Film „Sevap/Mitzvah“ napokon će biti prikazan u svom Sarajevu, gradu u kojem se desila priča iz koje je Sabina Vajrača dobila ideju da napravi kratkometražni igrani film. Bit će prikazan večeras u Vijećnici, a do sada je gotovo cijeli svijet obišao i osvojio brojne nagrade. Bio je čak nominiran za prestižnog Oskara. Priča je to o muslimanki iz Sarajeva koja je u BiH, okupiranoj nacistima, riskirala sve da bi spasila svoje prijatelje Jevreje. Tokom agresije na BiH, 50 godina kasnije, odužili su joj se.

Biti čovjek

- Za mene je ogromna stvar što će se film prikazati u Sarajevu. Insistirala sam da se snima tu. Većinu novca sam dobila od Amerike, mogla sam snimati tamo, međutim, ovo je priča o dvije predivne žene iz Sarajeva. Bilo mi je važno da se to napravi ovdje, da bude bosanska ekipa, kao i glumci. Sada, nakon što je film obišao svijet, od Japana, Kana do Amerike, vraća se konačno u Sarajevo, da završi tu gdje je i počeo. Sutrašnja premijera (danas, op.a.) jedna je od najvažnijih koje sam do sada imala - kazala je za „Avaz“ rediteljica i scenaristica Sabina Vajrača.

Vijećnica, kao mjesto gdje će se prikazati, pomno je odabrana.

- Ona je simbol sarajevskog, bosanskog duha i otpora za sve zločine i fašiste koji pokušavaju sve to da unište, koja se kao Feniks ponovo rađa. Tako isto mislim da se ta naša duša bosanska, koju ovaj film ovjekovječuje, pojavljuje u svima nama. U Americi sam od rata, otišli smo kao izbjeglice, bila sam tada mala. Inače sam iz Banje Luke. Amerikanci ne znaju ništa o Bosni i većinu slučajeva znaju ljudi koji pripadaju starijoj generaciji koja je pratila rat 90-ih. U biti, ne poznaju ni nas ni naš duh. Često sam prva Bosanka koju upoznaju i uvijek se iznenade kada kažem da u ovoj zemlji i danas, poslije svih tih ratova, ljudi žive skupa, pomažu jedni drugima, te da je najvažnije da je neko čovjek, a ne neke druge podjele po kojima nas drugi pokušavaju dijeliti - istaknula je Vajrača.

Dodala je da im je i sama priča „Sevapa“ bila malo šokantna.

Nije bajka

- Pitaju se - kako, zar je moguće i 50 godina kasnije. Kažem im da, nadam se da neće više nijednog rata biti, ali ako, ne daj Bože, bude, opet će ljudi jedan za drugog izaći i opet će komšija komšiji pomoći. U Americi žele da imaju takvo društvo i trude se, tako da smo im u neku ruku mi uzor. Fascinantno im je bilo. Nije im toliko teško bilo „prodati priču“, koliko je bilo teško uvjeriti ih da to postoji, da to nije bajka - kroz smijeh nam je rekla Vajrača.

Izvršna producentica filma je Sanela Diana Dženkins (Jenkins), bh. poduzetnica i filantropkinja, za koju Vajrača kaže da im je bila ogromna pomoć.

- I kao ličnost, i kao osoba, ali i njeno ime i sve ono što predstavlja itekako je veliko i važno. Doprinijelo je tome da se film „progura“ i da što više ljudi čuje za njega. Otvorila nam je mnogo više mogućnosti - zaključila je Vajrača.

Pravimo dugometražni film

- Ogromna čast je biti nominiran za Oskara, vrlo malo filmova dođe do toga. Nismo dobili taj kipić, ali sve je to igra. Sama činjenica da smo mi kao mali film jedne male zemlje uspjeli doći u tu grupu, meni je to ogromna čast. Možda sljedeći film koji budemo pravili, jer ovo planiramo proširiti u dugometražni film, možda on dobije Oskara. Završila sam scenarij, povezujemo se s holivudskim producentima, razgovaramo i sa Sanelom. Ako Bog da, dogodine u ovo vrijeme ili za godinu i po, da dođemo snimati, a onda i biti u konkurenciji za Oskara - otkrila je Vajrača.