<p>Na današnji dan 1955. godine, u Sarajevu je rođen Zlatko Topčić, bosanskohercegovački pisac i filmski scenarist. Sin je književnika Zaima Topčića. Već sa 17 godina, pod pseudonimom Gold Taucher, počeo je objavljivati kriminalističke romane i novele, koji su prodani u nekoliko miliona primjeraka. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.</p><p>Topčić je bio pokretač, glavni i odgovorni urednik lista za književnost „Slovo“, priređivač panorame bosanskohercegovačke ratne priče na engleskom jeziku „Forgotten Country“ i antologije članova Društva pisaca Bosne i Hercegovine „The Best Of“, član Upravnog odbora Fonda otvoreno društvo Bosna i Hercegovina - Soroš fondacija, a radio je i na nekoliko projekata UNESCO-a.Također, jedan je od osnivača Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Njegova prva značajnija djela su zbirka priča “Životno pitanje” i roman “Čovjek niotkud”.</p><h2>10 godina direktor Kamernog teatra 55</h2><p>Od 2001. do 2011. Topčić je bio direktor i umjetnički rukovodilac Kamernog teatra 55. Bio je i selektor Internacionalnog teatarskog festivala MESS te predsjednik i član nekoliko žirija, između ostalog, Fondacije za kinematografiju za finansiranje filmskih projekata.</p><p>Od 2013. do 2016. obavljao je funkciju generalnog direktora TVSA. Godine 2016., dolazi na poziciju direktora Biblioteke Sarajeva. Bio je član Komisije za slobodne umjetnike Bosne i Hercegovine, predsjednik Umjetničkog savjeta Narodnog pozorišta u Sarajevu od 2015. do 2019. te član Vijeća Upravnog odbora BHRT-a od 2019. do 2021. godine.</p><p>Topčićeve drame igrane su u bosanskohercegovačkim i međunarodnim teatrima. Drama “Time Out” doživjela je praizvedbu na engleskom jeziku i u engleskoj produkciji u Velikoj Britaniji, gdje je imala turneju, a izvedena je i u Sjedinjenim Američkim Državama, Austriji i Poljskoj kao prva bosanskohercegovačka i regionalna drama izvedena u tim zemljama.</p><h2>Producent hit-predstave "Žaba"</h2><p>Producirao je više od četrdeset pozorišnih predstava, a neke od najpoznatijih su kultne hit-predstave “Žaba”, po kojoj je 2017. godine snimljen i igrani film, te “Helverova noć”, internacionalno najnagrađivanija predstava u historiji bosanskohercegovačkog teatra.</p><p>Utemeljitelj je Priznanja "Bosanski stećak" i Nagrade "Nedžad Ibrišimović". Scenarist je četiriju dokumentarnih filmova: “U najboljim godinama”, “Čudo u Bosni” , “Odazivam Ti se, Bože” i “Krv i mošus”.</p><p>Napisao je scenarije za igrane filmove “Remake” reditelja Dine Mustafića i “Ostavljeni” reditelja Adisa Bakrača. Godine 2002., objavio je scenarij “Remake” kao knjigu.</p><p>Topčić je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine, P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine, Udruženja filmskih radnika u Bosni i Hercegovini, Međunarodne asocijacije scenarista, Američke asocijacije scenarista, Concordia organizacije u New Yorku i Kraljevskog instituta za međunarodne poslove u Londonu (Chatham House).</p><p>Godine 2004. uvršten je na godišnju listu 100 najutjecajnijih ljudi u svijetu američkog magazina “Marquis Who's Who in the World” (Ko je ko u svijetu).</p>

Danas je utorak, 30. april/travanj 2024. godine, do kraja godine preostalo je još 245 dana 

Zlatko Topčić, bh. pisac i filmski scenarist, slavi 69. rođendan

<p>U današnjem izdanju emisije "Lijepe riječi" rješavali smo još nekoliko jezičkih dilema.</p><p>Počet ćemo od jedne školske. Znate li šta je pravilno reći ili napisati: napišite u svesku ili napišite u svesci? Pravilno je napišite u svesku.&nbsp;</p><p>U bosanskom jeziku imperativ glagola napisati, kao i sličnih - prepisati, zapisati, upisati, dopisati, zahtijeva dopunu u akuzativu, jer se tako iskazuje mjesto radnje. Dakle, pravilno je, naprimjer: Napišite u svesku raspored časova, a pogrešno Napišite u svesci raspored časova. Tako je pravilno i Napišite u svesku svoju omiljenu pjesmu.</p><p>Pogledajte video.</p>

U bosanskom jeziku imperativ glagola napisati, kao i sličnih - prepisati, zapisati, upisati, dopisati, zahtijeva dopunu u akuzativu

Emisija "Lijepe riječi": Napišite u svesku ili napišite u svesci

<p>Na današnji dan 2011. godine vjenčali su se britanski princ Vilijam (William) i Kejt Midlton (Kate Middleton). Mnogima omiljeni kraljevski par upoznao se 2001. godine tokom studija na Univerzitetu St. Andrews u Škotskoj. Kejt je studirala historiju, a Vilijam geografiju. Iako su počeli izlaziti 2003. godine, svoju vezu objavili su tek 2004., nakon što su ih fotografi snimili na skijanju u Klostersu.</p><p>Dan vjenčanja svoga unuka kraljica Elizabeta II proglasila je državnim praznikom. Ulice i vozila javnog prijevoza bili su okićeni, a gosti su na vjenčanje morali doći odjeveni prema posebnim pravilima koja je izdala kraljica. Muškarci su morali nositi najbolja odijela, a sve žene morale su nositi šešire. Kejtinu vjenčanicu, izrađenu od čipke i šantung svile, dizajnirala je Sarah Barton (Burton) iz modne kuće „Alexander McQueen“.</p><p>Vjenčanju Vilijama i Kejt, održanom u Vestminsterskoj palači, prisustvovali su brojni poznati gosti iz svijeta šoubiznisa, sporta i politike, te pripadnici kraljevskih porodica širom svijeta.&nbsp;</p>

<h2>Umro hemičar Georg Brant, koji je otkrio kobalt</h2><p>1768. - Umro Georg Brant (Brandt), švedski hemičar zaslužan za otkriće kobalta 1735. godine, prva osoba koja je otkrila metal nepoznat u antičkom dobu. Bio je profesor hemije na Univerzitetu u Upsali, a preminuo je u Štokholmu. Pokazao je da je kobalt izvor plave boje kod stakla, a ne bizmut kao što je prije smatrano (kobalt i bizmut najčešće su se pojavljivali u istoj rudi).</p><p>1854. - Rođen francuski matematičar, fizičar i filozof Žil Anri Poenkare (Jules Henri Poincare), koji je prije Alberta Ajnštajna (Einstein) zasnovao specijalnu teoriju relativiteta. Objavio je više od 500 matematičkih radova, izučavao analitičku i nebesku mehaniku, hidrodinamiku, astronomiju, geodeziju, teorijsku i matematičku fiziku. U filozofiji se bavio teorijom nauke, teorijom saznanja i općom metodologijom. Objavio je 32 knjige. Najpoznatija djela: "Nauka i hipoteza", "Vrijednost nauke", "Nauka i metoda", "Nove metode nebeske mehanike 1-3".</p><p>1899. - Američki pijanist, kompozitor Edvard Kenedi "Djuk" Elington (Edward Kennedy „Duke” Ellington), jedan od najznačajnijih svjetskih džez muzičara svih vremena, rođen je na današnji dan. Orkestar koji je osnovao 1926. uzor je svim orkestrima džez muzike. Napisao je gotovo 2.000 kompozicija.</p><p>1907. - Rođen američki filmski režiser austrijskog porijekla Fred Cineman (Zinnemann), autor filmova realističke opservacije i angažovanog tretmana socijalnih problema i unutrašnjih moralnih sukoba. Filmovi: "Oči u noći", "Sedmi krst", "Ljudi", "Tereza", "Tačno u podne", "Svat", "Odavde do vječnosti" , "Oklahoma!", "Šešir pun kiše", "Starac i more", "Priča o kaluđerici", "Čovjek za sva vremena" , "Operacija `Šakal`"…</p>

<h2>Rođen indijski dirigent i violinista Zubin Mehta</h2><p>1936. - Rođen indijski dirigent i violinista Zubin Mehta, jedan od najvećih dirigenata 20. vijeka, čije dirigovanje odlikuju fascinantna sugestivnost, romantična toplina izraza i raskošna sonornost. Bio je počasni građanin Firence i Tel Aviva, te doživotni počasni dirigent i član nekoliko uglednih svjetskih orkestara i međunarodnih muzičkih institucija. Kao operski dirigent Mehta je debitirao 1963. godine, izvedbom Pučinijeve (Puccini) opere “Toska” u Montrealu. Od tada do danas dirigirao je u njujorškoj operi Metropolitan, Bečkoj državnoj operi, Kraljevskoj operi u Kovent Gardenu, milanskoj Scali, operskim kućama u Čikagu i Firenci te na Svečanim igrama u Salzburgu. Bosancima i Hercegovcima, a posebno Sarajlijama, Zubin Mehta je ostao u najljepšem sjećanju, jer je, 19. juna 1994. godine, dok su padale granate na grad, u ruševinama Sarajevske vijećnice dirigirao na koncertu Sarajevske filharmonije, kada je izveden Mocartov (Mozart) “Requiem”.</p><p>1980. - Umro engleski reditelj Alfred Hičkok (Hitchcock), jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih filmskih reditelja svih vremena u svijetu. Proslavio se filmovima kriminalističkog žanra i strave, u kojima je sa svojevrsnim humorom slikao građansko društvo. Režirao je više od 50 filmova, a najpoznatiji je po filmovima iz žanra trilera. Neki od njegovih filmova su: “Ptice”, “Psiho”, “Vrtoglavica”, “Rebeka”, “Topaz”, “Porodična zavjera”… Iako se smatra jednim od najznačajnijih režisera svih vremena, Hičkok nikada nije dobio Oskara za najbolju režiju. Nominacije je osvajao pet puta, a nagradu je dobio tek 1967., i to počasnu, za životno djelo, čime su se glasači Akademije pokušali iskupiti zbog nepravde koju su mu načinili. Povodom 100. godišnjice filma, 1995., proglašen je rediteljem stoljeća.</p><p>2008. - Preminuo Albert Hofman (Hofmann), švajcarski hemičar, najpoznatiji po otkriću lisergične dietilamidne kiseline (LSD-25). Hofman je autor više od 100 naučnih radova kao i nekoliko knjiga od kojih je i “LSD: My Problem Child”. Sve do svoje smrti bio je u centru pažnje internacionalnog simpozija o temi LSD-a. Hofmann je LSD smatrao "lijekom za dušu" i protivio se nastaloj zabrani koja je drogu "gurnula" u podzemlje. Naime, droga je "oteta" od pokreta mladih 1960-ih godina i otada je osuđivana; na neki način, LSD se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Hofmanov zaključak je bio kako je LSD opasan samo u krivim rukama.&nbsp;</p>

Danas je ponedjeljak, 29. april/travanj 2024. godine, do kraja godine preostalo je još 246 dana 

Princ Vilijam i Kejt Midlton: 13. godišnjica vjenčanja

<p>Mađioničar lijepe riječi, profesor, književnik Meša Selimović rodio se u Tuzli prije 114 godina. Njegov roman „Derviš i smrt“ jedan je od najčitanijih u BiH i regiji, a rečenice iz njegovih djela su najcitiranije, naročito danas na društvenim mrežama, postavši svevremenske mudre izreke. </p><p>Filozofski fakultet u Beogradu Selimović je završio kao jedan od najboljih studenata, a bio je i politički veoma angažiran u Komunističkoj partiji Jugoslavije.&nbsp;</p>

<h2>Životna ljubav</h2><p>- Kad bih umio da napišem najljepšu knjigu na svijetu, posvetio bih je svojoj ženi Darki. Ovako ću zasvagda ostati dužnik njenoj plemenitosti i ljubavi -  rekao je Selimović o svojoj supruzi, majci njegovih kćerki i svojoj životnoj ljubavi. </p><p>Nakon Drugog svjetskog rata Meša je došao da živi i radi u Beograd. Iako je bio oženjen čovjek, prilikom susreta s Daroslavom Darkom Božić zaljubio se toliko da nije mogao zamisliti svoj život bez nje. Kasnije je izjavio da nije pogriješio, jer je osjetio pravu ljubav. Da bi ostvario svoj san da bude s Darkom, morao je napustiti tadašnju suprugu Desanku i njihovu kćerku. Ali, od tog momenta morao je trpjeti i osude okoline u najsurovijem obliku. </p><p>Darka i Meša nisu čekali da se završi brakorazvodna parnica kako bi počeli živjeti zajedno, jer su svaki dan razdvojenog života smatrali izgubljenim. On je bio svjestan da ruši moralni kodeks kojeg se morao pridržavati kao komunist. Osim osude zbog vanbračne zajednice, sporno je bilo i to što je Darka bila kćerka generala kraljeve vojske te udata za vojnika kraljeve vojske koji je vođen kao nestao.</p><h2>Sud Partije</h2><p>Supruga Desanka, kao i većina ostavljenih žena, zamrzila je Darku mržnjom koja nikada nije prestala, a Darka je stigmatizirana kao brakolomnica, buržujka, nemoralna žena koja ruši porodicu i otima nečijeg muža i oca. Zbog velike ljubomore Desa je upotrijebila sve veze da bi Meša bio pozvan pred sud Partije, gdje se morao pravdati i objašnjavati svoj postupak. </p><p>Isključen je iz Komunističke partije, a samim tim postao nepoželjan na bilo kom radnom mjestu. Za njega je život u Beogradu postao nemoguć, te je potražio posao u Sarajevu. Dobivši posao, s Darkom je krenuo put Sarajeva s malo novca i stvarima iz Darkinog stana. Odlazeći, Darka je izgubila pravo na stan, ali se nije bunila, jer joj je, kao i Meši, bilo dovoljno da su zajedno. </p><p>Partija je Meši surovo i nepravedno oduzela i brata Šefkiju, koji je bio šef Komande tuzlanskog kraja. Negdje pred kraj 1944. godine Šefkija saznaje da mu je supruga preživjela koncentracioni logor i da se vraća u Tuzlu. Da bi namjestio prazne sobe i što prije pripremio kuću, Šefkija uzima iz glavnog magacina krevet, ormar, sto, stolicu i još nekoliko neophodnih sitnica. Prema pravilima Partije, to je bio neoprostiv grijeh. Šefkija je strijeljan, a držanje trećeg brata, Tevfika, partizanskog komandanta i moćne figure u vojnoj hijerarhiji tuzlanskog kraja, najblaže rečeno, bilo je začuđujuće, jer nije htio intervenirati za brata.</p>

<h2>Derviš i smrt</h2><p>Meša nikada nije oprostio Partiji ubistvo Šefkije, ali ni bratu Tevfiku ravnodušnost. Nikada nije prestao ni da traga za Šefkijinim grobom, ali je ostalo nepoznato gdje je on sahranjen, jer je tada bila kazna za „najveće zločince“ da im se ne zna grob ni obilježje da su postojali.</p><p>- Na afišama izlijepljenim po gradu (Tuzli, op.a.) pisalo je da je Šefkija Selimović osuđen na smrt strijeljanjem zato što je iz magazina Glavne uprave narodnih dobara uzeo krevet, ormar, stolicu i još neke sitnice, a tako stroga presuda je donesena, piše na objavi, zato što je okrivljeni iz poznate partizanske porodice. </p><p>Tako se naša porodična privrženost revoluciji i naša zanesenost okrenula protiv nas i pretvorila nas u žrtve. A taj okrivljeni, moj brat, kome su ustaše odnijele sve stvari iz kuće, očekivao je svoju ženu koja je slučajno ostala živa u koncentracionom logoru, i trebalo je da se vrati u Tuzlu.</p><p>Kad sam čuo da je Šefkija strijeljan, doživio sam šok. Ležao sam nemoćan da išta shvatim i neprestano plakao. Nakon nekoliko dana došao mi je šofer UDBA-e, koji je mog brata odveo na strijeljanje, i donio mi poruku od mrtvog čovjeka. Šefkija je bio miran pred strijeljanje, rekao je: „Pozdravi Mešu, reci da sam nevin“. Ja sam znao da je nevin, ni sudije nisu tvrdile drugačije.</p><p>Šofer nije smio da mi kaže gdje je sahranjen pa ni dan-danas ne znam gdje mu je grob. Taj nevjerovatni, slijepi, maloumni čin bio je prekretnica u životu svih članova moje porodice – napisao je Meša u svojim memoarima. Šefkijine posljednje riječi, koje je zapisao na ceduljici koja je Meši tajno dostavljena, bile su: “Brate, nisam kriv”.</p><p>Mnogo kasnije, iz te tuge, kao omaž bratu, nastalo je njegovo remek-djelo “Derviš i smrt“. </p><h2>Tvrđava</h2><p>Partija, kojoj se iz ideala o ravnopravnosti i pravom vrednovanju čovjeka davno pridružio, ponovo se ogriješila o Selimovića, pokušavši da mu istrgne i ljubav prema ženi.</p><p>Međutim, on se nije dao slomiti izdajom, ali ni siromaštvom u koje su porodično zapali, kada je Darka morala prodavati sve što je donijela iz roditeljske kuće, da bi nabavili osnovne životne namirnice. Mešu je najviše boljelo ignoriranje njegovih kolega.</p><p>- Malo je trebalo pa da počnu prolaziti kroz mene kao kroz vazduh, ili gaziti po meni kao po vodi. Osjetio sam strah. Kako su me to ubili? Nisam ranjen? Nisam zaklan? Nisam mrtav, ali me nema. Zaboga, ljudi, zar me ne vidite – piše Selimović o svom stanju u romanu “Tvrđava”, drugom velikom djelu u kome je opisao svoju životnu priču.</p><p>Dvadeset godina je trajalo Mešino i Darkino teško preživljavanje uz uskogrudost i neprijateljstvo zajednice. Meša je dobijao i gubio profesorsko mjesto bez ikakvih razumnih objašnjenja. U zemlji koja se borila protiv “kapitalističke nepravde i siromaštva radničke klase”, jedan idealist i borac za bolje sutra živio je kao prognanik jer se razlikovao.&nbsp;</p>

<h2>Teretna zemlja</h2><p>U Sarajevu je Meša radio kao profesor Više pedagoške škole, docent Filozofskog fakulteta, umjetnički direktor „Bosna Filma“, direktor Drame Narodnog pozorišta, glavni urednik Izdavačkog preduzeća „Svjetlost“. Godine 1971., penzioniran je i seli se u Beograd. Prije selidbe Selimović je u jednom pismu svom beogradskom prijatelju, između ostalog, napisao:</p><p> </p><p>- Bosna je teška, teretna zemlja i ovdje nije lako živjeti ako je čovjek samo za santimetar viši od prosjeka. Meni je slučaj dao taj santimetar i osudio me na ispaštanje.</p><p>Šetajući Baščaršijom uoči polaska u Beograd, Meša je jednom kolegi piscu rekao: "Ja danas odlazim i više se nikada neću vratiti." Tako je i bilo.</p><p>Nakon izlaska romana „Derviš i smrt“ došlo je vrijeme književnih uspjeha, kada za Selimoviće počinje lakši život u materijalnom smislu. Biran je za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, bio je počasni doktor Sarajevskog univerziteta (1971), redovni član ANUBiH i SANU-a. </p><h2>Dobri duh</h2><p>Selimović, svjestan da je dugogodišnje loše ophođenje prema njemu počivalo uglavnom na zavisti, nikad nije pokleknuo, jer je uz sebe imao svoju ljubav, svog “dobrog duha”. Često je isticao da je njegova ljubav prema Darki ispred njegovog uspjeha u književnosti, da bi mu tragično bilo živjeti bez nje. Njihova ljubav davala im je oboma snagu i osjećanje sreće ma u kakvim okolnostima živjeli.</p><p>Nije samo Meša bio zahvalan sudbini što mu je podarila Darku, svojom ljubavlju je i Darka posvjedočila isto, izjavivši: „Hvala sudbini što mi je podarila takvog čoveka kao što je Meša“. Da je mogla, s njim bi i u smrt pošla. U noći kada je Meša preminuo, 11. jula 1982. godine, Darka je njegovom kolegi Bećkoviću rekla: "Da sam znala da svu noć neće doći, ja bih ležala i spavala uz njega!"</p><p>Nakon Mešine smrti Darka je nastavila da štiti njegovu zaostavštinu od zloupotreba.</p><p>Zahvaljujući njoj Meša Selimović je postao svevremenski pisac. Svi njegovi derviši i smrti, tvrđave, tuđe zemlje i tišine bili bi promašeni da nije bilo ljubavi zvane Darka. Jer, kako je kazao Meša: „Ko promaši ljubav, promašio je život“. </p><h2>Mešine mudrosti:</h2><p>-	Tajna se duže pamti nego jasna istina.</p><p>-	Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.</p><p>-	Uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan.</p><p>-	Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.</p><p>-	Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.</p><p>-	Ne mijenjaj svoju prirodu. Neki jure za srećom, drugi je stvaraju. Kad ti život stvori hiljadu razloga za plakanje, pokaži mu da imaš hiljadu razloga za osmijeh.&nbsp;</p>

Iako je bio oženjen čovjek, prilikom susreta s Darkom zaljubio se toliko da nije mogao zamisliti svoj život bez nje

Meša Selimović: 114. godišnjica rođenja bh. književnika

<p>Znate li koje gramatičko pravilo gotovo svi zaboravimo već nakon osnovne škole, iako ga učimo još u 5. razredu, kada učimo padeže?&nbsp;</p><p>To je da se brojevi dva, tri i četiri dekliniraju, odnosno mijenjaju po padežima. Tako skoro stalno čujemo ili čitamo samo njihov nominativni oblik, a ostali padeži bivaju zapostavljeni.&nbsp;</p><p>Današnje izdanje emisije "Lijepe riječi" koja se emituje svaki dan u 8:55 sati na Alfa TV pogledajte ispod.&nbsp;</p>

Brojevi dva, tri i četiri se dekliniraju, odnosno mijenjaju po padežima

Emisija "Lijepe riječi: Brojevi dva, tri i četiri 

<p>Veoma često smo u dilemi kako se kaže ili piše: neprestano ili neprestalno? Sa suglasnikom L ili bez njega.&nbsp;</p><p>Prema pravopisu bosanskog jezika, pravilno se piše samo neprestano, dakle bez L. To je prilog koji znači neprekidno, odnosno bez prestanka.&nbsp;</p><p>Naprimjer, reći ćemo: Čulo se neprestano, a ne neprestalno zveckanje ključeva. Ili na pitanje: Da li on to radi često? Odgovorit ćemo: Da, neprestano! A tako i: Moram kuhati puding uz neprestano miješanje.</p><p>Današnje izdanje emisije "Lijepe riječi" koje se emituje na Alfa TV svako jutro u 8:55 sati pogledajte na videu ispod.</p>

Prema pravopisu bosanskog jezika, pravilno se piše samo neprestano

Emisija "Lijepe riječi": Neprestano ili neprestalno? 

<p>Sigurno ste veoma često u dilemi kako se piše, odnosno kaže: koštica ili košpica? A također, uglavnom upotrebljavate pogrešnu riječ – košpica.</p><p>Ispravno je samo koštica, naprimjer: Pogrešno je reći: Prvo treba očistiti višnje od košpica, a pravilno: Prvo treba očistiti višnje od koštica.&nbsp;</p><p>Također, treba da znate da deminutiv riječi kost, odnosno koska, glasi koščica, a ne koštica, kako se često griješi.<br></p><p>Današnje izdanje emisije "Lijepe riječi" koja se svako jutro u 8:55 sati emituje na Alfa TV pogledajte ispod.</p>

Također, treba da znate da deminutiv riječi kost, odnosno koska, glasi koščica, a ne koštica

Emisija "Lijepe riječi": Koštica ili košpica? 

<p>U današnjoj emisiji “Lijepe riječi” razriješili smo nedoumice u pisanju i izgovaranju još jednog od veoma čestih primjera pogrešne upotrebe prijedloških izraza.&nbsp;</p><p>Riječ je o pogrešnoj upotrebi genitiva koju svakodnevno čujemo ili čitamo u spojevima poput „u vezi toga”, „u vezi čega”, „u vezi vašeg pitanja” i sl.</p><p>Pogledajte video.</p>

Riječ je o pogrešnoj upotrebi genitiva koju svakodnevno čujemo ili čitamo u spojevima poput „u vezi toga”, „u vezi čega”, „u vezi vašeg pitanja” i sl.

Emisija "Lijepe riječi": Prijedloški izrazi 

<p>U današnjem izdanju emisije "Lijepe riječi" govorili smo o&nbsp;greškama pri upotrebi brojevnih imenica koje označavaju osobe različitog spola (dvoje, troje, oboje itd.).&nbsp;</p><p>One se uvijek kongruiraju, odnosno slažu s predikatom srednjeg roda u jednini, pa je pravilno reći ili napisati: Dvoje je došlo, a ne, kako često čujemo: Dvoje su došli.  </p><p>Pogledajte video.</p>

One se uvijek kongruiraju, odnosno slažu s predikatom srednjeg roda u jednini

Emisija "Lijepe riječi": Brojevne imenice - dvoje, troje, oboje…

<p>U današnjem izdanju izdanju emisije "Lijepe riječi"&nbsp; govorili o greškama pri upotrebi priloga gdje kuda i kamo.&nbsp;</p><p>Iako sva tri označavaju prostor, njihova značenja se potpuno razlikuju, a uglavnom im zamijenimo mjesta pa umjesto da pitamo pravilno: Kamo ideš, skoro uvijek pitamo: Gdje ideš?</p><p>Pogledajte video.</p>

Iako sva tri označavaju prostor, njihova značenja se potpuno razlikuju

Emisija "Lijepe riječi": Greške pri upotrebi priloga gdje, kuda i kamo 

<p>U današnjem izdanju emisije "Lijepe riječi" na Alfa TV govorili smo o upitnim rečenicama.</p><p>Veoma često slušamo ili čitamo pitanja: Da li ga vidiš, Da li mi možeš pomoći, Da li si tužan i slično. Umjesto upitne rečenice uvedene grupom riječi DA LI, treba upotrijebiti rečenicu u kojoj se glagolski predikat ili glagolski dio imenskog predikata prebacuje na prvo mjesto, a za njim slijedi riječca, odnosno čestica li.<br></p><p>Često griješimo i kada mislimo da svako DA LI treba samo zamijeniti s JE LI, jer, tačno je da je, kad god se može, preporučljiva ta zamjena, ali upamtite - samo kad je ispravna<br></p><p>Pogledajte video.</p>

Često griješimo i kada mislimo da svako DA LI treba samo zamijeniti s JE LI

Emisija "Lijepe riječi": Upitne rečenice

<p>Sa svojim savremenicima i prijateljima piscima, među kojima su naistaknutiji bili Aleksa Šantić, Osman Đikić i Jovan Dučić, bosanskohercegovački književnik Svetozar Ćorović činio je poznatu mostarsku književnu i kulturnu grupu. U njegovim djelima su prefinjenim i lako razumljivim, jednostavnim i prirodnim pripovijedanjem, uz lične spoznaje i emocije, opisani historijski događaji na našim prostorima u vremenu u kojem je živio, poput Hercegovačkog ustanka 1882. godine, austrougarske aneksije BiH 1908., Prvog svjetskog rata 1914. godine... </p><p>U pripovijetkama, romanima, crticama i dramama koje je napisao Ćorović je faktografski vjerno dočarao život u Hercegovini i Mostaru, koji su bili njegova najveća inspiracija. Njegovi junaci su ljudi svih vjera, narodnosti i staleža, mali i veliki, obični i gazde, zanatlije, vojnici i sveštenici, čije je strahove, želje, nade, ljubav, ali i tugu opisivao. Nije pisao prema postavljenim normama, nego onako kako je on želio, pa je upravo zbog svog specifičnog stila pisanja i svrstan među najveće književnike u Bosni i Hercegovini, ali i cijelom našem regionu.</p>

<h2>Urednik „Zore“</h2><p>Svetozar Ćorović je bio veoma plodonosan pisac, iako je živio samo 44 godine. Rođen je 29. maja 1875. godine u trgovačkoj porodici u Mostaru, u kojem je završio osnovnu i srednju trgovačku školu. U vrijeme aneksione krize, 1908., izbjegao je u Italiju, a 1910. godine izabran je za poslanika prilikom prvog zasjedanja Bosanskog sabora. Odmah po izbijanju Prvog svjetskog rata, 1914. godine, bio je uhapšen i odveden u taoce, a potom mobiliziran i kao vojnik poslan u Mađarsku, odakle se teško bolestan vratio u Mostar 1917. godine.</p><p>Svoja djela Ćorović je objavljivao u mnogim listovima i časopisima: „Golub“, „Neven“, „Zora“, „Bosanska vila“, „Luča“, „Otadžbina“ i „Brankovo kolo“, a bio je i aktivan član mostarskog društva „Gusle“. Jedan je od osnivača časopisa „Zora“, pokrenutog u aprilu 1896., kojem je bio, zajedno s Aleksom Šantićem, prvi urednik. Bio je i urednik kalendara „Neretljanin“ (1894, 1895), te član redakcije i saradnik opozicionog lista „Narod“ (1907).</p><p>Ćorović je za kratkog života napisao i ostavio nam u amanet brojna djela, između ostalih, zbirku pjesama „Poletarke“, zbirke pripovijedaka „Krvni mir“, „Razoreno gnijezdo“ i „Iz moje domovine“, novele „Moji poznanici“, „U časovima odmora“, „Komšije“ i „Brđani“, romane „Ženidba P. Karantana“, „Majčina sultanija“, „Stojan Mutikaša“, „Jarani“, „U ćelijama“ i „Među svojima“, te drame „Zulumćar“ i „Ajša“.</p>

<h2>„Stojan Mutikaša“</h2><p>Najpoznatije njegovo djelo je roman „Stojan Mutikaša“ u kojem je opisan život siromašnog dječaka kojeg otac dovodi u grad kod trgovca na službu, gdje počinje njegovo odrastanje i formiranje ličnosti. Iako živi teškim životom, udaljen od svoje porodice, Stojan postepeno napreduje, te od siromašnog djeteta postaje ugledni, bogati trgovac, ali zbog nezahvalnosti i pohlepe na kraju gubi sve. Ćorović je romanom „Stojan Mutikaša“ poručio i primjerom pokazao kako završavaju pohlepni i nezahvalni ljudi.</p><p>„...A ja bi' da imam i koliko on, i koliko gazda Radovan, i svi zajedno! ... Tako je nakupovao još nekoliko ostarijih kuća, pa njiva, vinograda, mlinica. Izgledalo je da će za 'Anđine novce' čitav šeher kupiti...“</p><p>Prema romanu „Stojan Mutikaša“ jugoslavenski reditelj Fedor Handžeković režirao je istoimeni film, jedan od bosanskohercegovačkih pionirskih igranih filmova nastalih nakon Drugog svjetskog rata. Film je doživio veliki uspjeh i dobio drugu nagradu publike (stručni žiri tada nije postojao) na prvom Pulskom filmskom festivalu 1954. godine, a Dušan Janićijević, koji je glumio Stojana, dobitnik je nagrade za najbolju glavnu ulogu. Godine 1977., prema ovom romanu, snimljena je i jedna od kultnih jugoslavenskih TV serija „Porobdžije“ u režiji Aleksandra Jevđevića. </p><p>Svetozar Ćorović preminuo je u Mostaru 17. aprila 1919. godine od posljedica bolesti koju je dobio na ratištima i u logorima tokom Prvog svjetskog rata. </p><p>Od 1997. godine u Bosni i Hercegovini, ali i u Republici Srbiji, dodjeljuje se književna nagrada "Svetozar Ćorović", a u Bileći se tradicionalno, svake godine u septembru, održavaju "Ćorovićevi susreti pisaca".&nbsp;</p><p></p>

<h2>Siroče na majčinom grobu</h2><p>Godine 1891., kada je imao samo 16 godina, Ćorović je napisao pjesmu ”Siroče na majčinom grobu” inspiriran istoimenom slikom malenog dječaka koji leži na majčinom grobu, koju je naslikao likovni umjetnik Uroš Predić. Pjesma, koja je objavljena 1892. u časopisu „Golub“, ni danas nikoga ko je pročita ne ostavlja ravnodušnim.<br></p><p><i>Evo mene, majko mila<br>		Došao sam opet tebi<br>Budi dobra – smiluj mi se<br>Dijete svoje primi sebi<br>O! Tu bi mi tako milo-<br>Tu bi mi tako slatko bilo.<br>Odbija me evo svako,<br>Tvrdoga su srca ljudi.<br>No slušaj molbe moje<br>Njihove su prazne grudi.<br>Ta ko sad još da haje<br>Za tužne mi uzdisaje...<br>Zima steže – snijeg vije<br>Meni mjesta niđe nije,<br>Potucam se, majko draga,<br>Od nemila, do nedraga<br>Ovdje bi mi samo milo<br>Ovdje bi mi slatko bilo.<br>Tako plače sirotanče<br>Al' pomoći otud nije.<br>Vjetar duva bjesno, silno<br>Zima steže – snijeg vije<br>I umorno klonu tada<br>Duboki ga san savlada<br>Dubok sanak zaspa tudi<br>Da se više ne probudi.</i></p>

Nije pisao prema postavljenim normama, nego onako kako je on želio 

Svetozar Ćorović: 105. godišnjica smrti jednog od najistaknutijih bh. književnika

<p>U današnjem izdanju emisije „Lijepe riječi“ govorili smo o drugoj vrsti nenaglašenih riječi – proklitikama.<br></p><p>U prethodnoj ste naučili šta su enklitike - da su to riječi koje nisu naglašene nego slijede naglašenu riječ, odnosno u izgovoru se naslanjaju na riječ ispred sebe jer ne mogu same stajati. </p><p>Suprotno njima, proklitike se nalaze ispred naglašene riječi.</p><p>Pogledajte video.</p>

Proklitike se nalaze ispred naglašene riječi

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba proklitika

<p>U današnjem izdanju emisije „Lijepe riječi“ govorili smo o enklitikama.<br></p><p>Jer, jedno od pravila koje se veoma često krši jeste položaj enklitike u rečenici. U svakodnevnom govoru to i nije toliki problem, ali u stručnim i profesionalnim situacijama treba poraditi na tome da ne griješimo.</p><p>Pogledajte video.</p>

Jedno od pravila koje se veoma često krši jeste položaj enklitike u rečenici

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba enklitika

<p>Kulturno-historijsko naslijeđe svjedoči o autohtonim i tradicionalnim vrijednostima jedne zemlje i naroda koji u njoj živi. Historijska previranja i vremenske mijene nagrizaju i urušavaju kulturno-historijske spomenike i rijetko koji im se odupre, a među tim rijetkima je Svrzina kuća u Sarajevu, smještena među uličicama Ćurčića brijega, blizu današnje Logavine ulice. Građena je etapno, a njen najstariji dio potječe s kraja 18. vijeka.</p><p>Zakonom je kao spomenik zaštićena 1950. godine, a Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, 8. novembra 2004. godine, proglasila je ovaj objekat nacionalnim spomenikom kao "Stambenu graditeljsku cjelinu - Svrzina kuća".</p>

<h2>Pokrivena ćeramidom</h2><p>Svrzina kuća nekada je bila stambeni kompleks, pripadala je uglednoj sarajevskoj porodici Glođo, ali je sredinom 19. vijeka, kako nije više bilo muških potomaka Glođo, ženidbenim putem prešla u vlasništvo porodice Svrzo, koja ju je 1960-ih godina prodala Muzeju Sarajeva i danas je jedan od njegovih depandansa. Iako ima elemente osmanske stambene arhitekture, Svrzina kuća se razlikuje od kuća iz drugih krajeva tadašnjeg carstva zbog svoje prilagođenosti podneblju i brdovitom terenu, kakvo je u Sarajevu. Stoga je ona potpuno asimetrična za razliku od simetrije kuća u ravnijim krajevima. </p><p>Izgrađena je od lokalnih materijala: kamena, drveta i zemlje, a pokrivena posebnom vrstom crijepa – ćeramidom. Ne samo građevinskim materijalima, nego i uređenjem Svrzina kuća dočarava tradicionalni bosanski stil i jedna je od rijetkih očuvanih kuća koja je podijeljena na dva dijela – muški (selamluk) i ženski (haremluk). </p><p>Selamluk je bio namijenjen gostima, a haremluk porodičnom druženju i odmoru, u okviru kojeg se izdvajala djevojačka soba u kojoj su mlade djevojke provodile vrijeme najčešće vezući. Iz ove sobice izlazila su prava remek-djela: bošče, marame, jorgani izrađeni u zlatovezu i srmovezu. Za jednu gradsku djevojku bilo je veoma važno da lijepo veze i da sama spremi svoje ruho, ali isto tako i da ima osnovno obrazovanje. Balkon na koji se izlazi iz djevojačke sobe bio je zaštićen od vanjskih pogleda mušepcima - gustim drvenim rešetkicama koje su skrivale intimu ženskih članova porodice. Posebno interesantan detalj je zidni polukružni dolaf, pomoću kojeg su žene okretanjem sofre u zidu dostavljale hranu u selamluk, kako bi bile zaštićene od muških pogleda.</p>

<h2>Venecijansko ogledalo</h2><p>U periodu kada je Svrzina kuća građena, kao i sve tadašnje kuće, bila je ograđena visokim zidom, ali njeni ukućani nisu bili izolovani ni od prirode ni od drugih ljudi. Kuće su tada bile povezivane preko avlija takozvanim komšipkama, odnosno kapijama koje su vodile u komšijsku bašču ili avliju, omogućavajući, naročito ženama, da se kreću po mahali a da ne moraju izlaziti na ulicu.</p><p>Najveća i najljepša soba u Svrzinoj kući je musafirhana, koja je smještena u prizemlju, a služila je za svečane, porodične i praznične trenutke. Zastrta je ćilimom donesenim iz Pirota, gradića u Srbiji koji baštini vjekovnu tradiciju izrade najkvalitetnijih vunenih ćilima sa živopisnim šarama i ornamentima. Na zidu musafirhane vise satovi turske i austrijske proizvodnje te raskošno venecijansko ogledalo, a strop je ukrašen istanbulskim lusterom. </p><p>Spavaća soba nam otkriva da se tada spavalo na podovima, a tu su i bešika te zemljana peć na drva. Zidovi su ukrašeni levhama s citatima iz Kur'ana i policama s dekorativnim posuđem. Ručno tkani ćilimi, ormari s rezbarenim orijentalnim motivima, bakreno posuđe i raskošni lusteri svjedoče o bogatstvu nekadašnjih vlasnika Svrzine kuće.&nbsp;</p>

<h2>Kaldrmisane avlije</h2><p>Neprocjenjiv je značaj ovog bisera bosanskohercegovačke arhitekture za našu državu i narod, jer je Svrzina kuća svjedok jednog vremena i tradicije Bosne i Hecegovine. Specifična je i po tome što ima dvije avlije, mušku i žensku, koje su popločane kaldrmom, sa šadrvanima i baščama prepunim mirisnog raznovrsnog cvijeća, među kojim dominiraju ruže đulbešećerke, od koje su pravljeni sokovi, slatko, kolači…</p><p>Obje avlije Svrzine kuće imaju bašče, kuća je imala i treću bašču na južnoj strani kompleksa koju je porodica zadržala za potrebe gradnje nove kuće. U proljetnom i ljetnom periodu članovi porodice odmarali su, družili se ili ispijali kahvu u hajatu, poluotvorenom prostoru s hladovinom, čiji je strop ukrašen prekrasnim cvjetnim mozaikom.</p><p>U avliji se nalazi Momačka kuća, koja je bila namijenjena muškoj posluzi. Naime, bogate porodice, poput Glođa i Svrza, imale su momke i cure koji su im pomagali, a koji su najčešće dolazili sa sela ili iz siromašnih gradskih porodica. Iako su bili posluga, prema njima je ophođeno kao prema članovima porodice. Ostajali bi u kući sve do udaje ili ženidbe, odakle su ispraćani kao iz svoje rođene kuće.</p><p>U sklopu kompleksa Svrzine kuće, koji se prostire na gotovo 1000 kvadratnih metara i odražava sklad između čovjeka, kuće i prirode, nalaze se i konjušnica, otvorena kuhinja s ognjištem, vodnica za čuvanje vode i pranje posuđa te magaze za alat, robu i čuvanje hrane.</p><h2>Dragulj u đul-bašči</h2><p>Ova kuća-muzej, dragulj u đul-bašči, najljepši je očuvani primjerak sarajevskog graditeljstva u osmanskom periodu. Svojim bajkovitim izgledom i prekrasnim mirisnim cvjetnjacima svjedoči o načinu života bogatijih muslimanskih porodica u 18. i 19. vijeku. Vraća nas u davno prošlo vrijeme, da osjetimo kako se živjelo u kući građenoj po mjeri čovjeka.</p>

Jedna od rijetkih očuvanih kuća koja je podijeljena na dva dijela – muški (selamluk) i ženski (haremluk) 

Svrzina kuća: Smještena među uličicama Ćurčića brijega   

Svrzina kuća: Najljepši spomenik bh. arhitekture i neprocjenjivo nacionalno blago


<p>U današnjem izdanju emisije „Lijepe riječi“ govorili smo o pravilnoj upotrebi genitiva.<br></p><p>Genitiv je zavisni padež koji iskazuje mnogo raznih odnosa, među kojima pripadanje, dio veće cjeline, odvajanje ili udaljavanje, porijeklo, osobinu, vrijeme i drugo. I sve su to pravilne upotrebe riječi u ovom padežu, ali zbog njegove frekventnosti, genitiv se upotrebljava veoma često i u pogrešnoj kombinaciji riječi.</p><p>Pogledajte emisiju.</p>

Zlatko Topčić, bh. pisac i filmski scenarist, slavi 69. rođendan

Emisija "Lijepe riječi": Napišite u svesku ili napišite u svesci

Princ Vilijam i Kejt Midlton: 13. godišnjica vjenčanja

Meša Selimović: 114. godišnjica rođenja bh. književnika

Emisija "Lijepe riječi: Brojevi dva, tri i četiri

Emisija "Lijepe riječi": Neprestano ili neprestalno?

Emisija "Lijepe riječi": Koštica ili košpica?

Emisija "Lijepe riječi": Prijedloški izrazi

Emisija "Lijepe riječi": Brojevne imenice - dvoje, troje, oboje…

Emisija "Lijepe riječi": Greške pri upotrebi priloga gdje, kuda i kamo

Emisija "Lijepe riječi": Upitne rečenice

Svetozar Ćorović: 105. godišnjica smrti jednog od najistaknutijih bh. književnika

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba proklitika

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba enklitika

Svrzina kuća: Najljepši spomenik bh. arhitekture i neprocjenjivo nacionalno blago

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba genitiva

Zlatko Topčić, bh. pisac i filmski scenarist, slavi 69. rođendan

Emisija "Lijepe riječi": Napišite u svesku ili napišite u svesci

Princ Vilijam i Kejt Midlton: 13. godišnjica vjenčanja

Meša Selimović: 114. godišnjica rođenja bh. književnika

Emisija "Lijepe riječi: Brojevi dva, tri i četiri

Emisija "Lijepe riječi": Neprestano ili neprestalno?

Emisija "Lijepe riječi": Koštica ili košpica?

Emisija "Lijepe riječi": Prijedloški izrazi

Emisija "Lijepe riječi": Brojevne imenice - dvoje, troje, oboje…

Emisija "Lijepe riječi": Greške pri upotrebi priloga gdje, kuda i kamo

Emisija "Lijepe riječi": Upitne rečenice

Svetozar Ćorović: 105. godišnjica smrti jednog od najistaknutijih bh. književnika

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba proklitika

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba enklitika

Svrzina kuća: Najljepši spomenik bh. arhitekture i neprocjenjivo nacionalno blago

Emisija "Lijepe riječi": Pravilna upotreba genitiva