Sarajevo donedavno nije imalo predstavu o oslobođenju grada od nacista i ustaša u Drugom svjetskom ratu. 

Reditelj Haris Pašović uhvatio se ukoštac s tim te adaptirao dramu Dušana Jovanovića "Oslobođenje Skoplja“, okupio sjajnu glumačku ekipu i postavio predstavu na scenu Sarajevskog ratnog teatra (SARTR).

Antički junaci

Jednu od glavnih uloga u "Oslobođenju Sarajeva“ igra Davor Sabo, koji je za "Dnevni avaz“ govorio kako se pripremao za predstavu čija je radnja postavljena u 1940-im godinama.

- Ovo je za mene bio najzahtjevniji i najizazovniji proces u dosadašnoj karijeri. Velika uloga u jednom od najboljih komada ikada napisanih na ovim prostorima. Moja kolegica i direktorica SARTR-a Maja Salkić uradila je zaista fantastičan posao, i u smislu uloge koju je ostvarila i resursa koje je stavila na raspolaganje cijeloj glumačkoj ekipi. Mnogo ljudi, saradnika nam je pomagalo i radilo s nama. Ja sam, naprimjer, radio u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, Klinici za fizijatriju i rehabilitaciju. Čitav tim ljekara je radio sa mnom. Dakle, ogromne resurse smo imali, kao nikad prije u SARTR-u – kazao nam je Sabo.

Dodao je da je kompletna ekipa mnogo istraživala, čitajući materijale u vezi s tim periodom.

- Haris je fantastičan reditelj i veliki znalac. Toliko smo uronili u materijale koje nam je on ponudio, pravili temeljito istraživanje i onda smo počeli da radimo, da to postavljamo na scenu, tako jednostavno, lagano s Harisom i njegovim rješenjima. Sjajan, predivan proces, ali i jako težak i zahtjevan. Rezultat je jedna velika i važna predstava – istakao je Sabo.

Dodao je da, čitajući o tom periodu, i njemu djeluje nevjerovatno s ove distance.

- Pripadam generaciji ljudi koja nema takve ideale, ni blizu, ni u političkom, ni u bilo kojem drugom smislu. Ali onda, kad postavljaš takve likove koji su gotovo kao neki antički junaci, junaci iz antičkih komada, koji imaju tako velika htijenja, tako velike moralne principe, zaista je nevjerovatno – smatra Sabo.

DNK grada

Na naše pitanje je li Sarajevo zaista oslobođeno od fašizma, a kasnije i od nacionalizma, Sabo je odgovorio:

- Želim da vjerujem da jeste. Sarajevo je po svom DNK jedan multietnički grad i to je ono što ga, zapravo, između ostalog, čini ovim što jeste. Tako da, dok god to postoji, postojat će i slobodno Sarajevo. Ovo jeste mali grad, kad ga poredite s velikim evropskim, svjetskim gradovima, ali mi imamo toliko bogatstva, toliko različitosti, toliko ljepote, koji se tako savršeno preklapaju u Sarajevu i koji Sarajevo čine onim što jeste. Ja kao Sarajlija zaista vjerujem da Sarajevo jeste slobodno i naravno da je ta borba neprestana. To nije jedan proces koji se završio, to je stalna borba za slobodu i za pravo da svaki čovjek, ne samo u ovom gradu, može da ispoljava svoja osjećanja, naravno, poštujući druge, te da, zapravo, svi zajedno možemo savršeno funkcionisati. Sarajevo je najbolji pokazatelj za to kroz historiju da zajedništvo može pobijediti sve razlike.

Osim glumaca poput Sabe, Maje Salkić, Hane Zrno, Kemala Rizvanovića, Jasenka Pašića, Alena Konjicije, Faruka Hajdarevića, Mirele Lambić i Fuada Šetića, u „Oslobođenju Sarajeva“ važne uloge igraju i djeca Luka Sučić, Dino Hamidović, Una Bajrović, Livia Delibašić, Merijem Serdarević i Leon Rauković, kojima je ovo prvi susret s ovako ozbiljnom tematikom koja se postavlja na scenu jednog pozorišta.

Sabo kaže kako se ovaj komad, zapravo, bavi djecom.

- Sve je posmatrano kroz perspektivu djece, kako djeca doživljavaju rat. I danas gledamo ratove. Djeca su, zapravo, najveće žrtve rata, a nisu uopšte kriva ni za šta što se događa. I mi smo imali zaista jednu sjajnu ekipu mladih. U početku smo se pitali šta ćemo i kako ćemo, jer su ipak djeca, nisu profesionalci, pa i ne možeš očekivati od njih neke stvari koje, normalno, mi profesionalci imamo. Ali oni su toliko sjajno radili, vrlo zrelo, vrlo opušteno, vrlo profesionalno, to moram da kažem. Tako da je zaista bilo lijepo gledati ih. Na kraju, mnogo su naučili od nas, ali i mi od njih – iskren je bio Sabo.

Dobri ljudi

Sabo je rekao kako su djeca, koja su dio predstave, sjajna i talentirana te da svi sad govore kako hoće da upišu glumu, da budu glumci.

- Oni ne bi nikada da izlaze iz pozorišta. To je divno, ali u suštini nije važno hoće li biti glumci ili ne, bitno je da budu dobri ljudi, a sigurno u pozorištu mogu postati dobri ljudi – kazao je Sabo.

Ideal pobjede

U procesu priprema čitali su knjigu Avde Hume „Moja generacija“, koju Sabo naziva sjajnom, a u kojoj se opisuje period od 1941. do 1945. godine do detalja.

- Od imena ljudi, ulica, nekih kafića, do događaja i fantastičnih opisa realnih situacija, jer je Avdo Humo bio član pokreta otpora. To vrijeme jeste stvarno bilo drugačije. Naravno, prošlo je 80 i više godina, ali ti ljudi koji su imali tako nevjerovatnu snagu volje, tako nevjerovatnu vjeru u taj ideal slobode i pobjede, da su bili spremni žrtvovati, ne samo svoj život, nego i život svoje porodice, da sve što imaju daju u svrhu te revolucije i u svrhu te pobjede nad fašizmom. Fantastično je da su oni na kraju dočekali tu pobjedu – istakao je Sabo.