Dana 24. septembra građani Srbije i Crne Gore izašli su na izbore da izaberu predsjednika svoje tada zajedničke države SR Jugoslavije.

Već sutradan Demokratska opozicija Srbije (DOS) objavila je da je njihov kandidat Vojislav Koštunica osvojio 55 posto glasova, što bi značilo pobjedu već u prvom krugu. Savezna izborna komisija s rezultatima je izašla tek 26. septembra, objavljujući da, iako Koštunica vodi, ima 48 posto glasova, što znači da će biti održan drugi krug izbora.

Glas naroda

DOS je poručio da je Milošević lažirao rezultate i da drugog kruga neće biti. Širom Srbije došlo je do protesta građana. Vrhunac se desio 5. oktobra, na protestima na kojima se okupilo više od stotinu hiljada ljudi. Shvativši da ne može protiv naroda, Slobodan Milošević je 6. oktobra priznao poraz.

Lažiranje rezultata izbora i pokušaj da predsjedničke izbore odvede u drugi krug čini se kao mačiji kašalj s onim što nakon izbora 2022. radi SDA. Poslije izbora na svim nivoima dogovorene su nove većine između stranaka osmorke, SNSD-a i HDZ-a s više od 50 posto ruku i u državnom i u entitetskom parlamentu, no SDA ne odstupa.

Nakon što su kupovinom preoteli četiri delegata naklonjena im je bila i kuglica te su takvim inžinjeringom došli u poziciju da, sa svojim partnerom DF-om, osiguraju 13 delegata u Doma naroda FBiH, a stranke osmorke ostave na njih deset, jednom manje od broja koji je potreban za kandidiranje predsjednika/potpredsjednika FBiH.

Sada pak njihov Lendo blokira izbor novog predsjednika FBiH tako što se jednostavno ne pojavljuje na sastancima te najavljuje blokadu i izbora Vlade FBiH.

 Bitna razlika

Između Demokratske opozicije Srbije 2000. i osmorke danas postoji jedna bitna razlika. Naime, na Miloševićev pokušaj izborne krađe, DOS je reagirao hitro, izveo narod na ulice i balkanskog krvnika u konačnici natjerao da se nakon 13 godina povuče s funkcije.

Stranke osmorke, s izbornim legitimitetom četiri stotine hiljada građana, najprije su dozvolile da im SDA pokrade zastupnike i izrežira Klub Bošnjaka u Domu naroda, a onda i mirno posmatrale kako im SDA realizira najavljeni scenarij nametanja potpredsjednika i blokiranja svega.

U međuvremenu se uspijevaju i međusobno pokrviti oko pozicija. Što se duže prolongira proces promjene vlasti, to i SDA dobiva više vremena da „obradi“ članove koalicije i opstane. SDA istovremeno vodi i bjesomučnu kampanju protiv dijelova osmorke, prikazujući ih kao izdajnike i saradnike neprijatelja, a oni uglavnom mudro šute. Za sada se čini da protagonisti osmorke nemaju ideju kako se suprotstaviti ovom političkom i pravnom siledžijstvu SDA, osim infantilnog kukumakanja da visoki predstavnik treba nešto učiniti.

No, ako bi SDA zaista preko posljednjeg političkog siledžijstva uspjela opstati na vlasti, ukoliko bi im to zaista prošlo, onda možda ovakva opozicija nije ni zaslužila da postane pozicija.

Ko snosi odgovornost

Naravno, u svemu veliku odgovornost snosi i Kristijan Šmit (Christian Schmidt). Naime, kupovina zastupnika i inžinjering s bošnjačkim klubom Doma naroda FBiH desili su se na njegove oči, a njegove izborne reforme koje su pravdane onemogućavanjem blokade većeg entiteta sada su zapravo doprinijele nametanju nove blokade – ovaj put ne od HDZ-a, nego od SDA.