Zoran Milanović uzburkao je duhove u susjednoj Hrvatskoj najavom da će biti nosilac koalicije koju okuplja SDP na predstojećim izborima u Hrvatskoj. Problem je, naravno, u činjenici što Milanović već obnaša funkciju predsjednika države i što je apsurdno da istovremeno bude i kandidat za Sabor.
Njegovo obrazloženje je pak bilo da u Ustavu nigdje eksplicitno ne piše da ne može biti kandidat, pa stoga može. Istog mišljenja nije bio i Ustavni sud Hrvatske, koji mu je zabranio kandidaturu na predstojećim parlamentarnim izborima.
Milanović je tu odluku prokomentirao optužbom da je taj sud pod kontrolom HDZ-a, da rade šta hoće i da će on sad da ustanovi „treću republiku“ u Hrvatskoj.
Naravno, s obzirom na to da je glavni adut hrvatske opozicije pred nastupajuće izbore borba protiv HDZ-ove partijske države i privatizacije institucija, jasno je da je sav igrokaz s Milanovićem tek jedan marketinški trik u kojem bi on ispao navodni mučenik režimskog Ustavnog suda, a opozicija dobila argument na kojem će jahati u kampanji.
A to je već populizam na kakvom bi pozavidjeli i “najpopulističkiji” desničari širom Evrope. Upravo ono što Milanović i jeste, kao osoba sklona javnom vrijeđanju političkih protivnika, pravdanju Rusije, hvaljenju Dodika, omalovažavanju BiH i kritiziranju EU. A, ako je on nešto najbolje što ljevica u susjedstvu može ponuditi kao protutežu, onda možemo samo zaključiti da je Andrej Plenković nešto daleko dostojanstvenije i “evropejskije” što se nudi.
