Ime i prezime: Fahrudin Pecikoza.
Datum i mjesto rođenja: 11. februar 1962. godine, Sarajevo.
Šta prvo uradite kad se probudite: Popijem kafu.
Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Vjerovatno bih bio konobar.
Šta Vam je bio prvi posao u životu: Unošenje ćumura komšiji.
Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Štap za pecanje i ženinu sliku.
Najdraža pjesma: „Lejla“.
Šta gledate na televiziji: Dokumentarne programe, uglavnom.
Šta Vas nervira: Glupost najviše.
Najdraži grad: Sarajevo.
Najbolji poklon koji ste dobili: Savjet, i to od gospodina Radončića.
Čega se plašite: Nisam baš strašljiv čovjek, ali se više plašim za druge nego za sebe.
S kim najradije pijete kafu: S dvije osobe, sa ženom i Halidom Bešlićem.
Omiljena društvena mreža: Nisam aktivan na društvenim mrežama.
Najdraža boja: Zelena.
Ko Vam je uzor: Otac.
Najdraži pisac: Imam ih više, ali definitivno čovjek koji je mene obilježio je Milan Kundera.
Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: To je pitanje više za miss.
Omiljeni muzičar ili bend: Grupa „Hari Mata Hari“ i Hari Varešanović, moj uspjeh i karijera vezani su za njega.
Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Čovjek zvan Ove“.
Tim za koji navijate: Sarajevo.
Omiljena narodna izreka: „Nije hala daleko, ako se na vrijeme krene“.
Koje pitanje najviše mrzite: Kako si?
Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Šeldon (Sheldon).
Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Ameriku.
