Bosna i Hercegovina je puno bolja država nego što mislite. Možda će vam biti malo šokantno što ovo čitate i pomislit ćete da je u pitanju neka ironija.

Naime, opće je poznato da je naša država među siromašnijim u Evropi, nefunkcionalna troglava aždaha, dejtonska nakaza podijeljena na te neke silne entitete, kantone, neuređena, puna međunacionalne mržnje, stalnih tenzija, korumpirana do srži....

I uistinu, kada se poredimo s ostalim državama u Evropi, mi svakako djelujemo kao jedna od najgorih država.

Ali... Jedno veliko ali.

Mrze se više od nas

Problem je što nam poređenje ne valja. Naime, evropske države su uglavnom jednostavne jednonacionalne države koje su svoje ratove, genocide i etnička čišćenja davno završile. U njima decenijama unazad vladaju mir, prosperitet i sigurnost.

Mi smo složena država u kojoj su njene tri etničke grupe vodile krvavi rat. E hajmo se malo porediti s takvim državama.

Na irskom otoku, više od 100 godina nakon rata, tenzije su ogromne. Status Sjeverne Irske i dalje visi u zraku, a Republika Irska se nikad nije u potpunosti pomirila s činjenicom da je sjeverni dio otoka u Velikoj Britaniji. Kada govorimo o Sjevernoj Irskoj, katolici i protestanti dan-danas imaju odvojene kafiće i strane ulica po kojima hodaju, s trotoarima obojenim različitim bojama za katolike i protestante.

Do prije nekoliko godina, IRA, teroristička organizacija koja se zalaže za ujedinjenje Irske, izvodilaje terorističke napade i dizala ljude u zrak.

Problem s terorizmom decenijama je imala i Španija izložena napadima baskijeske separatističke organizacije ETA-e. Vlast u Kataloniji je pak prije nekoliko godina provela neustavni referendum i proglasila jednostrano otcjepljenje. Dodik, i pored svog bulažnjenja, još nije ni pomišljao da nešto slično zaista i provede u djelo.

Kipar je dio Evropske unije, ali je jedinstvena država samo na papiru. Sjeverni i južni dio zemlje su zasebne cjeline, ljudi s jedne strane ne idu na drugu stranu i obratno.

Da ne spominjemo tek konflikte na Bliskom istoku: Izrael i Palestinu, Turke i Kurde, šite i sunite u Iraku, Afganistan i ostala brojna postratna žarišta širom svijeta.

Uspješan američki projekat

Kada se pogledaju države koje su imale slično iskustvo kao i BiH, dakle multietničke države koje su prošle kroz teški konflikt, Bosna i Hercegovina zapravo je jedan od najpozitivnijih primjera u svijetu.

Narodi u BiH možda se i ne vole previše, ali se ne mrze baš toliko u praksi. Poslije rata desio se zabilježen je izuzetno mali, gotovo zanemariv broj etnički motivisanih zločina iz mržnje, što je pravo čudo za zemlju u kojoj su narodi vodili toliko krvav rat. Nije bilo zločina iz osvete.

Ljudi normalno trguju, rade, putuju, druže se, čak ni međuetnički brakovi nisu neuobičajeni.

Država nam možda nije najfunkcionalnija, vlast nam možda jeste od najkorumpiranijih... Ali država radi. Uprkos svim tim silnim prijetnjama o otcjepljenjima, ukidanjima i ratovima, političke glavešine na kraju se nekako uvijek dogovore. Još nikada se nije desilo da poslije nekih izbora državna vlast ne bude formirana.

Ne samo to, u BiH njeni vlastiti sudovi procesuiraju i osuđuju ratne zločince te je to bez velikog otpora uglavnom prihvaćeno od sva tri naroda.

Američka politika Bosnu i Hercegovinu smatra jednim od svojih najuspješnijih mirovnih projekata u svijetu, upravo zato što ona to jeste. Vjerujte da bi svijet bio puno mirnije i bolje mjesto da poslije svakog konflikta države funkcionišu ovako kao što funkcioniše BiH.

Ekonomska situacija je loša i morala bi biti puno bolja, no čak i u tom smislu građani nekolicine evropskih država uživaju gori standard od nas poput Moldavije, Albanije, Kosova, Sjeverne Makedonije, Ukrajine... I ne zaboravite da je Evropa najbogatiji i najprosperitetniji kontinent na svijetu.

Trovači duše

No, što nismo svjesni te činjenice i nismo prepoznali ipak one pozitivne tekovine među nama i pomak koji smo ostvarili kao država? Zato što svuda oko nas, od medija preko fakulteta do političara, tri decenije slušamo otrovne, zapaljive, mrzilačke riječi o tome kako je situacija apokaliptična, užasna, kako se oko nas sve raspada, kako je država na rubu opstanka. Non-stop se sole ratne rane sole, priča se o velikim političkim armagedonima, prijeti se, huška, prepadaju se ljudi, najavljuju se ratovi bez municije, maštari se o nikad ostvarenim ratnim pobjedama, dok se zapravo ništa ne miče s mjesta. I dok se društvo iz dana u dan truje pesimizi i beznađem, „intelektualci“ i mediji koji okolo prodaju takvu robu od svega jako unosno profitiraju.

Takva ludačka atmosfera haosa, panike, straha i očaja istinski je zločin prema građanima ove zemlje, posebno mladim ljudima koje tjera iz Bosne i uvjerava ih da je ovo jedno užasno mjesto koje nema nikakvu budućnost. A zapravo treba da budemo malo realniji i shvatimo da za državu s našim historijskim iskustvom priča i nije toliko loša.