Praizvedba bosanskohercegovačke opere „Tvrtko, kralj bosanski“ kompozitora Ammara Jažića, uz pratnju Sarajevske filharmonije kojom će dirigirati maestro Josip Šego, bit će upriličena 29. novembra u Narodnom pozorištu Sarajevo.
Kompozitor Ammar Jažić za „Dnevni avaz“ govori o ovom djelu.
Srednji vijek
Otkud se rodila ideja da pišete jedno takvo grandiozno djelo, čija je glavna ličnost najveći bosanski srednjovjekovni vladar - kralj Tvrtko I Kotromanić?
- Prije tri godine, na inicijativu predsjednika BZK prof. Sanjina Kodrića, rodila se ideja da uradimo operu koja bi opisala i predstavila život kralja Tvrtka, a ujedno i Bosnu kao banovinu, a zatim kao kraljevstvo, u periodu njenog najvećeg sjaja i vrhunca moći. Kroz daljnje bavljenje idejom iskristalizirali smo cilj kao i samu priču djela, te odlučili raditi djelo po motivima romanesknog predloška - romana „Ljetopis o kralju Tvrtku“ pisca Jasmina Imamovića, na koji se idejno naslonio libretist Muamer Kodrić, koji je, prema motivima prethodno spomenutog romana, kreirao libreto opere. U konačnici smo s Narodnim pozorištem u Sarajevu dogovorili saradnju koja je rezultirala time da imamo jedno ovakvo djelo koje zapravo predstavlja prvu nacionalnu bosanskohercegovačku operu, koja se zaista može s punim pravom nazvati nacionalnom, jer se svojom tematikom bavi vremenom, likom i djelom Bosne, njenog kralja i njenog naroda u srednjem vijeku.
Bosna i Hercegovina je, u odnosu na druge evropske zemlje, mnogo kasnije dobila svoja prva operska djela. Zašto je bitno da dobijemo jedan širi opus, kada je u pitanju nacionalna opera?
- Dok su druge evropske nacije stvarale vlastiti kulturni identitet, gdje se nacionalna opera kao forma predstavlja kao glavni predstavnik kulture jednog naroda, Bosna i njeni narodi su se, što zbog stranog utjecaja, što zbog vlastitih razlika u interesima, borili za očuvanje vlastitog života i suštog preživljavanja. Kroz taj period stvorili smo mnogo više historije nego što zaista možemo podnijeti, što ne mora nužno predstavljati nešto loše, gledano s današnje instance, naprotiv, umjetnicima može da posluži kao jedan nepresušni izvor inspiracije i ideja za stvaranje, gdje se, smatram, prvenstveno mora paziti i brinuti da historija bude pravedno i istinito ispričana i sačuvana od zaborava, kako ne bi doživjela neke preinake koje će opet postati izvor novih sukoba, neslaganja i mimoilaženja. Zato smatram da je krajnje bitno da duboko zakopamo u biće vlastite prošlosti i saznamo šta smo, ko smo i kuda zapravo idemo.
Koliko je opera „Hasanaginica“ Asima Horozića utjecala na domaću i svjetsku javnost?
- „Hasanaginica“, kao jedna od najpoznatijih lirskih tema BiH, a i cijele regije, otvorila je vrata bh. operi i njenoj ekspanziji. Kada pogledate broj gostovanja i zemlje u kojima je „Hasanaginica“ izvedena, zasigurno možemo reći i potvrditi činjenicu da su takva djela „pasoš“ njenog naroda i njene kulture. Moram da kažem da me pomalo čini tužnim naše zanemarivanje tih vrijednosti, jer, ako pogledamo ne dalje od susjedne države Hrvatske, opera „Ero s onoga svijeta“ je stalni repertoar svih narodnih kazališta u Hrvatskoj, a opera „Hasanaginica“ je u posljednjih nekoliko godina manje prisutna na bh. kulturnoj sceni. Moja iskrena želja je da, evo, opera „Tvrtko, kralj bosanski“, koja nije ograničena na samo jedan od naroda u Bosni i Hercegovini, nego priča priču prije bilo kakvih etno-nacionalnih i nacionalističkih podjela o srednjovjekovnoj Bosni i njenom autohtonom narodu Bošnjanima, postane i bude uvrštena u stalni repertoar NPS-a kao najznačajnije teatarske kuće u BiH.
Kraljevska opera
Zašto je opera „Tvrtko, kralj bosanski“ određena kao prva kraljevska opera u BiH?
- Najkraće rečeno, zato što je i Tvrtko I Kotromanić prvi bosanski kralj, a, s druge strane, zato što je ovo prva opera koja se bavi bosanskim srednjovjekovljem i ponosno ga oslikava kada je bilo na vrhuncu svoje moći.
Po čemu je ona posebna u odnosu na naša druga operna djela?
- U razgovoru s maestrom Josipom Šegom, koji je vrsni poznavalac vagnerijanske opere, došao sam do zaključka da ova opera odstupa od klasične i romantičarske forme koja se služi čestim ponavljanjem određenih dijelova teksta, dugim kadencama i bogatim koloraturama. Ona, zapravo, stavlja težište na dramsku radnju i libreto, tako da to postaje jedan sinhronizirani tok kojim se daje do znanja da u konačnici forma opere „Tvrtko, kralj bosanski“ postaje jedna kompleksna muzička drama u tri čina, kakvu smo mogli vidjeti u operama krajem 19. stoljeća nakon Vagnerove reforme opere. U kompozitorskom i umjetničkom smislu, mislim da ovo djelo predstavlja iskorak u formiranju muzičkog materijala jedne opere te sam siguran da nešto ovako kompleksno nije napisano na prostoru BiH, a i šire. A na kraju, ocjenu i kategorizaciju djela će dati domaća i strana stručna muzička kritika.
Podrška vlasti
Partituru opere uručili ste visokim bh. zvaničnicima. Koliko je shvaćena važnost ovog djela kod njih?
- Moje uručivanje konačne partiture opere „Tvrtko, kralj bosanski“ je bilo ponukano time što se, u jednu ruku, tiho sumnjalo da ću uopće i završiti taj preobimni posao za jako kratak period, a to je od sredine januara do oktobra 2024. godine. U tome velikog udjela ima onaj poznati bosanski inat, ali bi mi i on bio uzaludan bez ogromne pomoći moje supruge Aide Jažić, koja je i sama diplomirani kompozitor i dirigent, a koja je obavila sav uređivački dio posla pripreme partiture, pojedinačnih štimova za orkestar, izradu klavirskog izvoda... I ovim putem joj neizmjerno zahvaljujem. Moram dalje da kažem da smo svi mi, kao nosioci ovog projekta (prof. dr. Sanjin Kodrić, Bošnjačka zajednica kulture, Jasmin Imamović, Muamer Kodrić, Edin Mustafić, Leo Šarić, Josip Šego, Dražen Siriščević i kompletan kolektiv Narodnog pozorišta Sarajevo, a na koncu i moja malenkost) naišli na jedan pozitivan ambijent i razumijevanje društvenog značaja ovog naslova od vladajućih struktura, te su se stvorili osnovni i potrebni uvjeti za predstavljanje ovog djela u društvu. Sada predstoji rad i nada da će premijera rezultirati pozitivnim odjekom u društvu, a da ćemo na krilima toga uspjeti predstaviti ovo djelo i bh. kulturu i van naših granica.
Da li je planirana izvedba opere i izvan granica BiH?
- Postoje preliminarni dogovori da opera već u prvim mjesecima naredne godine gostuje u Zagrebačkom HNK, ali o tome ćemo moći više pričati nakon same premijere.
Romantičarske opere
Šta je bila Vaša glavna muzička i kompozitorska zamisao kada ste odlučili komponirati ovo djelo?
- Kada se osvrnem na kompozitore u prošlosti koji su postavili temelje romantičarske opere, pa sve do zrelog stadija Vagnerovog komponiranja i njegove reforme opere, došao sam do zaključka da „Tvrtko, kralj bosanski“, kroz moj jezik komponiranja koji je vrlo blizak kasnoromantičarskom jeziku, treba da bude spoj verizma s jasnim i čistim vagnerijanskim tretmanom soliste kroz elemente lajtmotiva i razrade istog. Opera „Tvrtko, kralj bosanski“, sa svoja tri čina i 17 uloga, napisana za operne soliste, simfonijski orkestar, hor i balet, spada u kategoriju Grande opera koje se kroz širok spektar teatarskih jezika obraćaju publici, na jedan grandiozan način.
Dio svoje duše muzici
Koliko je teško stvarati i pisati u jednom nepovoljnom ambijentu za umjetnika?
- Često pitanje na koje iz godine u godinu postaje sve teže odgovoriti, jer, usto što se očekuje da emocionalno „iskrvarite“ i date dio svoje duše toj muzici, morate da se bavite i pitanjima finansija, produkcije, menadžmenta, pa u konačnici i marketinga. To sve pred umjetnike današnjice stavlja ogroman teret, gdje najuporniji - ili najluđi - uspiju stvar, što se narodski kaže, istjerati do kraja.