Iznošenje žalbi Ratku Mladiću, osuđenom na doživotni zatvor za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući i genocid u Srebrenici, završeno je jučer pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS).

Čudan omjer

Odbrana je tražila da se Mladić oslobodi krivice ili da mu se ponovi sudski postupak, dok Tužilaštvo zahtijeva da se poništi odluka Pretresnog vijeća kojom je Mladić oslobođen za genocid u šest općina za koje je bio optužen Foča, Ključ, Kotor-Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica, te da i po toj tački optužnice bude osuđen za genocide. 

Presuda Mladiću očekuje se devet mjeseci nakon iznošenja žalbi, što bi značilo da bi trebala biti u maju 2021. godine.

- Krivično-pravni procesi za masovne zločine koji traju jako dugo su se pokazali manje efektivnim nego oni koji u kratkom vremenu obrade veliki dio optužnica. To je čudan omjer koncentracije i kratkog vremena pravnih procesa. Ljudi to više doživljavaju kao pravdu nego ovaj užasno veliki period gdje se taj krivično-pravni proces proteže. Ne samo da žrtve postaju udaljene od osjećaja da je pravda zadovoljena, nego se dešava nešto još gore. Dolazi do onoga što ja nazivam mrcvarenje pravde – govori za Dnevni avaz” Nevenka Nena Tromp, profesorica, nekadašnja istraživačica u Haškom tribunalu i bivša saradnica haškog tužioca Džefrija Najsa (Geoffrey Nice).

Smatra da pravni procesi u Hagu inače su trebali pokazati upravo tu nerazmjernost političke i vojne snage, u prvom redu Srbije, u drugom Hrvatske, koja je isto bila uključena u rat u BiH.

- Ta nerazmjernost se očitovala tako da su Bošnjaci bili najveće žrtve, a onda 1995. Srbija, ne Hrvatska, završava svoj proces genocidnog zločina gdje apsolutno u historiji treba zabilježiti da su u BiH najveće žrtve bili Bošnjaci. Smatram da ovaj Tribunal kakav jeste nije dovoljno pridonio toj vrlo jasnoj slici ko je bio žrtva, a ko počinitelj – izričita je Tromp.

Kaže i kako floskula suočavanja s prošlošću ustvari nema apsolutno nikakvog značenja ako sve strane u ratu stvarno ne osjećaju potrebu i obavezu prema svom narodu i da političari pokušaju sa svoje stane reći nešto istinito.

- Vidimo da se međunarodna krivična pravda i Tribunal u Hagu kao i lokalni sudovi sve ove godine upotrebljavaju i za dnevno političke svrhe, ali i za geopolitičke. Trebate shvatiti da, što se Srbije tiče, raspad Jugoslavije nije završen - granice BiH sa Srbijom, kao i što se tiče Kosova, nisu završene – kazala je Tromp.

Geopolitička retorika

Naglasila je da, bez obzira na ishode ovih suđenja, Srbija i njena politička elita nije uopće zainteresirana da vidi šta te presude znače za nju i njenu ulogu u ratu.

- Već ona upravo sve te presude reintepretira u smislu da Srbija nije nađena odgovornom za međunarodni oružani sukob u BiH. A to sve ima vrlo jasnu geopolitičku retoriku koja ide u smjeru da se pokušava legitimizirati to da Republika Srpska, u granicama kojoj je dao Dejton, jednog dana se eventualno, onako šapatom, pripoji Srbiji. To su neki dugoročniji planovi koji idu na Beograd, a na njegovom čelu su Aleksandar Vučić i Miloševićev nasljednik Dačić da oni još pokušavaju se boriti i legitimizirati tom retorikom svoj cilj, a to je RS i Kosovo.

Narodi kao žrtve političara

- To mrcvarenje i razvodnjavanje pravde ide na štetu kritičke mase najvećeg broja žrtava koje u BiH su neosporno Bošnjaci civili, kao i to da sada Srbija pokušava preokrenuti pravdu i pravni proces i izjednačiti krivicu da se insistira na srpskim žrtvama i na krivičnom progonu u prvom redu Bošnjaka. To je začarani krug i vidjet ćemo da, nakon 30 godina, kada puno ljudi koji su doživjeli te zločine više ne budu na ovom svijetu, da će se stvoriti slika po ovim pravnim procesima da su svi bili podjednako krivi i sva tri naroda su bili žrtve svojih političara – ističe Tromp naglašavajući da ona ne misli tako.