i doprinesu onome što je možda vaš glavni interes.

Klasika, publika i tehnologija 

Postoji li danas interes za klasičnu muziku? 

- Kako da ne, možda više nego ikad! Samo, kako sam spomenuo, mislim da je način na koji dotičemo publiku danas drugačiji i smatram da je tehnologija tu jedan veoma pozitivan element, koji omogućava stvari koje doskora nisu bile moguće. Eto, da ne ispadne da sam potpuno protiv tehnologije.

Ne želim zbog karijere zanemariti porodicu

Koliko imate vremena za privatne trenutke i koliko Vam je porodica podrška u poslu kojim se bavite?

- Porodica je velika podrška i, naravno, važna u životima bilo kog ljudskog bića. A u vezi s tim, nastojim da, koliko mogu, posvetim vremena porodici, jer ne želim da zbog karijere taj važni dio bude zanemaren.

Volim aktivan odmor

- Najbolji odmor je onaj gdje ne moram ništa da radim. To je, zapravo, odmor koji traje više od dva dana. Šalu na stranu, volim aktivne odmore, padobran, planinarenje, bicikl, mada sam tu i tamo u stanju da ležim na plaži više od 20 minuta. A volim knjige i filmove tako da se i to dobro uklopi u odmor – kaže nam Milenković.