Živimo u državi u kojoj stalno govorimo kako nam manjka kulture, a kulturni radnici kao mađioničari svojim entuzijazmom stručnošću i ljubavlju, bez pretjerano mnogo novca, održavaju je u životu.

I onda nalete na zid, kroz koji ne mogu glavom. Ispostavi se da i za entuzijazam treba novac!

To se upravo dešava s Mostarskim teatrom mladih. Nemaju svoj prostor, pa su izjamljivali prostor kako bi stvarali predstave, održavali radionice. Kako nisu na budžetu, tako nemaju ni prihoda, a sada im vlasnici prostora prijete izbacivanjem.

Rok do petka

Jutros su dobili poruku: „Zamolio bih vas da završimo dogovoreno, do petka u ovoj sedmici, ako ne onda ćemo vas obavjestiti za termin u narednoj sedmici u kojoj ćemo komisijski preuzeti poslovni prostor i isti poslikati i snimiti sve sto se nalazi u njemu. Nadam se da ćemo ovo riješiti do petka. Hvala i živjeli.“

Ovu poruku objavili su na društvenim mrežama, uz komentar:

- Ukratko, to znači da Mostarski teatar mladih nakon 51. godine djelovanja ne može dalje nastaviti. Sve smo pokušali. Nismo uspjeli sakupiti novac za zaostale kirije. Ako je to volja današnjeg Mostara onda je ovdje uistinu umrla i nada. Valja pakovati kofere.

Direkor ove ustanove Sead Đulić i glumci ovog tetara već mjesecima upozoravaju da bi se ovo moglo desiti. Đulić je za „Avaz“ istakao da im je grad još 2011. oduzeo prostor koji su koristili bez naknade, kao i svi drugi.

- Onda smo iznajmili neki prostor, uložili u njega i plaćali redovno mjesečnu kiriju. Međutim, posljednje tri godine imamo problema s redovnim plaćanjem tih obaveza jer nismo ni na kakvom budžetu. Situacija u gradu je takva kakva je, i vlasnik prostora je dao uslov da do petka iselimo ili će oni sami blokirati. A to praktično u ovim okolnostima znači prekid rada, nakon toliko vremena – istakao je Đulić.

U raskoraku smo

Dugovanja Mostarskog teatra mladih iznose oko 15.000 KM, dok je to na mjesečnom nivou nešto više od 600 KM.

- Međutim, do sada smo mogli rješavati, sve do prije tri godine kad sam ja imao moždani udar i nisam mogao dalje raditi neke radionice i honorare usmjeravati tamo. To je zapelo i sada smo u nekom raskoraku. Imamo obećanja, vratili smo se u puni pogon što se toga tiče, međutim oni nemaju strpljenja da čekaju – naglasio je Đulić.

Sumornim glasom Đulić je podsjetio je da ova teatarska kuća i u teškim okolnostima odigrali 197 predstava i programa, bili na brojnim festivalima, uradili tri premijere...

- Problem je, objektivan problem u gradu je taj što nas nisu uspjeli sve ove godine podijeliti na dva teatra po nacionalnom šavu. I što progovaramo o društvenim temama, o društvenim problemima. Mi smo kao omladinski teatar, društveno angažiran teatar, a to ovakvoj vlasti i ovakvom gradu ne odgovara i zbog tog smo meta. Ovo su sve posljedice onoga što je politika, ovo su politički procesi, a drugi nasjednu na to i prihvate. Jer sve ovdje mora biti B ili A komponenta, ne možete biti gradski, ne možete biti zajedno, nemate pravo na to i tako dalje. To je, nažalost, pozadina, a onda lako je kad ste moć i vlast pričati priče razne – kazao je Đulić.

Naglasio je kako će se boriti, „taman da ćemo se u parku nalaziti, mi nećemo prestati nešto raditi“.

- Ali i sada je teško i ovaj prostor nije adekvatan. Mi smo jednu malo veću prodavnicu pretvorili u teatar, od prostora koji prokišljava, priveli namjeni i tu radimo i naša publika tu dolazi. Nije nada još umrla da će se nešto do petka desiti, bez obzira što je premalo vremena – poručio je Đulić.

Ukoliko bi uspjeli izmiriti dugovanja do ovog petka, do 31. januara, smatra da bi se situacija s prostorom riješila i da ih ne bi istjerali napolje.