Sarajevo je 1984. godine disalo jednim plućima, kucalo jednim srcem, građani su govorili jednim glasom.
Samo dan prije otvorenja 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu bilo je toplo vrijeme. Snijeg koji su svi priželjkivali, nije pao, ljudi su u sebi govorili: "Propast će Igre." No, u noći sa 7. na 8. februar snijeg je zatrpao Sarajevo i okolne planine. Ipak, sat pred zvaničnog početka Igara, sve je bilo očišćeno i spremno za taj veličanstveni događaj.
Cijeli grad ustao je na noge. Čistili su apsolutno svi, od gimnazijalaca do vojske. Svi su bili sretni, jer je upravo snijeg bio najpotrebniji. Vojska je cijelu noć radila na Bjelašnici i Jahorini, sa skijama na nogama pripremala steze. Hiljade ruku građana Sarajeva čistilo je snijeg i niko se nije bunio, jer su svi živjeli svoju zimsku bajku, za koju se grad spremao nekoliko godina.
Iako je početkom osamdesetih velika ekonomska kriza pogodila SFRJ, tadašnja vlast odlučila je državu predstaviti u najboljem mogućem svjetlu, a ovo su bile prve olimpijske igre održane u nekoj komunističkoj državi nakon onih održanih 1980. godine u Moskvi.
Godinu prije svečanog otvorenja Olimpijskih igara, izgrađeni su svi potrebni objekti za njihovo održavanje. Dakle, 167 glavnih i više od 400 pomoćnih projekata. U nepune tri godine izgrađena su naselja za novinare i sportiste Dobrinja i Mojmilo, sportski kompleks Zetra s Olimpijskom dvoranom i stadionom za brzo klizanje, dograđena je dvorana Skenderija, rekonstruiran stadion Koševo, a na Marindvoru nikao je luksuzni hotel "Holiday Inn". U gradnju objekata i infrastrukture na Jahorini za Olimpijske igre uloženo je ukupno 36.631.125 tadašnjih njemačkih maraka.
Olimpijski plamen tačno u 15:44 sati na stadionu Koševo zapalila je tada najbolja jugoslavenska klizačica Sandra Dubravčić.
Oni koji su u to vrijeme bili u gradu, svjedočili su nevjerovatnoj energiji i povezanosti građana. Svjetski mediji brujali su o svečarskoj atmosferi u Sarajevu. Mnogi učesnici Olimpijade opisivali su Sarajevo kao „savršeno mjesto uz veliku kulturnu različitost, ali ipak ,svi su bili jedinstveni“, izjavio je jednom prilikom Skot Hamilton (Scott), dobitnik zlatne medalje.
Sličnog mišljenja bila je i Katarina Vit (Vitt), također dobitnica zlatne medalje.
- Vidjela sam ljude različite boje i vjere, sve je bilo puno života – izjavila je ona.
Osim sveopćeg oduševljena i domaćina i gostiju, Olimpijske igre u Sarajevu obilježio je i zlatni britanski par Džejn Torvil (Jayne Torvill) i Kristofer Din (Cristopher Dean) u konkurenciji umjetničkog klizanja, koji su zadivili svijet otplesavši Ravelov "Bolero".
Oboje su nakon toga izjavili kako je "Bolero" specijalan za njih te kako su u srcima osjetili da su to njihove olimpijske igre.
Na 14. zimskim olimpijskim igarma u Sarajevu nastupilo je 49 reprezentacija, dodijeljeno je 229 medalja, učestvovao je 2.691 sportista i trener, 7.825 novinara, 760 redakcija, a prodano je 640.000 ulaznica. Otvorenje Igara pratilo je 60.000 Sarajlija na stadionu Koševo i skoro dvije milijarde ljudi preko TV-a.
U Sarajevo su 1984., osim sportista i turista, doputovale i brojne poznate ličnosti, među njima i američki glumac Kirk Daglas, koji je nedavno preminuo. Stariji pričaju kako je Kirk platio vjerovatno najskuplju porciju ćevapa u Sarajevu ikada. Naime, tokom jedne večere - konobar ili vlasnik jednog restorana dosjetio se da ovom glumcu poveća cijenu ćevapa više od 10 puta. Nakon što se priča o ovom događaju pročula, u taj restoran niko više nije htio da ide.
Svoj 36. rođendan ove godine proslavlja i Vučko, maskota ZOI-ja u Sarajevu. On je ostao upamćen kao jedan od najsimpatičnijih simbola Olimpijade. Dizajnirao ga je Slovenac Jože Trobec, a za maskotu su ga odabrali čitaoci tadašnjih jugoslavenskih dnevnih novina u konkurenciji između vjeverice, janjeta, divokoze, bodljikavog praseta i grudve snijega.
