Sramota je da državni policajci u našoj državi jedva preživljavaju od svojih primanja. Davati mizerne plaće za tako opasan posao nema nikakve logike. Kako su kantonalnim službenicima, koliko-toliko, plaće dostojne života čovjeka?

Pa jer se valjda kantonalne vlasti i bave time. A državne – jok! Prepustili su policajce same sebi.

Kažu, nedostaje policajaca u Graničnoj policiji kako bi poboljšali sigurnost granice naše Bosne i Hercegovine. To je posebno do izražaja došlo tokom migrantske krize. Kako neće nedostajati kad ljude „bacate“ na periferije države, a pri tome nemaju pokrivene troškove puta ni/ili smještaja?

Dok viši činovi imaju i više plaće i druge beneficije. Neka, i trebaju, za to su se školovali i izborili napredujući u karijeri.

Ali zar nije suludo da državni policajci, među koje spadaju i službenici Granične policije, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Direkcije za koordinaciju policijskih tijela (DKPT), doslovno nose glavu u torbi prilikom obavljanja svakodnevnih, naizgled banalnih poslova, za to primaju mizerne plaće?

I onda se čude vrli ministri i drugi kako to da imamo manjak policajaca. A isti ti ministri, i u ovom sazivu Vijeća ministara kao i u prošlima, prstom ne miču da promijene stanje, da zadrže postojeće i potencijalno zaposle nove. Jer zašto bi?! Nije da im to spada u radnu obavezu. Ili spada? Sve dok oni uredno svoje basnoslovne plaće drže u novčaniku koga briga za onog tamo nekog policajca koji je odvojen od porodice dok štiti vaše i naše gu*ice. A plaćeni prekovremeni sati na nivou su mašte djeteta koje priželjkuje jednoroga. Možda i ono tu čudnu životinju dobije prije nego naši policajci dostojne plaće ako se oni koji bi morali već jednom ne probude i ne poduzmu nešto u vezi s tim.