Jusef Hajir (Youssef), hirurg i bivši direktor ratne bolnice u sarajevskom naselju Dobrinja, jedan je od Palestinaca koji su 1948. godine morali napustiti svoje ognjište i utočište pronaći u Siriji. Imao je samo tri godine. Tada mu je ubijen otac i brat, javlja Anadolija.
Živi u BiH
U Bosnu i Hercegovinu je došao kao stipendista, tu je završio Medicinski fakultet, osnovao porodicu i danas živi tu. Ljekar u penziji danas opet gleda stravične slike iz Gaze, nakon izraelskih napada koji su pokrenuti 7. oktobra.
- Rođen sam 1945. godine u Haifi. Palestinski narod je oduvijek bio jedna svjetla tačka na Bliskom istoku. Imali smo svoj novac, državu, zastavu, pozorište, kao i svaka država u ono vrijeme. Tel Aviv je bio predgrađe Jaffe gdje smo ih primili. Primili smo ih kao ljude, a oni nam sada ovako vraćaju.
Majka mi je pričala, ja se ne sjećam, kako su nas strpali u kamione, prebacili preko granice u Liban, a zatim smo pješke otišli u Siriju. Bili smo bosi i goli. Tražili smo hranu od ljudi u selima kroz koja smo hodali. Onda smo se stacionirali u palestinski kamp u Homsu.
Nije bilo ni vode, bili su neljudski i nehigijenski uslovi. U Bosnu i Hercegovinu sam došao kao stipendista, dobilo smo je kao dvojica Palestinaca iz Sirije. Naučili smo jezik, a zatim upisali Medicinski fakultet. Završio sam fakultet, ali se nisam imao gdje vratiti. Moja porodica nije imala šta jesti. Ostao sam tu i počeo raditi - izjavio je Hajir.
Mislio je da se situacija koju je proživio kao dječak u Palestini, a kasnije u Siriji neće ponoviti. Međutim, onda je došla 1992. godina, počeo je rat u Bosni i Hercegovini.
- Ostao sam ovdje u ratu i mislim da sam vratio jedan dio duga prema Sarajevu, Bosni i Hercegovini. Pomagao sam svim ljudima. Osnovao sam bolnicu na Dobrinji. Svaki dan, u svakom trenutku sjećam se onoga što mi se dogodilo u Palestini. Pojavljuju se te slike užasa, neimaštine, gladi. Htio sam spriječiti da se to dogodi ovdje - pojasnio je Hajir.
Ne odobravam ubistva civila
Jedan je od nekoliko stotina svjedoka koji su svjedočili u Haškom tribunalu u slučaju protiv Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske i optuženog za genocid i ratne zločine u BiH.
- Nikada nisam osjetio mržnju. Ni sada je ne osjećam, ne mogu. Želim da je osjetim sada prema svemu ovome što se dešava, ali ne mogu da postignem taj stepen mržnje - izjavio je Hajir.
Gaza doživljava tešku humanitarnu krizu bez struje, dok voda, hrana, gorivo i medicinske potrepštine ponestaju.
- Ovo što se sada dešava u Gazi je vrlo depresivno, tužno i neljudski. Ne odobravam ubistva civila. Prije svega sam ljekar i humanista, svakome ću pomoći. U ratu u Bosni i Hercegovini sam primio i operisao mnogo jevreja. Nikada nisam imao drugi pogled na te ljude.
I Zapad koji slijepo podržava Izrael, ne vidi cijelu sliku. Svaka akcija ima reakciju. Ovo što su radili zadnjih mjeseci na Zapadnoj obali i ulazak u Al-Aksu, moralo je imati reakciju. Nažalost, došla je na ovakav način, da se ubijaju civili. To je moj narod. Svakodnevno imamo napade i na Zapadnoj obali gdje je moja rodbina - rekao je Hajir.
Dvije države
Međutim, poručio je da opet ne može nikoga mrziti.
- Žao mi je i onoga kroz šta su oni prošli, od holokausta. Nigdje nisu bili dobrodošli. Arapi ih nikada nisu tjerali. Živjeli su u tom društvu. Moj brat je u ono vrijeme bio oženjen jevrejkom i ona je sa nama otišla u Siriju - ispričao je Hajir.
Smatra da je za trenutnu situaciju rješenje dvije države.
- Izraelci i Palestinci su se bili dogovorili oko toga - dvije države. Međutim, Izrael nikada nije išao ka tome. Ne odobravam brutalnost, ali razumijem i Palestince, dosta im je više. Ovakav način tretiranja Palestinaca je pogrešan i iz toga ne može proizaći ništa dobro.
A oni ne mogu uništiti palestinski narod, to moraju znati, a svaka generacija će biti oštrija nego trenutna. Moraju reći Izraelu da je dosta. Kao Palestinac kažem da mi je žao svih žrtava. Mi smo ljudi koji misle na budućnost - dodao je Hajir.
