Novinar i urednik "Dnevnog avaza“ Danijal Hadžović nalazi se u jednom od najvećih gradova svijeta, u Njujorku u Sjedinjenim Američkim Državama. S lica mjesta izvještava i piše ovako:

- Samo da obiđete neke osnovne i najpoznatije znamenitosti u Njujorku, potrebno vam je nekoliko sedmica. Stoga, u jednom vrlo skučenom tekstu, kakav dozvoljava ograničeni prostor u novinama, izazovno je, praktički nemoguće, napisati onaj tipični putopis, gdje će vam se opisati šta posjetiti i šta činiti u Njujorku.

Zato ću si dati vremena i prostora da narednih dana podrobnije opišem svoja iskustva iz Njujorka.

Prvi tekst neka se bavi dvjema glavnim idejama koje vučem iz ovog grada svaki put - prva je da u historiji ove planete ne postoji i vjerovatno nije postojao grad koji na jednom mjestu, doduše povelikom, sažima ovu našu planetu.

Sve je ogromno

U Njujorku ćete istovremeno spoznati ono najbolje što je Amerika – država koja je sve rase, narode i religije uspjela pomiriti u najuspješniju i najrazvijeniju državu koju je svijet vidio. No, istovremeno, ako tražite nešto autentično i izvorno, američko, koje se prepoznaje kao takvo, u Njujorku to nećete naći.

Umjesto toga, tu su kvartovi svih naroda svijeta, svih jezika, sve svjetske kuhinje, kulture, svi mogući oblici lica, boje kože, od nadrogiranih beskućnika koji se valjaju po ulici do najbogatijih ljudi.

U Njujorku je sve ogromno. To su nepregledna i beskrajna prostranstva betonske džungle kojoj nema kraja. Kroz tu betonsku džunglu jedini suštinski efikasan način da se probijate je kroz popularni Subway, koji vas relativno brzo dovodi do bilo koje tačke i koji je svojim gabaritima i mrežom pravo malo svjetsko čudo. Ako krenete automobilom, veliki su izgledi da ćete dospjeti u saobraćajni krkljanac. I ako mislite da vam za vožnju automobila u Sarajevu trebaju čelični živci, niste svjesni kako to tek izgleda u Njujorku - u ovom gradu dominiraju pješaci, koje ćete često, posebno na Menhetnu, vidjeti kako hladno i bezbrižno prelaze ulice na crveno, stvarajući kolone automobila kojima ostaje samo da nemoćno čekaju.

Nadljudska energija

Ono što ćete u Njujorku na svakom koraku osjetiti jeste i nadljudska energija. U svakom dijelu grada, u svakoj ulici, na svakom ćošku, tu su nepregledna prostranstva prodavnica, restorana, uličnih prodavača, blještavih reklama... Ispred luksuzno opremljene prodavnice „Victoria's Secreta“ stoje crnci sa štandovima na kojima prodaju neke džidže.

Svi oni stoje između nepregledne kolone ljudi koja prolazi pored njih, ljudi koji su uvijek u žurbi i koji djeluju poput nekih mrava u nepreglednim gužvama. I sve to izgleda nekako prirodno i skladno, iako bi u bilo kojem drugom kutku svijeta bilo groteskno.

Da, imate tu osjećaj da vam se nudi bezgraničan izbor, da imate beskrajne mogućnosti i da možete živjeti najbolji od svih života. No, istovremeno, dok Tajms Skverom i Petom avenijom gazite, pored svih tih rijeka ljudi, između roja tornjeva koji dosežu oblake, shvatate koliko ste zapravo mali, nevažni i koliko tu zapravo nikoga nije briga.

Bosanska naklapanja

Prolaze mi kroz glavu mnoga nacionalistička naklapanja mojih sugrađana iz BiH o tome kako su naši ljudi ovo ili ono, ma ne mogu Amerikanci, Nijemci, Kinezi s nama da se nose, a Donald Tramp (Trump) nesumnjivo danonoćno duma šta će s nama dok čeka da preuzme mandat. Mi, veliki Bosanci, koje nas sve mogu sakupiti na jednom mjesto i nama napuniti ove zgrade na Menhetnu, i da opet ostane mjesta u njima.

Eh, lijepo je biti mali, ima to svojih prednosti. No, smiješno je kad mali umišljaju nepostojeću veličinu i onda se ubiju kompleksima.