Jedan od najljepših dijelova Sarajeva je Marindvor. Danas je to jedna od najatraktivnijih lokacija u gradu, pa nije ni čudo da se upravo ovdje nalazi i zgrada Parlamenta Bosne i Hercegovine. Ovu atraktivnu lokaciju prvi su formirali Austrougari, mada je historijski poznato da je još u doba Osmanlija na ovom prostoru nastala mahala šejha Magribije, koji je davne 1549. godine baš tu podigao prelijepu i autentičnu džamiju. On je bio sufija i služio je u vojsci Isa-bega Ishakovića.
Dolazak Brauna
Nakon toga dolazak Austrougara bio je obilježen jednim dobro poznatim inžinjerom Augustom Braunom. On je bio poduzetnik i industrijalac, a u Sarajevu je još 1880. godine postao vlasnik prve gradske ciglane.
August Braun je bio začetnik gradnje Marindvora. Naime, prvo je otkupio zemlju od braće Baruh, s namjerom da na ovom mjestu napravi stambeno-poslovnu zgradu, odnosno palaču. Ovu najveću palaču u gradu posvetio je svojoj brižnoj i lijepoj supruzi Mariji, znanoj i po nadimku Mara. Gradnja palače završena je 11 godina nakon otvaranja prve ciglane.
Po Augustu i Mariji nastala je i velika ljubavna priča, toliko interesantna Sarajlijama da su cijeli taj prostor prozvali Marijin Dvor (ili Marindvor), a Magribijina mahala se skoro potpuno izmijenila i utopila u tu lijepu ljubavnu priču. Tako je nestalo osmansko ime ovog dijela grada, ranije poznatog kao Hiseta.
Ubrzo će nove vlasti nastaviti tu gradnju, a u neposrednoj blizini će se izgraditi i hotel. On će biti prepoznatljiv i poznat kao prvi hotel tog tipa u kom su se okupljali uživaoci nešto slobodnijih stilova života.
Važnost ovog prostora nova vlast će utvrditi potpuno novom zgradom poznatog Zemaljskog muzeja. Povjerenje za izgled ovog muzeja dato je Karlu Paržiku, koji je ovdje napravio prekrasno izdanje paviljonskog tipa. Koliko je bio bitan Marindvor za austrijsku vlast, govori i činjenica da će se tu napraviti i Mašinska škola, pod palicom istog projektanta. Zgrada je imala posebnu ljepotu na pročelju, a po svojim obrazovnim kapacitetima bijaše jedinstvena na ovim prostorima.
Politički centar
Kontinuitet izgradnje i popularnosti prostora ovog centralnog dijela Sarajeva, odnosno Marindvora, s njegovom urbanom perspektivom, nastavit će se u doba socijalističke zajednice. Zapravo, jugoslavenska socijalistička zajednica je odlučila da ovaj prostor učini političkim, ekonomskim i kulturnim centrom Sarajeva i cijele BiH. Već 1954. godine odlučeno je da se izgradi nova zgrada, gdje će se smjestiti Skupština NRBiH, odnosno današnja zgrada Parlamentarne skupštine BiH, poznatija kao zgrada sa "strukom".
Na konkursu je pobijedio projekt akademika Juraja Neidhardta. On je bio učenik Le Korbizjea, jednog od najčuvenijih modernih arhitekata svijeta. Izgradnja se dugo odlagala i počela je tek 1978. godine, po naredbi Josipa Broza Tita. Pošto je profesor Neidhardt obolio, njegov đak, i danas živi profesor Hamdija Salihović, nastavio je izgradnju. Tako će 1982. nastati jedan od najljepših modernih kompleksa u regiji. On je sačinjavao zgradu Narodne skupštine i izvršne vlade, čijim spojem se rađa jedan od najljepših modernih trgova u Evropi, pojašnjava u razgovoru za "Avaz“ arhitekta i dobar poznavalac historije grada Mufid Garibija.
Strah od nemira
Dizajnerski koncept projekta trga, uz konsultacije akademika Neidhardta i profesora Salihovića, povjeren je najboljem jugoslavenskom skulptoru Dušanu Džamonji. On je rođen u Hrvatskoj 1928. godine, u porodici makedonskog porijekla, a završio je Akademiju u Zagrebu. Kada je njegova gradnja započela, Centralni komitet Komunističke partije je tražio da se naprave korekcije iz sigurnosnih razloga. U skladu s tim zahtjevom, trg je, potpuno netipično, s dva nivoa stepenica izdignut od svoje okoline, kako bi se lakše očuvao u slučaju nemira.
