Gotovo da nema doma u Bosni i Hercegovini u koji se voditeljica televizije Nova BH Tanja S. Đurović, barem nakratko, nije uselila. S ekipom koja radi ispred i iza kamera „Nova In“ magazina, Đurović konstantno obrađuje aktuelne teme, dovodi goste u studio i postavlja prava pitanja.
Ostavljen trag
Nakon više od 20 godina na malim ekranima, Đurović je nedavno dobila specijalnu nagradu magazina „Ladies In“ za medijsko lice godine, koja joj, bez lažne skromnosti, itekako znači, jer to podrazumijeva da je neko prepoznao njen rad i trud.
- Priznanje za ženu godine u kategoriji medijske ličnosti ima zaista posebno značenje za mene. To je potvrda da ono što radim skoro 23 godine nije bilo uzaludno, već ostavlja trag na društvo i medijsku scenu Bosne i Hercegovine. Ovo priznanje dolazi od ženskog časopisa i zajednice „Ladies In“, što ga čini još značajnijim. Mi žene dobro znamo koliko vrijedi kada vas druga žena pohvali ili nagradi. Tu nema laži – to znači da ste to zaista zaslužili – kazala je Đurović za „Dnevni avaz“.
Njena karijera traje već 23 godine, što je gotovo pola Tanjinog života. A kako danas gleda na sve te godine...
- Život je jedno veliko putovanje, a moja karijera je samo dio tog puta. S vremenom sam naučila da pažljivo biram raskrsnice i obraćam pažnju na znakove pored puta, vođena Andrićevom izrekom: „Postojale su stvari u životu kojih sam se plašio, nije trebalo; trebalo je živjeti.“ Upravo to je moj moto – živjeti i uživati u svemu što radim. Na tom putu bilo je izazova, ali i predivnih trenutaka – istaknula je Đurović.
Naglasila je da je trema s godinama gotovo nestala te da je ostalo samo pozitivno uzbuđenje i malo više adrenalina.
- U raznim TV formatima kroz koje sam prolazila naučila sam kako savladati tremu. Ipak, mislim da bih pred svojom porodicom osjetila pravu tremu. Kada bih morala nešto voditi ili kada bi mi oni bili gosti, vjerovatno bih imala strah da sve prođe savršeno. Moja djeca, Dario, moja mama i sestra su moji najveći kritičari, što vjerovatno doprinosi tom osjećaju – iskrena je Đurović.
Najponosnija je, kaže, na činjenicu da je ostala dosljedna sebi i da je ostvarila sve one razgovore koje je željela.
- Posebno sam ponosna na svoju autorsku emisiju, kroz koju sam otvarala tabu teme i rušila predrasude. Zaista ne žalim ni za čim, jer sam sve radila s ljubavlju – poručila je Đurović.
Desna ruka
S troje djece, karijerom u medijima, koja iziskuje više radnih sati, mimo onih standarnih osam, suprugom Darijom, sinom košarkaške legende BiH Mirze Delibašića, kućnim obavezama, restoranom koji drže i očekivanjima okoline, Đurović se i više nego dobro snalazi. Uz malu pomoć.
- Organizacija je ključ uspjeha. Dani prolaze brzo, ali uvijek sebi prije spavanja pravim plan za naredni dan, barem do popodnevnih sati. S troje djece, mužem, psom, restoranom, kućom i poslom, sve mora biti dobro usklađeno. Moja kćerka Tara je moja najveća podrška - i desna i lijeva ruka. Ona je posebna osoba u mom životu i neko na koga se uvijek mogu osloniti – istaknula je Đurović.
A kako je biti dio porodice Delibašić, jedno je od pitanja koja Tanja S. Đurović možda i najčešće čuje, ali uvijek iznova odgovara.
- Mi smo sasvim obična porodica. Mirza je bio takav - skroman, bez pompe i pretjerivanja. Naša starija djeca već znaju ko je bio Mirza, dok mlađe tek upoznajemo sa životom i djelom dede Mirze, prilagođeno njihovom uzrastu. Vjerujem da bi on upravo to želio. Žalosno je, međutim, što u našem društvu premalo pamtimo i poštujemo velikane poput Mirze, Kemala Montena ili Davorina Popovića. To je odgovornost sistema, politike, države, ali i društva u cjelini. Nadam se da ćemo bolje naučiti mlade generacije o naslijeđu koje imamo – zaključila je Đurović.
Telefonski imenik kao najvredniji alat
Kako izgledaju pripreme iza kamera, ugovaranje dolaska gostiju, termina snimanja, ali i priprema nje kao voditeljice, Đurović je odgovorila:
- Naravno, izazovno je, pogotovo kada su fiksni termini studija u pitanju. Ali s vremenom to postane svakodnevica i naučite kako ostati smireni i pronaći najbolje rješenje. Gostima se često desi da otkažu u posljednji čas ili kasne zbog nepredviđenih situacija. U takvim trenucima moj telefonski imenik postaje najvredniji alat. Uvijek pronađem zamjenu, a kašnjenja rješavam s razumijevanjem, iako ih lično ne volim, jer poštujem trud cijele ekipe.