Na današnji dan prije pet godina reditelj Sulejman Kupusović otišao je, mnogi bi rekli, na neki bolji svijet. Njegova djela obilježila su historiju savremenog pozorišta naše zemlje, a predstave koje je režirao imale su posebnu umjetničku vrijednost.
Mnoge od njih nisu zaboravljene, a među njima su i predstave "Kralj Lear", "Hasanaginica", "Derviš i smrt", "Hanka", "Tvrđava", "Legenda o Ali-paši", "Balada o Omeru i Merimi", "Hamlet u selu Mrduša donja ili Hamlet zna što narod ne zna", "Balkanski špijun u Sarajevu"...
Bio je čovjek velikog srca, a njegova supruga Svjetlana Kupusović slaže se sa tim.
- Tako mi je kratko. Kao da je jučer bilo. Baš maloprije sam se vratila s groblja na kojem smo bili njegova braća, majka i ja. Tako nam je brzo prošlo da je nevjerovatno. Još uvijek se osjeti njegov duh. Fali mi i ta njegova energija. Sve nekako djeluje uspavano bez njega. Pretpostavljam da ta energija fali i pozorištu i društvu, kao i njegova kritika vlasti.
Uvijek kada se nešto desi razmišljam šta bi on imao na to reći, kako bi reagirao. Zaista je bio poseban čovjek, hodajuća enciklopedija. Vjerujte mi, na svakom koraku i u svakoj pori života mi fali. Bio je i divan suprug i otac, sin, brat i prijatelj... Nije floskula "O mrtvima sve najbolje", ali zaista smatram da sam imala posebnog muža u svakom smislu - govori Svjetlana Kupusović za "Avaz".
Dodaje da je ona dobro te da je njihova kćerka u Njemačkoj gdje radi kao doktorica.
- Ja sam sama. Borim se. On mi nedostaje, ali život ide dalje, živjeti se mora. Ako ništa, živim od lijepih sjećanja. Imala sam divnog čovjeka pored sebe i to je zaista privilegija. On je jako volio ovu državu i bio je hipersenzibilan na sve. Mnogo toga je za života ostavio i ovoj državi i društvu - zaključila je Kupusović.
Prošle godine, u foajeu Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS), otvorena je "Galerija sjećanja: Sulejman Kupusović". Upravo je ova kulturna institucija i njeni uposlenici na zvaničnoj stranici Pozorišta objavili su tekst sjećanja na velikana.
