Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić (75) svečanom svetom misom u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu početkom mjeseca obilježio je 75 godina života, 50 misništva, 30 biskupstva i više od 25 godina kardinalske službe.
"NEMA DOKAZA"
INTERVJU
Ako jedna noga ne nosi stabilno, onda se stolac prevrće
Puljić: Već je imenovan moj nasljednik. Arhiv
Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić (75) svečanom svetom misom u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu početkom mjeseca obilježio je 75 godina života, 50 misništva, 30 biskupstva i više od 25 godina kardinalske službe.
On je svoj mandat stavio na raspolaganje papi Franji, koji treba odlučiti hoće li Puljić ostati na čelu Katoličke crkve u BiH.
- Prema crkvenom zakonu, ako zdravlje služi, svaki svećenik je dužan po navršenoj 75. godini staviti na raspolaganje svoj mandat povjerene mu službe mjesnom biskupu. To su isto dužni učiniti i biskupi te oni svoj mandat upravljanja biskupijom stavljaju na raspolaganje Papi. Tako sam i ja postupio kada sam napunio 75 godina. Sada čekam odgovor Svetoga Oca. Pomalo u šali znam kazati: „Ne znam tko će prvi reagirati, dragi Bog ili Papa.“ Još nikakav odgovor nisam dobio.
Običaj je da se kardinale ne umirovi odmah ako ih zdravlje služi. Ukoliko Papa produži moj mandat kao ordinariju, nastavit ću djelatnost kao i do sada. Ako, pak, prihvati moje odreknuće, onda se povlačim s odgovornosti vodstva biskupije, jer je već imenovan moj nasljednik. I dalje ću ostati kao biskup i kardinal raspoloživ za sve pastoralne potrebe, jedino neću nositi odgovornost vodstva biskupije - kazao je Puljić u intervjuu za „Dnevni avaz“.
Kako komentirate upozorenja Hrvata da nije izabran njihov legitimni predstavnik u Predsjedništvo BiH?
- Već duže vrijeme se spominje BiH kao tronožac. I osobno sam tu sliku u prethodnim godinama rabio. Ako jedna noga ne nosi stabilno, onda se stolac prevrće. Svi su znali da ovakav pristup izbora čovjeka da predstavlja narod koji ga nije izabrao izaziva nestabilnost i nezadovoljstvo. Kako riješiti taj Izborni zakon da i Hrvati imaju ono što imaju druga dva naroda, nije na meni da rješavam, pogotovo poslije ovako stvorenog nakaradnog uređenja države nakon Dejtona.
Mi biskupi smo još 2005. ponudili rješenje koje nitko nije uvažavao, zato nema smisla nešto novo nuditi. Držim da je to zadaća međunarodne zajednice i naših političara koji bi trebali pronaći način kojim će svi narodi i građani u BiH biti zadovoljni.
Puljić: Dijalog nema alternativu. Arhiv
Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović komentirao je nedavne sastanke političkih lidera bosanskih Srba i Hrvata u Zagrebu i Beogradu, smatrajući da su takvi dogovori, bez ravnopravnog sudjelovanja Bošnjaka, pogubni za regiju. Kako Vi na to gledate?
- Razgovori su nužni kako bi se kroz dijalog riješili nagomilani problemi i predrasude. Dijalog nema alternativu. Međutim, dijalog je izostao. Razumljivo da ne odobravam osjetljivo pitanje dvojice protiv trećega. No, postavlja se pitanje koliko su političari doista otvoreni za razgovor i dogovor. Često se dogodi da nešto dogovore pa da se onda toga ne drže. Time opterećuju javnost i međusobnim političkim optužbama samo truju javno mnijenje. Nije to samo problem lokalne stvarnosti nego i svjetske.
Nažalost, često su se razgovori pretvorili ne u dogovor, nego u napadanje i optuživanje, i to vrlo niskim i ružnim rječnikom. Stoga je nužno izgrađivati kulturu dijaloga u kojemu će se sve strane jednako poštovati te konačno početi raditi za opće dobro naroda i zemlje koju su pozvani izgrađivati i razvijati, a po strani ostaviti sitne osobne i stranačke interese.
Izjavili ste kako Hrvati bježe iz BiH zbog diskriminacije. Također, rekli ste kako je neprekidno krvarenje, ustvari, naslijeđe posljednjeg rata u BiH. Mislite li još tako?
- Nema mira bez istine i pravde. Dokle god u ovoj zemlji ne zavladaju istina i pravda, a to znači da svaki čovjek bude jednak pred zakonom u svojim pravima i dostojanstvu, nema stabilnosti. Ne dajem paušalno izjave, a koji puta te moje izjave pojedine političke opcije prilagođavaju onako kako im odgovara. Tako da ne mijenjam stavove kada su u pitanju jednaka prava. Ono što tražim za sebe i one koje nazivam „svojim“, to isto moram priznati i poštivati kod drugih. To je ono čega manjka u politici i javnom mnijenju.