Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, prema apelaciji Slavena Kovačevića, donio je presudu kojom je utvrdio da su njegova prava u kontekstu glasanja za kandidate za državni Dom naroda i Predsjedništvo BiH prekršena zbog toga što nije u mogućnosti glasati za kandidate koji ne pripadaju konstitutivnim narodima i ne žive u određenom entitetu.

"Sejdić-Finci"

Ova presuda zapravo se velikim dijelom naslanja na presudu „Sejdić-Finci“, kojom je isti sud utvrdio da su Jakobu Finciju i Dervi Sejdiću prekršena ljudska prava jer im se onemogućava izbor u Predsjedništvo ili Dom naroda.

No, opasnost je da bi ova presuda mogla završiti upravo kao presuda „Sejdić-Finci“, koja ni nakon 14 godina nije implementirana u praksi. Naime, bez obzira na to šta Evropski sud presudi, Bosna i Hercegovina će na sceni imati zakone i ustavna rješenja kakva ima, sve dok političari ne izglasaju suprotno.

A prve reakcije pokazuju da se implementacija ove odluke, sa sadašnjom garniturom političara, teško može očekivati. Dok su probosanske stranke pozdravile ovu odluku, iz RS stižu osude. Tako je premijer RS Radovan Višković u startu poručio da je presuda „muzička želja“ i da od toga neće biti ništa, za Nešićev DNS je ona pokušaj majorizacije Srba, dok je lider HDZ-a Dragan Čović izrazio sumnju u njenu provedivost i umjesto toga najavio još snažniju borbu za legitimnost u predstavljanju konstitutivnih naroda. DF je, s druge strane, ovo proglasio još jednom velikom pobjedom u njihovoj borbi za „građansku BiH“, sam Kovačević tvrdi da nakon ovoga više ne može postojati „legitimno predstavljanje naroda“. Stranka za BiH ističe da presuda pokazuje da je Haris Silajdžić bio u pravu 2006. kad je odbio „aprilski paket“, dok je lider SDP-a Nermin Nikšić „povukao ručnu“ i kazao da sama presuda ne znači da će biti provedena.

Dva zaključka

Dva su ključna zaključka koja možemo izvući iz ove presude. Prvi je da je dejtonski ustav od starta bio loš sa stanovišta ljudskih prava i jednakosti kao najviših liberalno-demokratskih vrijednosti. On ne samo da diskriminira pripadnike nekonstitutivnih naroda tako što im oduzima ljudsko pravo da budu birani u mnoge institucije (poput Predsjedništva i Doma naroda BiH) nego uvodi i teritorijalnu diskriminaciju, gdje narodi samo s određene teritorije mogu ući u te institucije.

No, drugi je zaključak da sistem skrojen na takvim diskriminatornim odlukama savršeno odgovara mnogim političkim akterima i da će njegove eventualne izmjene ostati mukotrpan proces.

Konstitutivni narodi privilegirani

Sud je utvrdio da su konstitutivni narodi u BiH privilegirani, da je etnička zastupljenost važnija od političkih, ekonomsko-socijalnih i drugih pitanja te je pojačao etničke podjele u državi i potkopao demokratski karakter izbora. Sudije su konstatirale da bi postojanje Doma naroda PSBiH bilo prihvatljivo ako bi se ovlasti Doma naroda ograničile na precizno definiran vitalni nacionalni interes konstitutivnih naroda, a ne na odobravanje svih zakona, te se navodi da bi delegati u Domu naroda morali predstavljati građane s teritorije cijele BiH, a ne samo s određenih područja.