Od posljedica zaraze koronavirusom umro je Amfilohije Radović, mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Bio je desetljećima drugi čovjek u hijerarhiji cijele Srpske pravoslavne crkve, ali poznat i po svom ratnohuškačkom, velikosrpskom i političkom angažmanu. Vjerom se puno više koristio za širenje podjela, nesnošljivosti i mržnje, nego za bolje razumijevanje među ljudima, religijama i narodima, prenosi Slobodna Dalmacija.
Rođen je kao Risto Radović 1938. godine u Barama Radovića u planinskoj Donjoj Morači. Završio je Bogosloviju Svetog Save u Beogradu, a pored teologije studirao je i klasičnu filologiju, te je postdiplomske studije okončao u Bernu i Rimu. Doktorirao je za službe u Ateni, predavao na Ruskom pravoslavnom institutu u Parizu, bio neko vrijeme dekan i profesor beogradske bogoslovije te episkop banatski, da bi prijelomne 1991. postao SPC-ov mitropolit crnogorsko-primorski. Rekao bi rimski car Septimije Sever: U životu je bio skoro sve, a nije mu pomoglo ništa.
Uloga Amfilohija Radovića u huškanju rata u BiH i Hrvatsku u ubilačko-pljačkaškim pohodima bila je krucijalna: djelovao je kao duhovni benzin na najmanji ratni plamen i zagovarao sveto ujedinjenje svih srpskih zemalja bez obzira na cijenu. Lično je obilazio okupirane i spaljene dijelove hrvatskoga juga, pa tamo i guslama sokolio palikuće i osloboditelje bijele tehnike.
U cetinjskom manastiru je uz najveće počasti ugostio svog prijatelja ratnog zločinca Željka Ražnjatovića Arkana i njegove ubice, kitio najvišim odličjima kolegu huškača Vojislava Šešelja i ponosno širio božju ljubav s Radovanom Karadžićem. Vlastitu, crnogorsku, naciju javno je nazivao „kopiletom Milovana Đilasa“ te poput kakvog plemenskog vrača dijelio ovakve blagoslove:
'Ko bio protiv jednokrvne, jednovjerne i jednojezične Rusije i pravoslavlja, dabogda živo meso od njega otpadalo! Proklet bio tri puta i tri hiljade puta!"
Pobožno je Amfilohije mirotočivi javno zborio i o mučeniku đeneralu Dragoljubu Mihailoviću, nazivajući ga "žrtvom bezbožne fašističke i ništa manje bezbožne komunističke ideologije". Četničkog vođu je titulirao „voždom Trećeg ustanka srpskog“, te mu skladao pjesme u desetercu ispod crne zastave s mrtvačkom glavom i bijelim kostima, gudeći sa svim svojim školama po one dvije strune od dlaka konjskog repa. Najtoplije riječi sačuvao je ipak za onog najodgovornijeg za zadnja razaranja, zločine i stotine tisuća mrtvih i raseljenih:
- Ostaće zapisan Slobodan Milošević zlatnim slovima u istoriji Crne Gore i Srbije, srpskoga naroda, kao čovjek koji je do posljednjeg svog izdisaja sebe žrtvovao. Žrtva njegova je bila ona žrtva o kojoj Njegoš govori govoreći o Milošu.
Zadnja pobjeda Amfilohija Radovića pokazat će se za njega Pirovom: ove je godine i nadahnuo i predvodio masovne protivu protiv zakona o slobodi vjere u Crnoj Gori, za koji je SPC tvrdila da je paravan za otimanje njezine imovine. Po Amfilohijevim naputcima formirana je i prosrpska koalicija „Za budućnost Crne Gore“ na čije je čelo lično postavio aktualnog mandatara za sastav nove vlade Zdravka Krivokapića. Premda su formalni izborni pobjednici, teško će velikosrbi i rusofili u Crnoj Gori nizati nove uspjehe bez svojega duhovnog oca.
