Željeli su Bosnu i Hercegovinu rascjepkati zauzimanjem glavnog grada, prkosnog Sarajeva, i dijelove pripojiti drugim država. Kovali su planove, prisvajali oružje i polako kao vojnici Jugoslavenske narodne armije ulazili u BiH i čekali pogodan trenutak da napadnu.

BiH je napadnuta u 11. mjesecu 1991. godine, kada su sravnili selo Ravno nedaleko od Neuma paravojne formacije i JNA. Početak maja 1992. godine ispostavilo se da će ustvari biti početak četverogodišnjeg užasa za građane Sarajeva. Drugog maja JNA i paravojne snage bosanskih Srba krenule su u osvajanje Sarajeva. Da nije bilo hrabrih momaka i muškaraca, koji su ovaj grad branili u tenisicama i farmerkama, sve bi drugačije završilo, mnogo gore nego što je bilo!

Dragan Vikić

Komandant Dragan Vikić još je u aprilu 1992. pozvao Sarajlije da se odupru JNA, poručivši kako je jedina snaga u narodima BiH, i Srbima i Hrvatima, i tadašnjim muslimanima. Vikić je zbog svoje uloge upisan u historiju kao heroj i legenda glavnog grada BiH. S pripadnicima Specijalne jedinice MUP-a BiH, „vikićevcima“, branio je grad do posljednjeg dana.

Kroz godine mnogo puta je govorio o 2. maju i svemu što je taj datum donio i odnio.

- Za mene je 2. maj jedan od najbitnijih dana u odbrani Sarajeva i BiH. Padom glavnog grada, pala bi i BiH. Taj dan mnogi smatraju danom „D“. Napad paravojnih formacija SDS-a s dobrovoljcima, potpomognuti JNA sa tenkovima, minobacačima i svim artiljerijskim oružjem kojim su raspolagali počeo je u četiri sata ujutro. Međutim, zaustavili smo ih na Vrbanja mostu, a drugi pravac napada bio je iz pravca bolnice Jagomir. Na taj način su željeli da presjeku grad. Računali su na to da se u tom međuprostoru nalazi kasarna „Maršal Tito“, koja je bila prebukirana vojskom i rezervistima koji bi im mogli pomoći u izvođenju akcije – ispričao je Vikić u jednom od svojih intervjua.

Rekao je kako je oko 300 vojnika s oklopnim i protuoklopnim vozilima i svim onim čime su raspolagali došlo s namjerom da zapale glavnu poštu na obali.

- U tome su djelimično uspjeli, ali nisu ušli u Predsjedništvo. Tada su oni imali sve regularne snage unutar grada, opkoljenog paravojnim formacijama. No, tada su slomili zube na Sarajevu i rat je otišao u drugom pravcu, a to je bilo permanentno granatiranje i ubijanje civila. U vojnom smislu su doživjeli krah, jer im je propao plan da okupiraju grad. Nakon toga je vojska napustila kasarne u gradu. Stoga, smatram da je 2. maj 1992. bio odlučujući. Patriotske snage i policija BiH uspjele su taj dan pretvoriti u dan pobjede. Od naroda i njegovog srca nema ništa jače, a to se pokazalo 2. maja kada smo zaustavili nadmoćnijeg, naoružanijeg, spremnijeg i neprijatelja s određenim ciljem – istakao je legendarni Vikić.

Dževad Topić Topa

Jedan od pokretača otpora komandant Vojne policije regije Sarajevo Dževad Topić Topa za Sarajevo se borio u farmericama. Rekao je svojevremeno da je neprijatelj 2. i 3. maja 1992. ušao u grad i ostvario svoje namjere da pokori Sarajevo, bila bi ovo "druga Bijeljina".

- Mi smo se u farmericama i patikama suprotstavili toj vojnoj sili i nismo dozvolili da uđu u grad. Kako koja godina ide, sve se više pokazuje šta je jedan običan narod, koji se digao da zaustavi četvrtu silu Evrope, napravio 2. i 3. maja. To su veliki datumi za BiH. Da nismo to tada uradili, mislim da bi se desio užas - rekao je Topić za „Avaz“ svojevremeno.

Nisu znali da će 2. maja doći specijalci, da će napadati civile i granatirati grad. Ipak, očekivali su da će se nešto dešavati, ali su mislili da će to biti van grada.

- Dan je bio prelijep i sunčan, narod je izašao na ulice. Ali nekako se osjetilo da se nešto dešava. Meni su tog dana došli iz Starog Grada i rekli da se ovi iz Doma JNA, današnjeg Doma OSBiH, spremaju da idu, da su ispred stavili vreće i mitraljeze. Mi smo imali već neke i razgovore s njima, oni su od komande do Vrbanja mosta stalno patrolirali sa transporterima. Čak su uzimali neke civile, pa ih istuku, pa ih izbace i tako... Već tada smo imali neke incidente s njima. Otprilike smo znali šta se dešava, ali oni su bili s druge strane Miljacke. Baš sam na nekim sastancima rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću rekao šta se dešava. Rekao sam mu da ako prijeđu most kod Dva ribara, ja ću pucati na njih. Tako je i bilo – prisjetio se.

Jovan Divjak

Bivši general Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovan Divjak, koji je preminuo prije tri godine, izgovorio je dvije ključne riječi u Sarajevu:

- Ne pucaj!

Ovu čuvenu rečenicu Divjak je izgovorio 3. maja 1992. godine u tadašnjoj ulici Dobrovoljačka. Tada je konvoj vojnika JNA napuštao Sarajevo, prema dogovoru o povlačenju, u zamjenu za puštanje na slobodu predsjednika RBiH Alije Izetbegovića, kojeg je dan ranije zarobila JNA. Prilikom prolaska kroz Dobrovoljačku ulicu konvoj je napadnut i tada je poginulo šest ljudi iz konvoja. Ali Divjak je zagovarao da se ne puca!

Svojevremeno je poručio da treba podcrtati da je 2. maja bila bitka između dvije vojske, novoformirane Armije BiH i dobro formirane JNA.

- Tada je 2. maja došlo do sukoba. Bilo je oko 30 ubijenih u tim borbama, na Skenderiji uglavnom. S naše strane je oko pet poginulo. Za šest ubijenih 3. maja se desio zločin i činjenica je da se moraju pronaći izvršioci – izjavio je pokojni Divjak.