Iako je bilo očekivano da će Refik Lendo, potpredsjednik Federacije iz reda SDA naroda, odbiti dati saglasnost za formiranje nove Vlade FBiH, mnoge je iznenadilo kada je u petak to isto učinio i drugi potpredsjednik Igor Stojanović.
Negodovanje zbog kadrovskih rješenja
Stojanović je tim povodom se obratio i pismom, u kojem je svoju odluku da još uvijek ne da potpis za novu Vladu u FBiH, pravdao nezadovoljstvom ponuđenim imenima ministara.
- Kandidati Kljako Anel, Sanja Vlaisavljević i Hopovac Almin su kandidati za koje tražim da preispitate je li opravdana bojazan javnosti u Bosni i Hercegovini da dostojno obavljaju funkcije na koje ih predlažete – naveo je Stojanović.
S ljudske, pa i političke strane, Stojanović je ovdje potpuno u pravu. Anel Kljako osoba je protiv koje je svojevremeno bila podignuta krivična prijava zbog dokumentovanih krađa u Mostaru na lokalnim izborima 2020. godine, Sanja Vlaisavljević godinama je davala huškačke izjave na račun Sarajeva i njegovih stanovnika, dok Almin Hopovac, koji bi trebao voditi policiju FBiH, ima aktivnu optužnicu zbog zloupotrebe položaja.
Naravno, mnogi kandidati za ministre, kao i način na koji su predlagani, razočarali su nemali broj građana u Federaciji. Osim nominiranja pojedinih duboko kompromitovanih osoba ili pojedinaca upitnih kompetencija za ministarske pozicije, dodatnu mrlju na proces formiranja vlasti bacila je odluka da se SDP-ovi ministri, kao na pijaci, zarotiraju za ministarstva, tako da Vojin Mijatović ne bude ministar unutrašnjih poslova kako je prvobitno planirano, nego obrta, a Hopovac umjesto obrazovanja da preuzme policiju.
Možda je u pravu, ali...
Ipak, ma koliko da je Stojanović u pravu po pitanju neslaganja s imenovanjem pojedinih ministara, njegova odluka da svoj potpis uvjetuje razmatranjem i promjenom pojedinih kadrova, greška je u koracima.
Kao bivši košarkaš, Stojanović bi trebao biti svjestan značenja ovog pojma – kada u igri napraviš korak viška, koš ti se poništava i lopta oduzima, ma koliko da ti je potez koji si izveo bio dobar ili atraktivan za publiku.
A to je upravo ono što je on napravio s odbijanjem da stavi potpis - korak viška ili nekoliko njih.
Prva stvar se tiče formalne demokratske prakse. Naime, u paramentarnim demokratskim sistemima širom svijeta predviđeno je da predsjednik, ako ste republika, ili kralj ako ste ustavna monarhija, daje mandat za sastav vlade kandidatu koji skupi većinu ruku u parlamentu. Ta procedura se nigdje ne dovodi u pitanje i stvar je čiste simbolike i demokratske prakse.
Prvi kojima je palo na pamet da zloupotrijebe „formalnu“ mogućnost da preko predsjednika ili potpredsjednika ne daju potpis predstavniku parlamentarne većine da sastavi vladu, jesu upravo SDA-ovci u paničnom strahu od mogućnosti gubitka vlasti, i to nakon što su prethodno kupovinom osigurali sebi većinu u bošnjačkom klubu Doma naroda FBiH.
Tjeranje vode na mlin SDfA
Druga stvar je praktične prirode. Odbijanjem da stavi svoj potpis za novu Vladu FBiH, Stojanović direktno ide na ruku SDA i DF-u i legitimizira njihov pokušaj blokiranja Federacije. Naime, ako Stojanović kao potpredsjednik može blokirati formiranje Vlade FBiH argumentom da mu se ne sviđaju 2-3 ministra, onda i Lendo istom logikom može tvrditi da mu se ne sviđa svih šesnaest i da on stoga nije dužan da im omogući mandat, sve dok mu kandidati ne budu po volji
Stojanović na personalnom nivou svakako ima puno pravo neslagati se s ovakvim kadrovskim rješenjima i smatrati ih lošim izborom, no nije njegovo da kao potpredsjednik Federacije blokira.
Iako će na kraju svoj potpis vjerovatno dati za sastav nove Vlade, samo odugovlačenje i postavljanje uslova šalje vrlo ružnu poruku i tjera vodu na mlin SDA i DF-a.
Greška u koracima, Igore.
