Na današnji dan 1889. godine, u Goraždu je rođen Isak Samokovlija, kojeg je jedini bh. nobelovac Ivo Andrić nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanskohercegovački pripovjedač. Medicinski fakultet u Beču upisao je 1910. godine, ali početkom Prvog svjetskog rata, 1914., biva mobiliziran i poslan na front, zbog čega studije završava tek 1917. godine. U Beču, na jednoj plesnoj večeri, upoznao je mladu Hedu Bruner (Hedda Brunner), svoju buduću suprugu, koju je njena majka poslala na krojački zanat. S Hedom je dobio troje djece: Mišu, Mirjanu i Rikicu.

Nakon rata Samokovlija se vratio u BiH i zaposlio kao ljekar u rodnom Goraždu, zatim u Fojnici, da bi, 1925., počeo raditi u bolnici „Koševo“, današnjeg naziva Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Kako je sam često kazivao, imao je mnogo posla kao ljekar, pa je pisao noću, kada bi završio s poslom, jer je književnost bila njegova najveća ljubav.

Ustaški logor

Uporedo s ljekarskim poslom bio je jedan od urednika sedmične novine „Jevrejski život“, gdje je, 1927., objavio svoju prvu pripovijetku „Rafina avlija“, a dvije godine poslije i prvu zbirku pripovijedaka "Od proljeća do proljeća", te 1936. „Pripovijetke“. Međutim, početkom Drugog svjetskog rata Samokovlija je ostao bez posla i, kao i ostali njegovi sunarodnjaci, morao je nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali Jevreje. Ubrzo su ga ustaše odvele u logor u Sarajevu.

U proljeće 1945. godine, uspio je pobjeći od ustaša i krio se sve do oslobođenja zemlje. Po završetku Drugog svjetskog rata uređivao je književni časopis "Brazda", od 1948. do 1951. godine, a potom je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću "Svjetlost".

Samokovlijin kutak

Godine 1946., Samokovlija je objavio svoju najpoznatiju pripovijetku „Nosač Samuel“, koja je, prema mišljenju književnih kritičara, njegovo najbolje djelo. Napisavši drame „On je lud“ i „Fuzija“ okušao se i kao dramski pisac. Prema njegovim djelima realizirano je više pozorišnih i TV dramatizacija („Plava Jevrejka“, „Ženidba nosača Samuela“, „Simha“ i „Ratni hljebovi“). U režiji Slavka Vorkapića, prema djelu “Hanka”, 1955. snimljen je istoimeni igrani film, koji je godinu kasnije predstavljao jugoslavensku kinematografiju na Filmskom festivalu u Kanu.

Svake godine polovinom januara, u Goraždu se održava manifestacija „Dani Isaka Samokovlije – Sunce nad Drinom“, a u Domu pisaca u Sarajevu jedan kutak je posvećen ovom velikom književniku, što je, ustvari, minijaturni porodični muzej koji su formirali Isakova kćerka Mirjana i njen suprug Milutin. U tom kutku smješteni su radni sto za kojim je Isak pisao i stvarao, vitrina s njegovim knjigama, vaza za cvijeće koju je Isak dobio od svoje majke nakon što je položio maturu u sarajevskoj Prvoj gimnaziji, nalivpera i olovke, tabakera… Na zidu je nekoliko umjetničkih slika, među kojima dominira piščev portret, rad Marija Mikulića, slikara i Samokovlijinog velikog prijatelja.

Život bosanskohercegovačkog velikana riječi Isaka Samokovlije ugasio se prije 69 godina, 15. januara 1955. Preminuo je od degeneracije bubrega u 66. godini, ostavivši iza sebe mnoštvo neobjavljenih rukopisa. 

Rođen Ferdinand Porše, tvorac Volkswagenove „bube“

1875. - Rođen Ferdinand Porše (Porsche), češko-njemački automobilski inžinjer, tvorac Volkswagenove „bube“. Već 1937. u pogonu kod “Daimler-Benza” proizveo je prvih 30 automobila koji su zbog neobičnog izgleda podrugljivo nazvani Käfer (buba). Neposredno poslije Drugog svjetskog rata 1945. godine, 1785 “buba” već je izašlo iz poluporušenih pogona u Wolfsburgu, a 27 godina kasnije automobil “buba” postao je ljubimac cijelog svijeta, preuzevši od Fordova modela T titulu najprodavanijeg automobila u historiji.

1883. - Umro ruski pisac Ivan Sergejevič Turgenjev, jedan od najznačajnijih predstavnika ruskog realizma. Prvi je ruski pisac čije su djela prodrla na Zapad, gdje je čitan s divljenjem i za života je uživao znatno veći ugled u francuskim nego u ruskim književnim krugovima. Zanimao ga je tip "suvišnog čovjeka", plemića-intelektualca i tip nihiliste - građanskog intelektualca, sukobljenog s konzervativizmom plemićke kulture. Predskazivao je revolucionarnu epohu u Rusiji. Djela: romani "Očevi i djeca", "Plemićko gnijezdo", "Rudin", "Dim", "Novina", "Uoči novih dana", pripovijetke "Proljećne vode", "Asja", "Lovčevi zapisi", drama "Mjesec dana na selu".

1905. - Rođen američki fizičar Karl Dejvid Anderson (Carl David). Studirao je fiziku i tehniku na Kalifornijskom institutu za tehnologiju u Pasadeni i 1930. godine doktorirao. Pod Millikanovim rukovodstvom počeo je ispitivati kosmičke zrake među kojima je pronašao tragove neočekivane čestice koja je u svemu podsjećala na elektron, osim što je imala pozitivan naboj. Ovaj pronalazak je objavljen 1932. godine i poslije toga potvrdili su ga drugi istraživači. Direktan dokaz o postojanju pozitrona Anderson je dobio bombardiranjem materijala prodornim γ-zrakama iz torija. U toj reakciji dolazi do stvaranja elektron-pozitron parova. Za taj rad 1936. godine Andersonu je dodijeljena Nobelova nagrada koju je podijelio s Viktorom Frensisom Hesom (Victor Francis Hess).

1921. - Živorad Žika Mitrović, srbijanski i jugoslavenski filmski reditelj, autor stripova i scenarist, rođen je na današnji dan. Mitrović je karijeru počeo kao stripski crtač i scenarista u periodu 1936. - 1941., „Zlatnom dobu srpskog stripa“, kada je bio još srednjoškolac i omladinac. Snimao je filmove različitog žanra, a najviše je ostao upamćen po historijskim: „Nevesinjska puška“, „Marš na Drinu“, „Signali nad gradom“, „Solunski atentatori“, „Užička republika“ i „Timočka buna“.

1962. - Umro američki pisac Edvard Estlin Kamings (Edward Cummings), pjesnik snažnog lirskog dara u čijoj su poeziji dominirale teme ljubavi i smrti. Djela: zbirke stihova "41 pjesma", "Je 5", "Viva", "Tom", "V20", "1x1", "Sedamdeset i jedna pjesma".

Poginuo jugoslavenski fudbalski reprezentativac Dragan Mance

1985. - U saobraćajnoj nesreći poginuo jugoslavenski fudbalski reprezentativac Dragan Mance. Fudbal je počeo da igra u Galenici (sadašnji FK Zemun) odakle je 1980. prešao u FK Partizan. U dresu reprezentacije Jugoslavije debitovao je u Parizu 23. aprila 1983. u prijateljskoj utakmici protiv Francuske (0:4). Iste godine odigrao je i četvrtu utakmicu za reprezentaciju, opet protiv Francuske 12. novembra u Zagrebu (0:0). Bio je najbolji strijelac i igrač u historiji Partizana.

1991. - Umro američki filmski reditelj italijanskog porijekla Frenk Kapra (Frank Capra), autor sjajnih komedija sa satiričnom notom. Napisao je memoare "Ime iznad naslova". Filmovi: "Donovanova afera", "Mlada generacija", "Zabranjeno", "Američka ludost", "Gorak čaj generala Jena", "Dogodilo se jedne noći" , "Gospodin Dids ide u grad" , "Izgubljeni horizonti", "Upoznajte Džona Doa", "Arsenik i stare čipke", "Ne možete to ponijeti sa sobom" (nagrada "Oskar"), "Ovo je divan život", "Država Unije", "Džep pun čuda".

1992. - Preminuo Bruno Bjelinski, jedan od najznačajnijih hrvatskih kompozitora 20. vijeka. Bio je iznimno plodan kompozitor koji je razvio lični muzički jezik s elementima neoklasicizma. Bjelinski je komponovao šest opera, tri baleta i 15 simfonija.

1993. - Srušena Dolačka džamija, u toku agresije na BiH, u mjestu Dolac kod Banje Luke. Džamija je izgrađena 1686. godine i bila je pod zaštitom UNESCO-a kao kulturni spomenik svjetske baštine III kategorije. Nažalost, ova džamija je, kao i mnoge druge, minirana i srušena od srpskog agresora na današnji dan, a obnovljena je 2007. godine.

2002. - Umrla Irena Kolesar, hrvatska i jugoslavenska glumica. Uz rad na prvim domaćim filmovima (ukupno sedam), ostvarila je brojne zapažene uloge prvo u HNK u Zagrebu, a kasnije u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu. Godine 1981., na Filmskom festivalu u Puli nagrađena je Zlatnom arenom za cjelokupni doprinos filmskom stvaralaštvu.

2010. - Preminuo Miroslav Bijelić, srbijanski filmski i pozorišni glumac i književnik. Diplomirao je na Pozorišnoj akademiji i kao glumac igrao i režirao u Beogradskom dramskom pozorištu. Jedno vreme je bio upravnik tog pozorišta. Bio je poznat po svom prepoznatljivom glasu iz crtanih filmova. Pozajmio je glas u mnogim kratkometražnim crtićima, ali i u crtanom serijalu “Otkrića bez granice” i “Transformersi”. Od 1980. do 1982. bio je predsjednik Udruženja dramskih umjetnika Srbije (UDUS). Ostvario je niz uloga u serijama i filmovima, a publika ga je zapamtila po ulozi Mirka Pavlovića i seriji “Bolji život”.