Matea Mavrak je bh. glumica koja je svoje utočište pronašla kako na daskama koje život znače, tako i na TV ekranima. Ona je za „Dnevni avaz“ istakla da su za nju pozorište i scena oduvijek bila svojevrsna sveta mjesta.

Neopisiva radost

- Neki prostor mira i sigurnosti, bez obzira na to šta se oko mene dešava izvan tih zidova. To sam osjećala i kad bih bila u publici, a onda i svaki put kad bih stala pred publiku, ali mislim da ću onaj prvi trenutak silne i neopisive radosti izlaska na scenu zauvijek nositi sa sobom. Ima nečega umirujućeg na sceni, unatoč silnom adrenalinu i uzbuđenju koje vas obuzme u datom trenutku. Rekla bih da taj mir proizlazi iz spoznaje da ću u narednih sat i po ili dva tačno znati ko sam i šta treba da radim sa svijetom i životom. To je moja meditacija - kazala je Mavrak.

Prisjetila se riječi profesora koje su za nju bile ključne za osnov lika i uloge.

- Govorio je „90 posto vas, 10 posto teksta“. Svi smo mi jedinstvena bića, koja fluktuiraju i mijenjaju se u vremenu i prostoru, pa tako svako sa sobom nosi nešto posebno. Neki svoj lični pečat na kojem počiva autorstvo. Uvijek krećem od toga „kako bih ovo ja u datim okolnostima“, pa onda tražim sličnosti u tjelesnom, u karakteru, mimici, gestikulaciji, govoru, da vidim šta je to što bih ja ovom liku mogla pokloniti. Koji je to komad mene koji ovdje pripada. I to je sjajno, jer mi omogućava da svaki put iznova otkrivam neke zaboravljene dijelove sebe u kojima nosim sve ono što je liku koji stvaram potrebno da oživi. I vjerujem da sva magija leži upravo u tom mom povezivanju s likom ili ulogom, i njihovom “oživljavanju”, jer koliko im date, toliko vam i vrate - poručila je Mavrak.

Najblistaviji trenutak

Kazala je da joj je karijera do danas donijela mnogo iskustava, različitih gledišta, različitih rediteljskih poetika i načina rada.

- Sve je to, u paketu, bio moj razvoj i napredak. Bez samo jednog od svih iskustava, sigurno danas ne bih bila gdje jesam, pa mi je teško izdvojiti samo jedan trenutak kao najblistaviji. Svakom dugujem ponešto, imam osjećaj. Ali ako moram izdvojiti jedan, koji me zaista promijenio, kao ženu i kao glumicu, neka to bude rad na predstavi “Mjera za mjeru” na sceni SARTR-a, u režiji Mirka Radonjića. Cjelokupan proces bio je intenzivan, na trenutke izuzetno iscrpljujući, ali veoma uzbudljiv. Osnažila me i inspirisala, i natjerala da se zapitam: ako je svrha umjetnosti (r)evolucija (a ja silno vjerujem da jeste!), koliko smo, zapravo, kao društvo, evoluirali - rekla je Mavrak.

Inspiraciju nalazi u ljudima i nesebičnoj dobroti jer, kako kaže, dobri ljudi stvaraju dobre stvari. I ona vjeruje da dobrota može spasiti svijet.

Mirni i inspirativni prostor

Mavrak je istakla da je gluma posao prilično nepredvidljiv, ali valjda u tome leži i to silno uzbuđenje koje sa sobom nosi.

- Pozorište uvijek biram kao neki svoj sigurni, vječno inspirativni, mirni prostor, i uvijek mu se s ljubavlju vraćam, radujući se svim novim prilikama koje me čekaju. Ono što sigurno znam jeste da prave stvari uvijek dođu u pravo vrijeme - dodala je Mavrak.