Ni najstariji mještani, a posebno voćari, na sjeveru Bosne - u općinama Gradačac, Srebrenik, Gračanica, Brčko, te području podmajevičkog kraja, ne pamte da je šljiva prerodila kao ove godine, pa se grane od roda savijaju i lome. Reklo bi se, eto roda, eto kupaca, eto para, ali u stvarnosti je sasvim druga priča. Ili bolje rečeno, zlo kad rodi, zlo ka izda.

Priču o ovogodišnjim prinosima šljive, koju u ovom kraju zovu „plavo zlato“, donio je reporter „Dnevnog avaza“ iz Gradačca i Srebrenika, najbogatijim predjelima šljivom u Evropi. Posjetili smo nekoliko vrsnih proizvođača šljive i umjesto da pišemo priču o rodu šljive i zadovoljnim šljivarima, iznenadilo nas je stvarno, nimalo optimistično stanje, čuvši za brojne probleme u ovoj oblasti.

Za razglednicu

U šljiviku Mahmudina Buljića u Sladni kod Srebrenika, u kome se nalaze tri stotine stabala dozrele i kvalitetne šljive stenlej, grane se lome od roda. Kaže da je do sada uspio prodati 10 tona, a za još 20 tona šljive nije siguran da će je prodati. Nema kome, nema kupaca, za šljivu slabo ko i pita. A on, poljoprivrednik, formirao šljivik za razglednicu.

- Došlo je vrijeme da ne samo ja već stotine proizvođača ne mogu prodati sav rod, jer je šljiva prerodila. Izgleda se zasitilo i domaće, ali i inozemno tržište. Otkupljivači ne zovu, nema ni manjih nakupaca, mada su cijene gotovo pa mizerne, kilogram šljive na grani je 30 feninga, u gajbama 60 feninga. Uspio sam prodati 10 tona, a 20 tona moglo bi načisto propasti. U Sladni je teško pronaći i platiti berača, mladi otišli, stari šljivu prodaju na grani u bescjenje, pa ti vidi gdje smo mi - kaže Buljić.

Suha šljiva

Uputili smo se i u gradačačko selo Mionica 3, u šljivik Nurije Mehića. On je do sada otkupljivačima isporučio 20 tona šljive, a ni pola nije ubrao. Sjeća se da su u bivšem sistemu postojale zadruge i velike zadružne sušare, a i svako drugo domaćinstvo je imalo mini sušaru, pa se šljiva sušila i, preko Brčkog, uz dobru zaradu, izvozila u Evropu. 

- Cijena suhe šljive oduvijek je bila odlična, sada nema ni toga. Da nije poticaja iz Kantona, uz sve belaje koji su spopali naš šljivare, ne bi nas nigdje bilo, jer je teško naći berača, skupa dnevnica, niske otkupne cijene, slab interes ljudi da peku poznatu bosansku šljivovicu. Istina je što ljudi govore i to je sasvim izvjesno, da će stotine tona šljive načisto propasti u ovom kraju - govori Mehić.

Gdje su prerađivači

Proizvođači šljive traže odgovore na pitanja - šta bi s „Bosankom“ u Doboju, gdje je „Vegafruit“ u Doboj-Istoku, zbog čega se godinama nije otvorila novosagrađena „Bosna-Benkos“ u Ševarlijama kod Doboja, čiji su investitori pompezno najavljivali da u pola BiH mogu otkupiti sve ponuđene količine voća i povrća.