Mlada bh. glumica Emina Topolović ostvarila je svoju prvu glavnu ulogu u predstavi „Princeza i žabac“ roditelja Adisa Bakrača, u Pozorištu mladih Sarajevo. Topolović je za „Dnevni avaz“ otkrila da je, iako je studirala na Mašinskom fakultetu, oduvijek znala da je gluma njen poziv.

Prijemni ispit

- Kao mala sam voljela da plešem, pjevam, imitiram i to sve snimam digitalnom kamerom. Trenutak u kojem sam vidjela da zabavljam rodbinu, njihov osmijeh i pohvale su negdje duboko čučali u podsvijesti i bockali me na Mašinskom fakultetu gdje sam u velikom amfiteatru i pločom ispisanom matematičkim zadacima shvatila da moj poziv nije matematika i da ne želim ili ne mogu biti inžinjer. Mada to nikada nećemo saznati. Baš u tom momentu spoznaje mi je jedna kolegica dobacila: „Ti k'o prava glumica“ i ohrabrila me da odem na prijemni ispit za glumu na Akademiji scenskih umjetnosti gdje sam, na veliko iznenađenje, primljena – kazala je Topolović.

Istakla je da u svakom poslu dajemo sve ili ništa, ali da je gluma specifičnija zbog nestalnih angažmana.

- Upornost i istrajnost uvijek daju rezultat, a podrška rodbine i prijatelja je bitna, naravno. Od njihovih afirmacija i osmijeha je sve počelo – rekla je Topolović.

U Pozorištu mladih je do sada radila dvije alternacije kolegicama u predstavama, te jednu samostalnu ulogu.

- Za razliku od ove dvije predstave gdje sam mijenjala svoje kolegice koje su napravile predivne i kompleksne uloge, u predstavi „Princeza i žabac“ imala sam priliku biti sam svoj majstor i kreirati ulogu onako kako ja želim u okvirima koje lik postavlja. Ova prilika mi je otkrila šta znači glumiti pred djecom i slušati njihove reakcije – neprocjenjivo. Biti princeza je san koji se ostvario. Upoznati kolege koji su u ovom poslu dosta duže i učiti od njih bilo je uzbudljivo – dodala je Topolović.

Čudan period

Smatra da dječije predstave zahtijevaju odgovornost očuvanja pažnje.

- Odgovornost je velika, nikad više stvari nisam preispitivala kod sebe i smatram da i odraslima trebaju dječije predstave kako bi se vratili istinskim vrijednostima. Smatram da živimo u jako čudnom periodu gdje se djeci nudi mnogo sadržaja koji baš nisu prikladni njihovom uzrastu i na taj način se gube empatija i stid, a to je ključno za normalnost i funkcionisanje u društvu – poručila je Topolović.

Put sudbine

Svaki lik izazov je kao i svaka predstava, smatra.

- Doživljaj mene režiserima je možda drugačiji od onoga što ja osjećam i vidim unutar svog bića. Svako pronađe ono što ga sljeduje – kazala je Topolović.