Sve opcije su na stolu, Dodik sam odlučuje o svojoj sudbini. Ovo je bio odgovor visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt) na pitanje u intervjuu za „Avaz“ razmišlja li o mogućnosti da čak i smijeni Milorada Dodika.
A upravo smjena i njegovo uklanjanje s političke scene ono je što su mnogi analitičari i nevladine organizacije zahtijevali nakon posljednjeg Dodikovog udara na državu Bosnu i Hercegovinu s izglasavanjem zakona po kojima odluke visokog predstavnika i Ustavnog suda više neće važiti na teritoriji ovog entiteta.
Krše obaveze
Bonska ovlaštenja koja su usvojena krajem 1997. godine omogućavaju visokom predstavniku da smijeni s dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela BiH.
No, zanimljivo je da se na prvom mjestu naglašava moć smjene političara koji krše Dejtonski sporazum. A upravo su smjene bile mehanizam koji su, u prvim godinama nakon Dejtona, visoki predstavnici često upotrebljavali kako bi sa scene uklonili problematične političare i omogućili da Bosna i Hercegovina postane funkcionalnija država.
Među prvim „krupnim zvjerkama“ koje su bile smijenjene bio je Nikola Poplašen, koji je 1999. godine uklonjen s mjesta predsjednika Republike Srpske od tadašnjeg visokog predstavnika Karlosa Vestendorpa (Carlos Westendorp). Ironija je da je razlog smjene bilo njegovo odbijanje da Miloradu Dodiku, tadašnjem miljeniku Zapada, dodijeli mandat za sastav Vlade, što je Dodik tada podržao javno ismijavajući Poplašena zbog smjene.
Austrijski diplomata Volfgang Petrič (Wolfgang Petritsch) za bonskim ovlastima posegnuo je 242 puta. Nakon što je spriječen pokušaj uspostave "hrvatske samouprave", 2001. godine, Petrič je smijenio člana Predsjedništva BiH i predsjednika HDZ-a Antu Jelavića, koji je poslije toga prebjegao u susjednu Hrvatsku. Zajedno s njim smijenjen je i niz zvaničnika na federalnom i kantonalnim nivoima.
Pedi šampion
Najviše je bonske ovlasti upotrebljavao Britanac Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown), koji je tokom svog mandata, od 2002. do 2006. godine, nametnuo čak 430 odluka. Ešdaun je čuven po tome da je u jednom danu smijenio 59 funkcionera u RS, među njima i Dragana Kalinića, predsjednika Narodne skupštine RS i do tada prvog čovjeka SDS-a, Zorana Đerića, ministra unutrašnjih poslova RS, poslanike SDS-a u Narodnoj skupštini RS i znatan broj načelnika općina. Na listi trajno smijenjenih našlo se 12 osoba, dok su ostali smijenjeni uvjetno, do hapšenja Radovana Karadžića. Visoki predstavnik je 2003. smijenio i tadašnjeg direktora “Elektroprivrede BiH” Edhema Bičakčića, a zbog zloupotrebe položaja i korupcije. Ešdaun je 2005. s dužnosti člana Predsjedništva BiH smijenio Dragana Čovića zbog podizanja optužnice u Sudu BiH, a koja ga je teretila za zloupotrebu položaja i učestvovanje u sumnjivim poslovima firme "Lijanovići".
Svi njihovi grijesi danas izgledaju minorno u odnosu na udare na državu i nedjela koja provodi Milorad Dodik.
Obustavljene smjene
Ešdaunov nasljednik Kristijan Švarc-Šiling (Christian Schwartz-Schilling) nije upamćen po smjenama, ali je prije nekoliko godina izjavio da je planirao smijeniti Milorada Dodika. Miroslav Lajčak je u svom mandatu smijenio direktora Policije RS Dragomira Andana i zaposlenika Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Predraga Ćeranića. Valentin Incko (Inzko) smijenio je policijskog komesara u HNK Himzu Đonku i Radislava Jovičića, funkcionera u SIPA-i. Kristijan Šmit još nije smjenjivao.
Ipak, i pored haosa koji stvara u srcu Evrope, međunarodna zajednica još nije odlučila podržati visokog predstavnika u punom korištenju njegovih ovlaštenja, iako je jasno da je proces izgradnje BiH kao države negdje u međuvremenu debelo zakazao.
