Srbijanskog voditelja Vojislava Voju Nedeljkovića publika u Bosni i Hercegovini može gledati svake subote na Novoj BH od 20 sati u okviru emisije „Zvezde Granda“ čiji je dio 11 godina. I svake sedmice u istom terminu gledaoci se smiju njegovim šalama, direktnošću i uživaju u šarmantnosti koju donosi.

U aktualnoj sezoni zapala ga je „vruća stolica“ Aleksandra Saše Popovića, koji fizički nije prisutan u studiju zbog zdravstvenih razloga, ali je itekako uključen u emisiju.

Dobacujem kandidatima

Nedeljković je za „Dnevni avaz“ govorio o novoj ulozi koja mu je povjerena, a kaže da je „samo koordinator“. Osvrnuo se i na 20 godina najpopularnijeg muzičkog šoua u regionu te lapsuse.

- Sreća što sam ja tu deset godina, ovo mi je 11. godina u ovom formatu, tako da sam se snašao u toj ulozi u kojoj nisam bio do sada. I malo mi je, moram priznati, bilo neobično prvih nekoliko emisija. Samo sam koordinator. Tu nije pitanje vođenja, nego, otprilike, osjećaja, ritma, više sam scenarista koji na licu mjesta određuje pravac priče s mentorima, s kandidatima. Osjetljivo je to da približite takmičare i gledaocima i samim članovima žirija – rekao je Nedeljković.

Drugi krug takmičenja je u toku, kandidati imaju svoje mentore, a na sceni su već počeli dueli.

- I već sada kako publika navija za svoje, a mentori za svoje kandidate, tu sad već moram više da budem sudac, pa da pokušavam da pustim igru da teče, a opet, s druge strane, da ne bude mnogo faulova. Nije ni malo lako, vjerujte. Tamo sjedim, nekako sam, kao da sam kažnjen, nemam s kim da pričam. Kao da sam sam u emisiji, a nisam. Jedino što mogu to je da malo onako iz daljine dobacim takmičarima: „Opusti se“, „Nasmij se“, „Nemoj da se bojiš, pjevaj glasom, otvori usta“... Normalno da se to ne čuje u samoj emisiji, ali ja imam samo tu nekakvu ulogu, a onda kasnije, kad dođu mentori kod mene, tek onda tu imam prilike da malo proćaskam s nekim, nešto prokomentarišem – istakao je Nedeljković.

Na naše pitanje kako je biti u koži Saše Popovića, Nedeljković je odgovorio:

- Saši Popoviću definitivno nije lako, pogotovo kada krenu borbe, i kada krenu mentori da brane svoje kandidate, da ih podržavaju, a njihovi kandidati ne dobiju od drugih kolega dovoljan broj glasova. E, onda je tu haos. Znate, to su sve ljudi koji imaju ogromne karijere, svoje pjesme, hiljade i hiljade nastupa, dobro su situirani, ali u tom trenutku, dok rade s tom djecom, stvore taj neki osjećaj, valjda lojalnosti, pa ih brane. Vrijeme proleti, a nama snimanje traje po nekih pet ili šest sati, s pauzama, s izmjenama.

Naglasio je da se tokom snimanja desi svašta, nekada im pukne mikrofon, odu baterije, pa se mora prekinuti snimanje dok se ne riješi.

- A nekada je neka viša sila u pitanju. Nekada stanemo, prestanemo snimati, ali nekada stvarno ne možete prekinuti snimanje iz raznih razloga. Tada improvizujemo, prilagodimo se, ali uvijek zadržimo visok nivo takmičenja, da ne bude groteska, da ne bude sad smiješno, da ne bude neozbiljno – rekao je Nedeljković.

Viša sila

Kako takmičenje odmiče, tako i on, kao i njegove kolege voditelji, ali i članovi žirija, postaje s kandidatima poznanik, s nekim i prijatelj, počinje da se druži, a kandidati se polako opuštaju.

A da li pobjeda u „Zvezdama“ garantira i veliku karijeru...

- Od 2013. godine sam dio „Zvezda Granda“. Prvi pobjednik te sezone kada sam ja došao bio je Mirza Selimović, a sada je već dokazani pjevač sa sjajnom karijerom. Ali, biti pobjednik ne mora da znači da je apsolutno u prednosti jer i sama nam je estrada pokazala da pobjednici ne moraju na njoj proći dobro. S druge strane, neki su mnogo veće karijere napravili, a da nisu ni došli do finala. Mislim da „Grand“ njima pomogne da se oni izbore za to da se prikažu, a da je dobar dio na njima da se predstave i da prave karijeru. Mislim, lijepo je kad ste pobjednik, dobijete najveću nagradu, ali sve poslije toga je na vama, tako da sama pobjeda ne donosi automatski potvrdu neke velike karijere, uspjeha i slično – naglasio je Nedeljković.

Dodao je da je nevjerovatna gledanost ove emisije i poslije toliko godina.

- Mislim da je jedan mali medijski fenomen, da toliko godina postoji format koji je nevjerovatno popularan u ove četiri zemlje, i u Srbiji, i u Bosni i Hercegovini, i u Crnoj Gori, i u Sjevernoj Makedoniji, a sad i u Hrvatskoj i Sloveniji, odakle nam isto kandidati dolaze. Možda će jednog dana napraviti neki esej, priču tome u čemu je čar tih „Zvezda Granda“ i šta je to toliko golemo da je pobijedilo sve formate. Mi svake godine mislimo: „Šta ćemo sad, kako ćemo“, znate ono, međutim kako krene, počne da se zakuhava – kazao je Nedeljković.

Njega je u bekstejdžu zamijenio Milan Mitrović, pjevač koji se prije nekoliko godina takmičio u „Zvezdama Granda“.

- Milanče... On je već prošao tu formu. Vodio je s Anom Sević „Neke nove klince“, pa zna kako je. Ana je bila na sceni, a on u bekstejdžu. I tada je bio mali ja, pošto je mlađi od mene, zvali su ga mali Voja. Ispekao je, što se kaže, taj zanat. Milan je po vokaciji pjevač, a ja nisam, ja sam samo, što se kaže, voditelj, novinar. Prve dvije godine sam više obraćao pažnju na pratnju takmičara u bekstejdžu nego na pjevanje, i onda kasnije sam i ja već imao utisak u tome ko je dobar, ko nije, ko tu nešto to dobro radi, ko ne radi, ko dobro pjeva, ko ne pjeva, ko folira, ko pjeva punim glasom, ko pjeva iz pluća, ko pjeva iz stomaka, ko falšira, ne falšira i tako dalje. Mogao sam i da pretpostavim ko će proći dalje, a ko ne. A Milan sad to radi, on je čovjek iz takmičenja, on je pjevač, ali odlično se uhvatio ukoštac s time. I znate šta, to je jako nezahvalan posao, to je jako težak, taj posao u bekstejdžu, zato što vi imate vrlo ograničeno vrijeme da iznesete i pokažete emocije pratnje takmičara – istakao je Nedeljković.

Ljudska strana

Prisjetio se i situacije s jednim od kandidata iz BiH.

- Bio je iz Bugojna, mislim. Došao s drugarima. Putovali i pitao je prolaznike gdje je Avala, a nije znao da je „Avala film“, pa su ih na planinu Avala poslali, koja je 20 kilometara udaljena. I onda su oni jadni, gladni, umorni, došli na snimanje i on je umalo pao u nesvijest. I onda shvatiš da taj dječak, momčić, došao, putovao, ne znam, 350 kilometara do Beograda, da nije jeo, i sad treba da mu se kaže je li prošao ili nije. Govorimo o tim ljudskim stranama koje nisu zanemarive, a opet druga strana je neumoljiva. Ali i kada se desi nešto ružno, pravilo kaže „Show must go on“ (Šou se mora nastaviti) – kazao je.

Šerifović, Selakov, „Neverne bebe“...

Nedeljković je svojevremeno vodio emisiju „3K-dur“.

- Odmah ću vam reći da kroz moju tadašnju emisiju s tadašnjom koleginicom, bend koji se proslavio svirajući kao pratnja tim takmičarima je bend „Neverne bebe“. Moji takmičari su bili i Ivana Selakov, Jelena Tomašević koja je pobijedila kod mene u „3K-duru“, Marija Šerifović, ako ste čuli za nju... – kroz smijeh je rekao Nedeljković.

Pogrešni pjevači, pjesme, kandidati...

Nedeljković se prisjetio svojih početaka u bekstejdžu i činjenice da nije poznavao dio narodnih pjesama za koje se takmičari odluče.

- Većinu jesam, ali mi se desilo da meni iz produkcije napišu da to pjeva jedan pjevač, a ustvari pjeva drugi i napravim grešku. Pa mi kažu: „Šta pričaš ti to“, pa ja moram da se ispravljam. Kasnije sam savladao gradivo i prošao sam i kolokvijum, prošao sam i pismeni ispit. Ili, recimo, dobro ko je pjevač, ali pogriješim pjesmu. Svega je tu bilo, ali što kaže Saša: „Druže, to je takav posao“, kaže i njemu se dešavalo, i on je napravio, recimo, grešku, ako se sjećate, prije nekoliko godina u finalu. Proglasio je nekog takmičara da prolazi dalje, a kad je dobio presjek gledalaca i glasanja, ispostavilo se da nije ta osoba, nego druga. A to je samo finale, razumijete? Sad ti nekoga u tom trenutku činiš sretnim što je prošao dalje, a ustvari... Osjetljivo je to, a obično ljudi pamte te bisere, slabije pamte nešto što se lijepo, normalno kaže, nego svi kažu: „Jao, kako si lupio ono i šta si rekao“, a to je takva priroda, to čovjek mora da prihvati, šta da se radi – kroz smijeh nam je ispričao Nedeljković.

Ispadala, pa napravila uspjeh

Nagledao se, kaže, svega, i radosti i tuge.

- I ljudi kojima se tresu ruke, jer im je toliko stalo, i nikad neću zaboraviti ženu koja sad više nego uspješno živi, nastupa i radi. Ona je dva ili tri puta ispadala – Aleksandra Mladenović. Ona nije pobijedila uopšte, ali je došla do finala, i ona sad pravi takve poslove da su to, kako da vam kažem, ozbiljne finansijske zarade... – rekao je Nedeljković.