Reditelj Aleš Kurt radi na predstavi „AU REVOIR – Doviđenja“ u Pozorištu mladih Sarajevo, a za „Dnevni avaz“ je istakao da je tema predstave odlazak mladih od svojih domova.

Svjetski trend

- Prvo, moramo shvatiti da nam je ova naša planeta još jedini dom. Sve priče o kolonizaciji svemira, o novim intergalaktičkim ljudima, su fantazija. Rekao bih često zlonamjerna fantazija koja služi pokvarenim političkim ciljevima. Trebamo čuvati ovaj svoj dom i brinuti se o njemu. Drugo, djeca odlaze jer nismo učinili dovoljno da im obezbijedimo perspektivu ovdje. U isto vrijeme svijet se ubrzano mijenja. Nove generacije svakako odlaze tražeći bolje prilike za sebe. To je svjetski trend. Niko više nije slijepo vezan za svoju grudu zemlje. Nova ekonomija to nalaže. Ko zna kakvo će biti tržište rada, recimo, za deset godina? Mi sigurno ne – kazao je Kurt.

Otkrio je da su ovu predstavu Belma Lizde-Kurt i on krenuli raditi s glumcem Mirsadom Tukom.

- Nažalost, on se tokom rada razbolio i preminuo. Nakon određene vremenske distance, shvatili smo da ne trebamo odustati od ove predstave i, na neki način, ona je i posvećena Mirsi. Sada u njoj igraju Belma i mladi glumac iz Tuzle Elvis Jahić, koji me je impresionirao kada sam radio „Kreketanje“. Ja sam u duši zabavljač i, da su neka druga vremena, vjerovatno bih radio tematski puno opuštenije predstave. Možda baš to i bude moja budućnost – istakao je Kurt.

Dodao je da sve što je uradio u prvim godinama karijere bilo je iz zabave i na osnovu nekog talenta.

- Ali nisam se umorio. Vjerovatno zato što sam kasno počeo da radim. Imam svoju malu tajnu kako prevariti umor. Odlučite da čitav dan mislite na prirodu. Ili barem na dio nje. I to je dovoljno. Mislite na more. Mislite na drveće. I počnete se osjećati potpuno drugačije – poručio je Kurt.

Nemamo prava

Naglasio je kako nije lako stvarati u BiH, jer njegova profesija nije sistemski uređena.

- Ne vidim ni neke ozbiljne intencije da se to promijeni. Umjetnici nemaju praktično nikakva prava. Ono što uradimo, uprkos svemu, gotovo uvijek se marginalizira. Ja se godinama osjećam diskretnim disidentom ovdje u Sarajevu, i nije to situacija od jučer. Traje to. Ali ipak ja stanujem ovdje. Povremeno i radim, iako postoji dosta nekih klanova i pojedinaca koji mi stoje na putu. Vjerujte, to je također veoma jaka motivacija i za stvaranje i za postojanje. Motivira me i činjenica da sam odlučio da radim isključivo stvari koje volim, sa ljudima koje cijenim. Kada složite stvari na pravi način, veoma lako nađete svoje mjesto i smisao bilo gdje na svijetu – zaključio je Kurt.

Junak demencije

Kurt već dugo vremena želi adaptirati ili stvoriti priču o demenciji za pozorišnu scenu.

- Svaka priča u kojoj se junaci bore sa svojim pamćenjem je, prema mom mišljenju, izuzetno uzbudljiva – kazao je Kurt.