Mirno stati pred kralja Velike Britanije Čarlsa (Charles) dok ti stavlja Orden Britanske monarhije na rever skoro je pa nemoguće. A malo je onih koji se mogu pohvaliti time da su od nekog od članova kraljevske porodice dobili priznanje.
Za Bešu ono ima još veći značaj jer ga je dobio upravo zbog svoje domovine, svoje Bosne i Hercegovine, ali i zbog krvi koja je njome tekla. Godinama Bešo jasno i glasno govori o genocidu u BiH i kroz šta je ova država 90-tih prošla. To je prepoznala i monarhija te mu je orden dodijelila zbog nesebičnih zasluga “u obrazovanju o holokaustu i genocidu”, promoviranju međuvjerskog i međukulturalnog dijaloga među ljudima.
Bešo prenosi svoje bolno iskustvo, činjenicu da se dobro sjeća kada mu je otac odveden u logor, kao i da još osjeća u nosu miris nakon što bomba padne u blizini. A jedna takva mu je ubila tetku. Sjeća se Bešo i kada je, kao devetogodišnjak, napustio svoju domovinu i s roditeljima, bratom i sestrom pronašao novi dom u Njukaslu.
Da, otac mu je preživio logor, ali ni on ni niko od njih neće to zaboraviti.
Bešo ne samo da ne zaboravlja, nego je predan u namjeri da upozna svijet s razmjerima zločina počinjenih u BiH. I to bez trunke mržnje prema drugima. Uprkos činjenici da, kako nam je rekao, po rodnom gradu Stocu hodaju zločinci, među kojima su i oni koji su ga od tate razdvojili.
Kako nam je rekao, teško je pričati o svemu tome, ali je još teže bilo šutjeti.