Novi roman sarajevskog pisca i filmskog reditelja Namika Kabila „Beskućnik“ objavila je Akademska knjiga iz Novog Sada. 

Riječ je o autobiografskom Kabilovom romanu, u kojem autor preko historije jedne porodice postavlja univerzalno i intimno pitanje - gdje nam je kuća, u Trebinju, Minhenu, Sarajevu ili tamo gdje se rado vraćamo.

Kada sjećanja počnu blijediti 

To pitanje dobija posebno na važnosti kada sjećanja počnu blijediti i kada želimo podvući neke važne crte u životu. Tako autorova kuća postaje glavna junakinja nostalgične i nježne, ali istovremeno i bolne i tužne priče o ljubavi, porodici, besmislenosti rata, dramatičnim selidbama, gubicima, prijateljstvima... Ona se, kako naglašava izdavač, pretvara u posebnu pozornicu i neku vrstu sabirnog centra, kroz koji se, kao na filmu, smjenjuju scene života koji je nestao zauvijek.

Mnogi će se naći u ovoj knjizi jer se bavi onim važnim stubovima naših trajanja. Jedan od glavnih motiva kojim je knjiga iznutra uvezana jeste činjenica da naša sjećanja i sama nostalgija imaju svoj rok trajanja. I ona poput nas blijede i nestaju, izmiču nepovratno, slično kao što iz našeg vidokruga odlaze i nestaju „lađe niz Trebišnjicu.“

Novom knjigom Kabil na vrlo specifičan i uznemirujući način propituje imamo li mi ili nemamo svoje mjesto pod suncem, ili, što uopšte nije rijetko, samo mislimo da ga nemamo. „Beskućnik“ propituje koliko je to pitanje u vezi s formalnim vlasništvom nad nekretninom ili osjećajem, odnosno kako to da da neki ljudi i svoje podstanarske prostore doživljavaju kao intimne i nazivaju ih svojom kućom, a neki kažu da ih ništa ne veže ni za mjesta gdje su odrasli.

"Mušema od ljudske kože"

- Nije nimalo slučajno da se poglavlje koje se možda najdirektnije bavi univerzalnim pitanjem gdje nam je stvarno kuća i imamo li svoj dom, u knjizi zove "Mušema od ljudske kože". Meni je, nakon svega, kuća tamo gdje se rado vraćam i, makar trenutno, nemam bolji odgovor na to pitanje“, kaže Kabil.

Roman „Beskućnik“ uskoro će biti objavljen i u Hrvatskoj.