Bošnjaci povratnici u Republiku Srpsku, tradicionalno i nemoralno, pred svake izbore česta su tema na skupovima, okruglim stolovima, u TV emisijama, novinama.
Njima se svi poklanjaju, naprasno uvažavaju njihovo mišljenje, s prstom na sljepoočnici zabrinuto slušaju o povratničkim problemima. Da ne pamtimo koliko pamtimo, stekao bi se dojam da u ovoj zemlji nikome nije bolje nego povratnicima.
Istina je, na žalost i na sramotu vlasti, potpuno drugačija.
Stranka demokratske akcije, koja je na općinskim izborima prije dvije godine bahato mahnula rukom pa pred Srebrenicom prednost dala „općini vrednijoj od deset drugih“, već tada je poslala glasnu i jasnu poruku da se ne misli brinuti o povratnicima niti je more povratničke brige.
Zato ovih dana iz RS, uglavnom iz Srebrenice, Vlasenice, Zvornika, Prijedora... mjesta koja su zauvijek obilježena i osakaćena genocidom, stižu stravični podaci da se povratnici pokušavaju potkupiti za sitne pare.
Razumljivo je što bi danas mnogi za nekoliko stotina KM bili spremni prodati svoj glas, jednako kao što nikad neće biti razumljivo zašto se bošnjačka vlast, oličena u SDA, odrekla svojih povratnika i natjerala ih da prodaju obraz za sitninu.
Ove godine, baš kao potvrda da SDA nije stalo do Bošnjaka u RS, izostale su i svečanosti, Potemkinova sela, sa slikanjem pored plastenika, freza i traktora. Nije bilo otvaranja nekoliko metara puta, koja su u izbornoj kampanji bila vječito i nenadmašno oružje Izetbegovića i ministara okupljenih oko njega.
Sve to povratnicima još jednom potvrđuje ono što već dugo znaju, da su za SDA davno završena priča. Samo su oni što im nude stoju-dvije za glas mizerniji od politike koja je povratnike dovela do beznađa!
