Iako je prošlo 25 godina od agresije na Bosnu i Hercegovinu, posljedice su još vidljive, posebno u ruralnim područjima. Kad je u pitanju novotravničko područje, jedno od mjesta u kojima su one najvidljivije svakako je selo Sebešić, u kojem je prije rata živjelo skoro 400 stanovnika, a danas ih je tamo tek petnaestak, uglavnom starih i bolesnih.
Rijetki prolaznici
Smješteno na rubnom dijelu općine, prema planini Vranici, kroz selo danas prođu tek rijetki šumari i lovci, a mještani kažu kako su ih svi zaboravili.
- Doktoru u Novi Travnik nisam otišla pet ili šest mjeseci, iako sam stara i bolesna. Prije rata smo imali dva auta, štedjeli godinama i od usta odvajali da imamo sve što nam treba, a kad smo se vratili u selo, u kući smo zatekli samo zidove. Danas nemam s čim otići u Dom zdravlja - kazala nam je 90-godišnja Roza Rako, koju smo zatekli ispred kuće, u kojoj živi sa sinom.
Od skoro 80 kuća u selu, obnovljeno ih je tek nekoliko. Propali zidovi onih koje nisu obnovljene, svjedoče o teškim vremenima od kojih se selo nije oporavilo.
Zaboravljeni su, dodaju mještani, od svih pa je nesvakidašnji događaj vidjeti auto kako prolazi kroz selo.
Vesele se posjetama
- Postoje četiri kuće u kojima žive ljudi. Niko nas ne obilazi niti nas pita treba li nam šta. Svi su nas zaboravili, a jedino kad treba drva sjeći, onda neki dođu. Nas svaka posjeta veseli, što kažu, neka ima bar tamburica, neka zveči - rekla nam je Rako.
Većina mještana u dijaspori
Porodica Ivoš, čija se većina članova raselila u Njemačku, potpuno je poslije rata obnovila veliku obiteljsku kuću, u kojoj živi samo dvoje nastarijih članova.
- Evo, vidite kakva nam je kuća, svi smo se složili i obnovili je, samo ne znam kome. Kad pomremo mi, stari, vjerovatno će umrijeti i selo. Mladi su nam otišli, sin mi je ubijen u ratu, danas se obitelj okupi samo za godišnjicu. Muž i ja smo oboje bolesni - kazala nam je Ane Ivoš.
