Usame Zukorlić, predsjednik Stranke pravde i pomirenja i sin rahmetli muftije Muamera Zukorlića, izabran je za ministra u Vladi Srbije koju će predvoditi Miloš Vučević. On će sa 32 godine biti najmlađi ministar u ovom sazivu Vlade.
Tim povodom smo razgovarali s njim i upitali ga da li je to dodatni izazov, a možda i otežavajuća okolnost.
- Imam to zadovoljstvo i izazov da sam sa 32 godine postao ministar i izazov mi nije ništa manji od toga kada sam sa 29 godina postao predsjednik najjače bošnjačke stranke u Sandžaku. Valjda u ovim godinama se ima više hrabrosti za izazovnije poduhvate – rekao je Usame Zukorlić za portal “Avaza”.
Bit će novina
Usame Zukorlić je imenovan u Vladu kao ministar bez portfelja, a moguće je da se to u toku mandata promijeni.
- Još uvijek nije dodijeljena oblast mom kabinetu. Dodjeljuje je premijer, a u ovom trenutku mogu da kažem da će biti novina i na korist glasačima koji su me delegirali na ovaj amanet.
Nova Vlada Srbije je, kao i prethodna, pokazala inkluzivnost prema nacionalnim manjinama. Tako će predstavnik bošnjačke nacionalne manjine Husein Memić (SDP Srbije) biti ministar turizma i omladine, a predstavnik hrvatske nacionalne manjine Tomislav Žigmanov ostati na funkciji ministra za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Na pitanje koliko je to važno, Zukorlić ističe:
- Uključivanje manje brojnih naroda u sistem državne izvršne vlasti su tekovine demokratije. Bošnjaci su najbrojnija etnička skupina u Srbiji prema realnom pokazateljima, a SPP njihova najjača stranka. Naše učešće u ovoj i budućim vladama nameće se kao neophodnost, jer u Sandžaku i drugim mjestima gdje žive Bošnjaci u Srbiji ima puno izazova koje moramo rješavati.
Rezolucija o Srebrenici
U posljednje vrijeme svjedočimo pojačanim tenzijama između Srbije I BiH, naročito nakon najava da će se u Ujedinjenim nacijama raspravljati o Rezoluciji o Srebrenici. Upitan šta je izlazak iz ove situacije i kako stabilizirati odnose između dvije države, Zukorlić kaže:
- Ovo nije ni prvi ni posljednji put da se tema Srebrenice nađe u fokusu javnosti dviju država. Smatram da treba da se govori o tome, jer je dijalog jedini način za prevazilazenje poteškoća. Moja uloga u tom ambijentu će biti najteža. Želim biti most pomirenja između dva naroda, jer sam Bošnjak koji živi u Srbiji, čije se srce kida zbog patnje svog naroda koji je preživio najteža iskušenja u ratnoj prošlosti, a s druge strane razumijem strahove srpskog naroda da budu stigmatizirani kroz kolektivnu krivicu, u koju lično ne vjerujem. Individue su odgovorne. Ne može jedan narod ispaštati zbog nečovječnih zlodjela pojedinaca ili grupa.