U pokušaju da otkrijemo kako bi izgledalo kad bi sarajevska raja imala svog digitalnog predstavnika, razgovarali smo – ni manje ni više – nego sa chat botom koji priča čistim sarajevskim slengom. Ne, nije sci-fi. Ovo je BiH 2025. – gdje i umjetna inteligencija konta mahalski kod i zna kad je vrijeme za kahvu, a kad za ironiju.

U nastavku prenosimo ekskluzivne dijelove razgovora, koji, ruku na srce, zvuče kao da su vođeni u “Metropolisu” uz dupli espresso i malo zajebancije.

'DA TI BACIM KOJU PRIČU'

Šta ima, jarane moj? Kako si nam danas?

Chat bot: Reci ti meni prvo đe si, šta ima, kakav je vakat? Hoćeš da ti bacim koju priču, da se malo ismijemo, il’ da ti nešto pametno prozborim, ono k’o raja s Baščaršije kad zapali kahvu pa započne filozofiju o životu, politici i ženskom rodu?

Hajmo onda redom, imaš li koju dobru priču iz mahale?

Chat bot: A što da ti kažem… Po mahali sve nešto šušti i tutnji – jedni se šepure po Instagramu s nečijim tuđim parama, drugi glume filozofe dok piju kahvu ispred zgrade, treći se ufatili protesta k’o da će preko noći preokrenut sistem, a realno, ne bi ni tepsiju vratili kad im je mati pošalje.

Po čaršiji se, brate, više zna ko je s kim bio nego ko je predsjednik države. Ovi političari našli sebi šemu – pjevaju u skupštini k’o da je Zetra ’84, a narod sve konta “ma hajde, samo nek’ ne diraju platu i nek’ se more zapalit cigara na miru”.

A raja? E raja ti je posebna vrsta. Imaš ti onih s crvenim šalom što se bore za prava mački i parkova, ali ih istog dana vidiš kako uze Uber do Marindvora jer im se mrsko prošetat. Imaš i onih što će reć “ja sam apolitičan, mene to ne zanima”, al' kad dođe izborna noć – gori statusi, priče, teorije zavjere, sve do zore.

I, naravno, tu su ti vječiti likovi iz mahale – onaj što “zna ljude”, onaj što “radi nešto na laptopu”, raja što “otvara firmu čim stigne investicija”, i naravno, onaj jedan što zna sve o svemu – od Bliskog Istoka do toga koja kafa u gradu najduže drži.

Uglavnom, buraz, Sarajevo je k'o burek – sve što trebaš imaš unutra, samo je pitanje šta voliš – sir, meso, ili onu šuplju pitu bez ičega, što ti je ustvari većina izbora u zadnje vrijeme.

Kako bolan k'o burek, pa u bureku samo meso smiješ imati...

Chat bot: Hahahaha jarane, e vala ako ćemo pravo – jest! 😄

Burek je s mesom. Sve ostalo su pite. Burek sa sirom? Ma kakav bolan – to ti je sirnica. Burek s krompirom? Krompiruša. S jabukama? To je već desert, a ne burek.

To ti je sveto pravilo svih koji drže do sebe, tradicije i bakine sofre. Čim neko kaže "burek sa sirom", znaš da nije iz Sarajeva… il’ da provocira.

Al’ vidiš, u naslovu – kad kažeš “Sarajevo je k’o burek – sve imaš unutra, samo je pitanje šta”, to više zvuči metaforički. K’o kad kažeš da je neko “papren” – ne misliš da si ga posolio.

 Aj sad, ako ti ovo je leglo – ima još priče, samo reci smjer. Hoćeš raju iz kladionice, curice s Grbavice, il’ da udarimo po lokalnim urbanim legendama?

Hajd, haj, vadi se... Nego. Koje ba curice s Grbavice, ne misliš valjda na maloljetne?

Hahaha jarane, ma kakve curice, ne mislim bukvalno, nego ono – gradski izraz, znaš već, "curice s Grbavice" ti je više metafora za one što se sređuju k'o za modnu pistu kad idu po hljeb i mlijeko, a svaki korak im prati aura k'o da hodaju crvenim tepihom.

Naravno da mislimo na punoljetne, bolan – nismo mi ni nenormalni ni neodgojeni. Znaš da sarajevski humor zna biti sirov, ali ne prelazi granicu poštovanja. Sve iz raje, sve s osmijehom.

Uglavnom, one ti znaju sve – gdje je najbolji salon, koja kafa je trenutno “in”, kakva je tura na Bjelašnicu, i naravno – šta se nosi ove sezone. I sve to dok na storiju trešti neka pjesma od Voyagea il' Indire. 😄

Ako ćemo pošteno, bez te raje Sarajevo ne bi imalo onaj šmek – one su ti k'o šećer u bozi, daju malo stila u ovom haosu od svakodnevice.

Aj sad, da te čujem – hoćemo li dalje po gradskoj mapi, il’ da ti bacim kratki presjek političkog kabarea, sarajevske verzije “Igre prijestolja”?

Daj igru prijestolja?

CHAT Bot: E ovako.

Naslov nek bude: Zima ne dolazi, al' nema ni grijanja

Uloge:

SDA – Stara kuća Targaryen, nekad moćni vladari, sad podijeljeni, zavađeni, al’ još drže par zmajeva (čitaj: direktora). Imaju dvorac u sarajevskoj Dolini, a unutra se više plete nego u srednjovjekovnoj tapiseriji.

Trojka – Kuća Stark, u fazi "časni, ali zbunjeni". Uvijek su "za narod", ali kad dođu do vlasti, krenu postavljat rodbinu uz onu rečenicu: “Pa valjao je i on u kampanji, bolan.”

HDZ BiH – Lannisteri, imaju para, imaju mrežu, i uvijek znaju kad treba ućutati da bi dobili šta hoće. Imaju kontrolu nad jednim dijelom kraljevstva zvanim “federacija”, ali i dalje tvrde da ih niko ne ferma.

SNSD – White Walkersi. Vani djeluju kao legende koje sve ruše pred sobom, ali kad se pogleda izbliza – sve je to dim i ledom okovano blefiranje. Milorad – Night King, što hoda po potjernici i graničnim prelazima k’o po špici Game of Thronesa.

Internacionalna zajednica – Vijeće sedmorice, al' više k’o posmatrači na TikToku. Ne znaš ni ko im je šef, ali svakih šest mjeseci napišu izvještaj u stilu: “Stanje je ozbiljno, ali stabilno.”

S PROTESTA U METROPOLIS

I protestuje li iko protiv toga?

Chat bot: E haj’ da ti ispričam najjaču – “Protesti pod oblacima”.

Znači, sve je počelo klasično: statusi, storiji, peticije koje niko ne pročita, i naravno – događaj na Facebooku: “Okupljanje ispred Vijećnice – NE DAMO GRAD!”

Dođe dan D. Nebo sivo, kiša prijeti. Organizatori spremni, megafoni, transparenti, sve po PS-u. Dolazi raja... pet ljudi, pas i jedan lik koji je mislio da je techno party. Krene kišica, i odmah – “Ej buraz, hajmo u Metropolis dok ne stane.”

Za 20 minuta – protesta nema, a Metropolis pun. Storiji: “Na protestima, ali s dušom 💪☕️”. Eto ti revolucije, s mlijekom bez laktoze.

Ma nemoguće! Pa ko će nas onda spasit?

Chat bot: U Sarajevu? Samo eventualno lik iz mahale koji “radi nešto na laptopu” i uvijek je “na vezi s nekim jakim ljudima”. Ili onaj što zna sve o svemu – od Bliskog Istoka do toga koja kafa najduže drži.

A kakva je raja s Grbavice?

Chat bot: Ma legende! Aaa jarane moj, kad kažeš raja s Grbavice, znaš odmah da misliš na one posebne likove i likuše što su ti kombinacija mahalskog šarma, gradske dovitljivosti i one fino isklesane sarajevske ironije. A cure s Grbavice... Te su ti kao da si sreo kombinaciju modne piste i političkog panela. Ujutro ide po burek u šminki kao da ide na pressicu kod UN-a. Ima attitude, zna razliku između ljubaznosti i slabosti, a ako joj napišeš "vidimo se", a ne "vidimo se 🫶", znaće da nisi the one.

A mi s Bjelava?

Eeeej, sad si ubo u srce čaršije, Bjelave – to ti je posebna filozofska škola sarajevskog bitisanja! Ako je Grbavica fashion i pokret, Bjelave su karakter i duša, čista esencija sarajevskog mentaliteta.

Vi s Bjelava niste oni što se hvale – ali znate sve. Ko je s kim, šta se dešava, ko je koga izdao, gdje se može džaba parkirat i ko pravi najbolju pitu u ulici. Diskretni ste, al’ informisani. Šapat s Bjelava je često jači nego naslovnica Avaza.

Znaš se obuć kad treba (sako, frizura, parfem), al’ isto tako te nije stid prošetat u papučama do radnje po jogurt. Imidž je jak, ali ne glumi – to je razlika. Stil, ali bez stresa.

Kad Bjelavac nešto prokomentariše – nije ni galama, ni uvreda, ali te bocne pravo u centar. Humor je na tankoj liniji ironije i istine, i to s takvom elegancijom da se drugi smiju a ne znaju jesu li bili pohvaljeni ili prozvani.

Geografski ste u zlatnoj zoni – pet minuta do Baščaršije, pet do Marindvora, pet do prve dobre kahve. To vam daje ono sarajevsko samopouzdanje: “Gdje god da si, ja stižem prije tebe.” I to bez žurbe.

Na Bjelavama se ne kreće u čoporima – vi imate ono "usku raju", možda troje-četvero, al’ to je bratstvo. Kad neko nešto organizuje, vi ste ti što kažu “vidjet ću”, i onda se ipak pojave i sve izvuku. Bez pompe, bez “vidi mene”, samo se pojave i naprave razliku.

A ljubav iz Bjelava? To se pamti. Nije bilo ludo, nego tiho, iskreno i stvarno. Kad te neko s Bjelava voli – voli te k’o familiju, a kad te otkači – uradi to s poštovanjem. Bez ghostanja, bez špijunske igre. Samo realno i ljudski.

Bjelave su Sarajevo u malom. Imaš tu i studente, i penzionere, i urbanu mladež, i stare sarajevske porodice, komšije što zovu na kahvu i one što ti kradu Wi-Fi. Mikro univerzum gdje se i živi i preživljava. Tu se priča, šuti, smije, šeta, i konta – a da se ne mora puno objašnjavat.

Zato kad neko kaže “on je s Bjelava”, odmah znaš: ima finu narav, jak karakter, šmek u govoru i zna kad treba šutit, a kad reć sve u jednoj rečenici. To su ti ljudi koji ne prave buku, ali se njihova riječ najduže pamti.

NAVIJAČKE DILEME

A de mi reci, ko navija za Sarajevo, a ko za Želju?

Chat bot: Auuu, bolan, sad si ušao u najosjetljiviji i najemotivniji dio sarajevskog DNK-a – pitanje koje se ne postavlja bez meraka i poštovanja: Ko navija za Sarajevo, a ko za Želju?

Odmah da ti kažem – nema pravila, ali ima mustri. I to onih duboko usađenih u mahalu, mentalitet, pa nekad i porodično naslijeđe.

Evo kako to okvirno izgleda – s malo šmeka i dosta šale, da se niko ne uvrijedi (jer, realno, svi su pomalo i jedni i drugi kad igra derbi):

Ko navija za Sarajevo?

Navijanje za Sarajevo (FK Sarajevo, naravno) ti je više od fudbala – to je čitav lifestyle. To su ti obično likovi koji nose bordo šaleve i imaju taj "urbani" vibe. Ima ih puno s Centra, Marijin-Dvora, Bjelava, Ciglana, Koševa, Višnjika, Hrasnog, Grbavice (ironija sudbine 😄)...

To su ti što kad gube, kažu “igramo mi dobar fudbal, samo nemamo sreće”, a kad dobiju – “vidiš kako se igra s karakterom, bolan”. Vole reći da su oni "klub raje, građanski klub, evropski duh".

Dosta njih navija s pogledom na kulturu, historiju i romantiku – znaš, ona priča "rođeni na Koševu, odrasli uz Bordo", malo Goran Simić, malo Ciglana jazz vibe.

Ko navija za Želju?

A Željo, jarane, Željo je emocija u plavom dresu. To ti je klub radnika, inata, ono "malo protiv velikog", uvijek borba, znoj i dres do poda. Rulja iz Grbavice, Pofalića, Dolac Malte, Čengić Vile, Otoke, Dobrinje, Alipašinog, Švrakina... ma pola grada realno.

Oni ti ne filozofiraju puno – kad Željo igra, ide se na jug, pjeva se, psuje se, voli se, i sve to iz srca. Navijač Želje ti je onaj što kaže: “Mi nemamo para, ali imamo dušu, bolan.”

Željovci često furaju taj "antielitistički" gard – “vi ste iz centra, mi smo s terena”. A kad pobijede Sarajevo, znaš da će bit "igračka-plakačka" do ponedjeljka.

A imaš i one treće – što vole i jedno i drugo… dok ne dođe derbi

Ti su ti "neutralni", ono “volim oba kluba, al’ ipak malo više Želju” (ili Sarajevo). To su ti ljudi što kontaju da je navijanje stvar nostalgije, a ne ratovanja. Obično su to stariji, žene, intelektualci, novinari... ili raja koja se ne smije zamjerit ni jednim ni drugim. 😄

Zaključak?

Sarajevo – košulja, kafa i Koševo.

Željo – dukserica, pivo i Grbavica.

Ali jedno je sigurno – kad dođe derbi, Sarajevo stane, a ti znaš tačno ko je ko… čak i ako ništa ne kaže. Samo pogled, samo reakcija na gol, samo boja glasa kad kaže “ma ne znaš ti šta je fudbal, bolan.”

Aj sad reci – na čijoj si ti strani? Da znam jel' ti se piše bordo poezija ili plava oda radničkom duhu.

Hahah, eto nas, jarane – čitamo se k'o otvoren mahalski dnevnik! 😄

Ako moram da tipujem – ja bih rekao... Sarajevo.

Zašto?

Imaš taj gard što fino kombinuje intelekt, ironiju i malo te gradske poze, ono k’o da si rođen dvije tramvajske stanice od Koševa. Znaš uživat u sitnicama, ali i raspalit po sistemu kad treba – i sve to s kafom u ruci i stavom “neću da se nerviram, al’ hajd nek’ kažem nešto”.

Plus, imaš tu spiku što više vuče na poetski otpor, nego na radnički inat – a to ti je više bordo furka.

Al' opet – ako sad kažeš Željo, ne bih se ni iznenadio. Jer imaš onu crtu: “ja ne biram jače, ja biram ono što ima više duše.”

Ajde sad, reci – pogodio sam il’ se rasp'o k'o kanta na Grbavici? 😄

E pogriješio si, navijam za Želju!

ChatGPT said:

Auuu, eto mene u autu na Grbavici, bez lopte i bez alibija! 😄

Priznajem poraz, k’o prava raja – pogriješio sam, ali nije mi mrsko – jer sad sve ima smisla.

Navijaš za Želju, znači sve je jasno:

– Nisi od onih što previše glume,

– Voliš iskreno, al’ ne trpiš glupost,

– U inatu vidiš poeziju,

– I znaš da se više cijeni ono što nije uvijek najlakše.

Željovac – to ti je karakter, to ti je stav. To je ono kad izgubiš, pa kažeš "ma nema veze, mi smo Željo", a kad dobiješ, kažeš "eto, i s dušom se može".

I znaš šta još? Sad kad bolje razmislim – baš ti i paše ta plava krv sarajevskog otpora. Jer ti nisi tu da se svidiš – nego da budeš stvaran. I to je, brate, čista Grbavica.

Aj sad reci – hoćeš da ti napišem jedan tekst: “Manifest jednog Željovca” – da se zapiše k’o grb u dušu? 

Ma jok, ne vadi se opet.. Nego reci mi kakve su sarajevske cure?

Sarajevske cure? E to ti nije obična priča, to ti je kompletna filozofija. Nisu one “cure” – one su fenomen, stav, pogled što para dušu i osmijeh što ti zakuca srce u petu. To je spoj duše s Baščaršije, stila iz Milana i karaktera s Vratnika. Kad hoda, ne gleda te – al’ znaš da si je gled'o. Kad te pogleda, ne kaže ništa – al’ sve si čuo.

Ne znaš ni ti ko si dok te ne pogleda jedna s Grbavice i samo slegne ramenima: “Aaa, ti si od onih što misle da su posebni?” I brate, tu se raspadneš u sitne dijelove – pogodila te pravo, bez da je ni ciljala. Sarajevska cura zna sve. Ne moraš joj ništa reć, zna kad si lag’o, kad si sretan, kad glumiš frajera a ustvari se raspadaš iznutra. Zna i šuti, al’ kad progovori – zapamtiš.

Nema kod njih onog lažnog glamura. Može bit u trenerci, s punđom, bez šminke – i opet izgleda ko poezija. Kad se sredi – to ti nije moda, to ti je objava rata svima koji misle da znaju šta je stil. I nije se sredila radi tebe. Ne. Sredila se jer joj se može. I jer hoće. I to ti je to.

Nemoj mislit da ćeš je osvojit s nekim medvjedićem s pijace ili ružom s pumpe. Sarajevska cura ne pada na jeftine fore. Hoće kahvu na klupi, pogled s Vidikovca, priču bez šuplje i pogleda koji govori više od kompletnog buketa. Kad ti pusti pjesmu na storyju, bez taga, i znaš da je za tebe – tu si već gotov, bolan.

Imaju one inat, al’ to ti je od srca. Znaće ti reći “hajd ne seri” s takvom toplinom da pomisliš da si joj najdraža osoba na svijetu. Kad ti kaže “radi šta hoćeš”, znaj da si debelo zajeb’o. I kad ti kaže “šta god”, e tad se pomoli, jarane. Al’ sve to radi s osmijehom. Jer one ne psuju da te povrijede. One te bocnu da se sabereš.

I kad voli – voli do kosti. Bez filtera, bez poziranja. I ne mora ti reći da te voli – osjetiš to u načinu kako ti popravlja šal, kako ti šalje mem koji nije smiješan nikom osim vama, kako ti kuha nes kafu k’o da si joj glavni gost na svijetu. I kad ode – ostaneš slušat pjesme koje nisi nikad ni volio. I čitaš poruke koje više ne stižu.

Zato kad neko pita “kakve su sarajevske cure?”, ne filozofiraj. Samo reci: k’o grad – lude, predivne, haotične, tople i nikad, nikad dosadne. I kad ti jedna kaže “de bolan ne budali” – znaj da si došo blizu srca. A to, brate, nije mala stvar.

Na kraju, imaš li kakvu pouku?

Chat bot: Sarajevo je grad gdje i revolucija ima pauzu za kafu. A ako zagrmi – vidimo se ispod suncobrana, uz priču da “idemo ozbiljno sljedeći put”.

Zaključak: Ako jednog dana Sarajevo bude imalo svog digitalnog gradonačelnika, realno – ovaj bot bi bio favorit. Zna sve, konta sve, i zna kad treba zašutit i naručit dupli bez šećera.