''Avaz'' je, poodavno već, pisao o nezaposlenom 42-godišnjem Livnjaku Ivanu Perkoviću i njegovoj teško bolesnoj, a u posljednje vrijeme i skoro sasvim slijepoj 82-godišnjoj majci Stani. 

Oni su samo jedna od livanjskih porodica koje godinama čekaju bolje dane i više pravde na ovome svijetu. No, kako se vlasti brinu o sirotinji, općenito u BiH, a posebno u Livnu, teško da se skoro mogu nadati boljem položaju.  

- Čitav život sam provela pošteno radeći, uglavnom čisteći školu, gdje sam zaradila i minimalnu penziju, koja mi jedva pokrije lijekove, liječenje i najminimalnije režije. Da barem Ivan ima kakav-takav posao, lakše bismo nekako. Možda bismo podigli i kredit pa na ruševinama moje porodične kuće, u selu Vržerale, napravili sebi kućerak barem s dvije sobe, da sin i majka ne spavaju u istoj. A kod nas je to slučaj otkad sam ga rodila. 

Godinama stanujemo u ovoj podrumskoj sobici u koju sunce ne dopire. Beton je to, treba dosta drva. A, kako nabaviti dovoljnu količinu? Da nije dobrih ljudi, smrznuli bismo se i umrli od gladi davno, jer ni Ivan nije najboljeg zdravlja - pojadila se Stana, brišući suze i dodajući da bi se možda Ivan i oženio, ali gdje sa ženom, s djecom, ako bi došla… I njih dvoje jedva se mimoilaze u vlažnom i dotrajalom sobičku, u kojem, da bi se kretala bez pomoći Ivanove, Stana koristi štap.

- Sve što imamo od namještaja: dva stara kauča, šporet, frižider, sve su nam davno kao polovne dali drugi, kad su sebi kupovali nove stvari. Ali hvala im i na tome. Grijemo se na drva, a struje nam dođe nekad više od 70 KM, a vode više od 30 KM, a samo nas dvoje. Kao da smo tvornica! To mi je nejasno. Ali kome se žaliti? Ako ne platiš, isključe. Radio sam ranije u Komunalnom sedam godina, ali za mene nema odavno ni tamo posla. Išao bih vani raditi, ali kome ostaviti bolesnu majku i kako to sve platiti? Ukinuli su mi i ratnu invalidninu. Posla za mene nema, a kad je trebalo, bio sam branitelj. No, to se ne pika kod sirotinje, oni vladajući i njima bliski i odani sve grabe sebi. Ne vrijedi ni što sam dugogodišnji dobrovoljni davalac krvi, što sam i sam bolestan. Izlaz za sada ne vidim. I hvala svakome ko može da nam pomogne i ko je do sada pomagao - kazao je Ivan, pokazujući hrpe računa te svojih i majčinih recepata i lijekova koje valja isfinansirati. 

Zamolio je da mu se objavi i kontakt telefon te računi na koje im, ko želi, može uplatiti kakvu-takvu novčanu pomoć, jer i blagdani su na pomolu. I njima je Božić. A kako ga dočekati...

Kontakt telefon Ivana Perkovića je 063/607-819.