Serija „Znam kako dišeš“ autorice Jasmile Žbanić na jubilarnom 30. Sarajevo Film Festivalu (SFF) nominirana je za nagradu „Srce Sarajeva“ u čak osam kategorija za TV serije. Glavnu ulogu Nevenu utjelovljuje sjajna Jasna Đuričić, koja boravi u glavnom gradu BiH. Na festivalskom trgu družili smo se s Đuričić, koja je, uprkos visokim temperaturama, bila sjajno raspoložena.

Važna tačka

- Sviđa mi se to da u Sarajevu nisam gošća, što me osjećate kao svoju, jer se ja, zaista, tako osjećam. Stižem s Drine i Tare, tako da je bilo hlađenja, barem jedan talas ove vrućine sam izbjegla - kazala nam je Đuričić.

Otvoreno je govorila o Sarajevu, ulozi Nevene, izazovima roditeljstva u današnjem svijetu.

Kako doživljavate Sarajevo i SFF?

- Ovaj sarajevski festival od drugih festivala izdvaja upravo to što se svi osjećaju divno, dobrodošlo, prijateljska je atmosfera. Zbog posla gostujem po raznim festivalima i nije to tako svuda, ta prijateljska atmosfera. Sarajevo je jedinstveno po tome i, naravno, po dobrim filmovima.

Posljednja stvar koju sam radila ovdje i zašto sam ustvari na ovom festivalu je serija „Znam kako dišeš“, a provela sam oko tri mjeseca u Sarajevu, i to mimo SFF-a. Osjetila sam i Sarajevo zimi, kada nije sve tako svečano kao što je sada. Ali svejedno, radeći ovdje, meni je ugodno. Zapravo, meni je u Sarajevu ugodno kad god da dođem, u koje god doba. Sarajevo je bila jako važna tačka u našim životima i prije rata. Imala sam već dovoljno godina da sam kao studentica glume dolazila na „Sarajevsku zimu“. Nije bilo SFF-a tada. A Sarajevo je još onda bilo u našim srcima. Kada se kaže: „E, idemo za Sarajevo“, to je bilo posebno, radost. I tako je ostalo do danas.

Aida u „Quo vadis, Aida?“ je žena sa snažnim karakterom, Nevena u „Znam kako dišeš“ također. A nama se čini da ste i Vi upravo takva žena?

- Privatno? Ne zna to niko. Publika uglavnom nas glumce vezuje za uloge koje smo odigrali i onda veoma često pomisle da smo mi takvi kakve su nam uloge. Ne bih se složila s tim. Mislim da su i Nevena i Aida fantastične, hrabre, snažne žene, a ja kao glumica pokušavam da budem kao one.

Kako u stvarnom životu napraviti balans između posla, djece, supruga, odnosno bivšeg supruga u slučaju Nevene u „Znam kako dišeš“?

- To je borba svakako. Djeca, kada su u pubertetu, imam običaj da kažem da je to hod po žici. Ja sam to tako sebi objasnila. Moraš biti budan i obazriv. Kad suviše pritišćeš dijete, nije dobro, kada mu daš previše slobode, ni to nije dobro. Istina je negdje između, a to sada zavisi i od roditelja i od samog djeteta. Djeca su ljudi za sebe i za svako treba tražiti najpogodniji pristup. Nema gotovog rješenja za svu djecu, nego osluškivati koliko je god moguće. Ja znam koliko je roditeljima teško i u kakvoj frci žive, koja je to borba za egzistenciju i opstanak mnogo ljudi, pa i za koru hljeba. Danas je to strašna borba. Ali treba misliti samo o tome da budu dobri ljudi. Ne ganjati ih zbog loših ocjena, ne tražiti od njih da su neki odlični đaci, da su super u sportovima, sekcijama, nego samo gledati da ispadnu dobri ljudi. To je najvažnije.

Jasmila je majstor

Koliko je teško odnosno lako pronaći dušu u likovima? Vi se s njima povezujete emocionalno.

- Meni je lako. Ono kroz šta Nevena prolazi, ne mogu reći da sam ja doslovno prolazila kao majka, ali puno toga jeste opšte mjesto što sve majke prolaze kroz vaspitavanje svoje djece. Ne mogu da kažem da mi je to nepoznato. Ta Nevenina priča je iz ovog trenutka. Isto tako, Nevena, koja ima dileme, mnogo njih sam imala i ja, povremeno ih i dalje imam, od toga da bih napustila posao, da bih radila nešto potpuno drugo i tako neke stvari. Ali to je Jasmila Žbanić, ona je majstor da uhvati sadašnji trenutak, da prepozna ono što je aktuelno, što je važno, nešto što je opšte osjećanje svijeta, ne samo žena. Imala sam s ovom serijom situacije gdje su me muškarci zaustavljali na ulici i govorili koliko im je divna serija, koliko je važna zbog tog roditeljstva i kako ih je trznula.

Glas poznatih ličnosti se daleko čuje. Koliko je važno da se govori o važnim, aktuelnim temama?

- Važno je, izuzetno je važno. To je negdje i zadatak umjetnosti. Ona treba da priča o važnim i ozbiljnim stvarima i temama. Posebno u današnjem svijetu, gdje se sve to što je istinski važno nekako sklanja u treći plan i čini mi se da je na nama umjetnicima da više nego ikad moramo da se bavimo tim temama. Nije lak zadatak, ali zato smo valjda tu na ovom svijetu.

Ne volim suditi

S obzirom na to da ste imali priliku ranije biti u žiriju SFF-a, šta je lakše, ili teže, čekati da Vaš rad bude ocijenjen ili da Vi ocjenjujete tuđi?

- Svakako je meni mnogo teže ocjenjivati tuđi rad. To je pozicija koja nije nimalo laka ni ugodna. Možda se to čini da je to tako lako, ali vjerovatno zavisi od čovjeka. Ali nisam neko ko voli da sudi i da daje ocjene. A često jesam u poziciji da to radim. Čini mi se da sam istrenirala to, jer sam već dugi niz godina profesor na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu. Svake godine radimo prijemne ispite, tako da stalno ocjenjuješ nečiji rad. Ali manje volim tu poziciju. Više volim da neko ocjenjuje šta sam ja uradila.

Trenutno sam na odmoru. Imam nekih planova koje ne bih otkrivala. Znate kako to ide, čim se izgovori, to se izjalovi, kazala je Đuričić.