U starom Rimu klijentelizam je značio umreženu skupinu vlastelina i onih iz nižih slojeva, često bivših robova, koji su za novac i privilegije podržavali elitu, rastući do svog statusa postepeno. Rim nije sagrađen preko noći.

Mada sankcioniran, klijentelizam, ne samo onaj imperijalni, koji je bio građevinski materijal cijelih epoha, već i ovaj današnji prisutan je od Amerike do Evrope i nadalje. A na Balkanu bi se, bez obzira na pakovanje, mogao nazvati čistom korupcijom. Ponekad čak i rasizmom. 

 Sarajevska kotlina

U Bosni je najgore u Sarajevu, gdje su klijentelizam, znači potkupljivost, podmitljivost, pokvarenost i svaka (nacionalna) isključivost dosegli vrhunac. Mnogo toga se pretvara u politički, pa i svenarodni mentalitet. Avaj, čega se pametan stidi, budala se ponosi time.

U sarajevskoj kotlini, kako glavni grad BiH naziva uvaženi pjesnik, ta kupljena lojalnost dosegla je formu inertnog mraka i pustinjske oluje, koja ponajviše zasljepljuje ljude otvorenih očiju. Bilo da ste ljekar ili novinar, kad poželite raditi bolje i s najboljima, pred vas, kao iz Aladinove lampe iskoče džini koji vas brišu ili upisuju u knjigu “podobnih”. U biti, rugaju se vašim pokušajima lege-artis (po pravilima struke).

Bukvalno, ne vidi se kod očiju, ali se zato vjeruje režimskim medijima?!

- Propaganda je za demokratiju ono što i batina za totalitarnu državu - napisao je Noam Čomski (Chomsky) u svom kapitalnom djelu “Kontrola medija: spektakularna dostignuća propagande”.

Nikad nisam mogao pomisliti da će ijedan bh. politički lider toliko nisko pasti da sebi dozvoli takvu “demokratsku” akciju i zaprijeti svom političkom oponentu “spuštanjem” (ma šta to znači), kao što je to Bakir Izetbegović obećao Fahrudinu Radončiću.

Ne smatra valjda kako bosanski narod nije inteligentan, da Bosanci nisu zahvalni, nesposobni da sude po pravdi i svjedoče vlastitim iskustvom, poput tete Zilhe iz sarajevske Narodne kuhinje.

Mnogi su se prevarili u narode koje su opisivali kao “svoje”, računajući na građansku ograničenost zarobljenu u psihologiju inertnih i pasivnih ovisnika samo od kolektivnog adrenalina krda. Slaba je to investicija ulagati u nečije neznanje.

Vlastita superiornost 

 Pogrešna je i šema govoriti što prostije, gotovo banalno, doduše psujući, ironično rečeno otmjeno, što otmjenije. Ipak, nije uredu da oni koji vas slušaju budu primorani da shvate kako ste vi “posebni”, a drugi mizerni i zato “žalosni”. Tako je Hilari Klinton (Hillary Clinton) 2016. godine bukvalno nazvala neke Amerikance. I izgubila izbore.

I u Sarajevu još sugeriraju vlastitu superiornost (?!) dotičući se (ne)primjetno Sandžaklija. Glupost je to neviđena - neka malo provjere u Americi o svemu tome.

Pogrešno je imati klijente koji će vas bilo kako plaćati dok ih pretvarate u sebi ravne, posebno ako vi niste moralna vertikala. Pa ih još hranite sloganima o snazi vlastitog naroda?! To se zove svjesna manipulacija.

- Prijemčivost masa je veoma ograničena, njihova inteligencija je mala, ali je zato njihova snaga da zaborave ogromna. Svaka efektivna propaganda mora biti ograničena na samo nekoliko slogana dok i posljednji dio javnosti (rulje) ne razumije ono što želite reći.

 Znate li ko je izgovorio ovo, naizgled, benigno uputstvo svojim biračima?

 Adolf Hitler!

 Američka štampa je odnedavno u više navrata upoređivala neka obraćanja Donalda Trampa (Trump) s govorima vođe Trećeg rajha. Novinar magazina “Nation” Saša Abramski (Sasha Abramsky) pisao je da Tramp pored sebe, navodno, drži knjigu Hitlerovih govora.

Trampove poruke kako Amerika više ne može tolerirati da je druge države potkradaju u međunarodnoj trgovini, prije nametanja novih ekonomskih tarifa Kini, kako to navodi “Nation”, podsjećaju na govor koji je Hitler održao partijskim lojalistima u Minhenu 24. februara 1941. godine.

BBC je analizirao i Twitter poruke ovog američkog predsjednika, od kojih je bar jedna veoma sličila riječima Benita Musolinija (Mussolini).

Partijska lojalnost koja uzdiže samo istomišljenike, interesne partnere, a spušta (“sahranjuje”) političke protivnike, iako je jasno da bez različitih ideja nema civilizacije, kulminirala je, izgleda, i u balkanskom hendeku klijentelizma.

Populisti vole verbalne slagalice za koje smo mislili da su već odavno pepeo na zgarištu historije.

Zbog takvog nacionalnog autizma Makedonija je prošle sedmice propustila povijesnu šansu da se finalno približi NATO-u i Evropi, kao da je Makedoncima sudbina samo dobar ajvar.

Bosna je, pak, iznova vrhunac regionalnog ledenog brijega zbog partijskih lidera sviknutih samo na političku ćirilicu. To su oni koji se lažno kunu ekskluzivno u demokratsku abecedu.