Osobe koje vide i ne razmišljaju o tome koliko je vid bogatstvo. Čovjek, čije su vidne sposobnosti umanjene, zna koliko ga to ograničava u svakodnevnom životu, koliko mu napora treba za svladavanje nekih vidnih zahtijeva.
Danas, kada smo okruženi s toliko tehnike koja zahtijeva sve savršeniji vid, a u budućnosti ćemo biti još i više, moramo biti svjesni koliko je neophodno održavati i čuvati vid i činiti sve da bi se spriječilo njegovo narušavanje.
Kada se i kako vid razvija
Od samog rođenja vid sazrijeva, postaje savršeniji, „raste“ kao i dijete. U tom razvoju može biti ometen ili blokiran, a krajnji rezultat je uvijek slabovidnost ili sljepoća.
Otežani razvoj vida može rezultirati i cjelovitim zaostajanjem u motornom razvoju i savladavanju određenih vještina. Brigom za dijete, svakodnevnim praćenjem njegovog razvoja, redovnim kontrolama kod pedijatra i oftalmologa mogu se spriječiti neželjene posljedice.
Šta je važno znati?
Zbog boljeg praćenja djece, moramo znati koja je skupina više izložena riziku i kod koje postoji veća vjerojatnost oštećenja vida:
1. Prerano rođena djeca, osobito djeca čija je porođajna težina bila manja od 1500 g i koja su duže boravila u inkubatoru. U toj grupi djece naglašen je problem razvoja prematurne retinopatije.
O čemu je riječ? Zbog nezrelosti retine dolazi do patološke vaskularizacije i u kranjem stadiju do sljepoće.
Redovite kontrole već od rodilišta kod oftalmologa i pedijatra znatno umanjuju mogućnost razvoja komplikacija. Pružaju mogućnost pravovremenog uočavanja početnih stadija poremećaja, te primjene odgovarajuće terapije.
2. Naslijeđe - porodice u kojima postoji jedna ili nekoliko osoba s problemima vida bilo kojeg uzroka, moraju biti svjesne da njihovo dijete ima daleko veću šansu nasljeđivanja bolesti.
Šta se sve može naslijediti? Nasljeđuju se refrakcijske anomalije: kratkovidnost, dalekovidnost, astigmatizam. Rani pregledi vida takvog djeteta su zaista neophodni.
Nasljednji mogu biti i katarakta - mrena, strabizam – „škiljenje“, glaukom - povišeni očni tlak i niz drugih bolesti.
Ako imate spoznaje o bolesti u porodici, dijete obavezno odvedite na oftalmološki pregled već u prvoj, a najkasnije u trećoj godini života.
Na što treba obratiti pažnju
Šta vi kao roditelj možete uočiti? U prvim sedmicama, obzirom da djetetov
vid nije još u cijelosti razvijen, ne možete biti sigurni kako i koliko dijete vidi.
Tokom mjeseci uočit ćete prati li dijete osobe u bližoj okolini ili ne. Sa godinu dana već možete biti sigurni jesu li oči pravilno, centralno postavljene ili nepravilno „bježe“.
Najlakše ćete primijetiti sve promjene na vanjskim dijelovima oka. Obratite pažnju na:
- očne kapke - otoci i promjena pigmenta, asimetrije oka, spuštenost
jednog ili oba očna kapka.
- očna jabučica - veličina, pokretljivost, nepravilno titranje.
- titranje - «plesanje oka», tzv. nistagmus: nepravilno, nevoljko titranje oka može biti vezano sa nizom drugih bolesti najčešće neuroloških, a pojavljuje se i u sklopu većeg broja sindroma i znak je oka koje slabo vidi, urođene mrene. Taj problem zahtijeva timski pristup i obradu.
- zjenica - promatramo njenu veličinu, oblik, boju te da li u zjeničnom otvoru postoji sivkasti odsjaj? OPREZ!! mrena - tumor??
- izbuljene oči - mogu biti prvi znak povišenog očnog tlaka, odnosno, kongenitalnog glaukoma.
Ako Vam se bilo što učini neobično, odvedite dijete na pregled oftalmologu.
Važno je da roditelji spoznaju svoju odgovornost u pravovremenom uočavanju promjena na oku djeteta kao i to da se jedino pravovremenom i odgovarajućom intervencijom dobija željeni rezultat.
