Vakcinacija može izazvati neželjene reakcije kod djeteta, bilo zbog same prirode vakcine, zbog od ranije postojeće bolesti vakcinisanog, te zbog pogreške pri upotrebi vakcine.&nbsp;&nbsp; 
Međutim, nuspojave vakcinacije su blaže i rjeđe se javljaju nego komplikacije bolesti protiv kojih se vakciniše. Prema tome, nizak rizik nuspojava se ne može uspoređivati s visokim rizikom komplikacija i smrtnosti od bolesti protiv kojih se djeca vakcinišu po programu obveznih vakcinacija. 

Nuspojave vakcinacije možemo prema težini tegoba podijeliti na blage i teške, a prema lokalizaciji simptoma na opće i lokalne. 

U blage lokalne simptome najčešće spada pojavnost blago izraženog otoka na mjestu primjene vakcine, zatim bolna osjetljivost, povećanje lokalnih limfnih čvorova, lokalno okruglasto otvrdnuće koje se palpira oko jedan mjesec (kod BCG). 

Blage lokalne nuspojave najčešće su odraz reakcije na aluminijev sulfat npr. kod cjepiva T, DT, DTP

Blagi opći simptomi su; umjereno povećana tjelesna temparatura, osjećaj slabosti, glavobolje, osipa i povećanja pljuvačnih žlijezda(kod MPR cjepiva), mijalgije i artralgije (kod MPR i Infl). 

Teški lokalni simptomi su apsces na mjestu injiciranja (BCG), apscedirajući limfadenitis (BCG), bolan otok na većem djelu tijela na kojem je vakcina injicirano.

Teški opći simptomi- izuzetno rijetki; tu spadaju anafilaktička reakcija, poremećaji svijesti, kolaps, konvulzije, produžen vriskav plač, cerebralna ataksija, bulbarna paraliza, meningoencefalitis, encefalitis, encefalopatija.

Lokalne i opće nuspojave vakcinacije mogu nastupiti zasebno ili se pojaviti zajedno. Teške nuspojave su izuzetno rijetke, tj. neusporedivo rjeđe od opasnosti od komplikacija bolesti, ako se ne cijepi i oboli.

Nizak rizik nuspojava ne može se uspoređivati s visokim rizikom komplikacija i smrtnosti od bolesti protiv kojih se djeca vakcinišu

Koje su nuspojave vakcinacije

Jutro prije prvog odlaska u vrtić zna biti posebno stresno, često se dogodi da baš sve krene naopako, vrijeme koje ste isplanirali za odlazak pokazalo se prekratko i ne preostaje vam ništa drugo nego da dignete glas. Naravno, to je pogrešno. Već ujutro morate biti vedri i veseli. Pozitivnu energiju prenijet ćete na male ukućane pred kojima je važan dan.&nbsp;&nbsp;
Ako ste nervozni i čangrizavi ujutro, dijete će to osjetiti, pa će i ono postati neraspoloženo. Umjesto da ga tjerate da se obuče jer ionako kasnite u vrtić, utrkujte se ko će se prije obući! 

Pravila ponašanja

Prvi rastanak bit će posebno težak u vrtiću, no roditelj mora ostati priseban. Dijete u vama vidi oslonac, zato suzdržite suze ponavljajte da će sve biti u redu. Šta morate izbjeći:

1. Ako vam se plače, učinite to tek kad izađete iz vrtića. 

2. Ne oklijevajte! Što se više zadržavate prilikom rastanka u vrtiću, bit će teže i vama i klincu. 

3. Rastanak olakšajte tako što ćete mu reći da ćete uskoro doći po njega. 

Svaki odlazak u vrtić znači da ćete popodne doći po dijete. Kako bi i ono to razumjelo, osmislite stvari koje će prerasti u rutinu i djetetu dati sigurnost. Naravno, ako kažete da ćete doći prije spavanja, taj dan stvarno i dođite. 

Imajte svoje male rituale koji će značiti da je sad stvarno vrijeme da vi otiđete na posao, a dijete među svoje prijatelje. To može biti neki vaš poseban poljubac, zagrljaj ili pozdrav. 

Da se dijete osjeća sigurno

Djeca se osjećaju sigurno u okolini koja im je poznata. Kroz nekoliko sedmica takvom će okolinom smatrati i svoj vrtić, no dotad im pomognite sitnicama:

1. Ponesite kućnog prijatelja. Pitajte tetu u vrtiću smije li dijete ponijeti neku svoju igračku koja će mu poslužiti kada će mu biti potrebna utjeha i poznati prijatelj. To ne bi trebala biti baš omiljena igračka vašeg djeteta, jer je lako moguće da se kući ne vrati u jednom komadu! 

2. U početku će biti teško, no najvažnije je da ostanete dosljedni. Na taj način će dijete lakše shvatiti da se u vrtić mora ići. Malim nagradama ohrabrite dijete. Napravite sistem nagrađivanja. Možete napravite kalendar od ponedjeljka do petka u kojem ćete za odlazak u vrtić bez buke i plača dobiti jednog smješka. Na kraju sedmice, ako je imao pet smješka, napravite potragu za poklonom koji ćete sakriti negdje u kući. 


Period navikavanja

Vrtićka grupa uskoro će postati svakodnevica vašeg djeteta. Dijete će se opustiti i polako početi prihvaćati novu sredinu. Kako da brže prihvati tu novu sredinu:

1. Naučite imena djece iz grupe. 

2. Spominjite djecu iz grupe raspitujući se za aktivnosti njegovih prijatelja. 

3. Pokažite interes za događanja iz vrtića, pa će i za vašeg princa ili princezu vrtić postati sigurnije mjesto, koje može poistovjeti s domaćom atmosferom. 


Važno

Za dijete je bolje da je u vrtiću među vršnjacima nego da ga sve do škole čuvaju djed i baka. Proces privikavanja kod neke djece proći će kao od šale, no nekima će suze teći i teći. Na vama je da budete ustrajni u svojoj odluci. Nemojte praviti klasičnu roditeljsku pogrešku pa klinca dva dana voditi među djecu, a kada pokaže suze ostaviti ga nekoliko dana kod kuće.&nbsp; Tako će dijete naučiti da suzama može upravljati vama i odlascima u vrtić. Nakon razdoblja privikavanja ionako neće htjeti otići iz svoje grupe vršnjaka, a vi ćete biti ponosni na svojeg "velikog" klinca.

Prvi odlazak u vrtić znači stres za sve članove porodice. Nepoznat prostor, uplašena djeca i nova sredina mogu izazvati navalu plača kod djeteta i nervozu kod roditelja

Vrtić će uskoro postati svakodnevica vašeg djeteta

Polazak u vrtić: Velik korak za djecu i roditelje

Mnoga djeca iz različitih se razloga boje mraka. Zbog neiskustva, djeca imaju bujnu maštu i mogu se početi bojati mraka i drugih stvari povezanih s mrakom.&nbsp;&nbsp; 
Postoji nekoliko jednostavnih koraka zahvaljujući kojima možete pomoći djetetu da se ugodnije osjeća kad padne noć i kad je vrijeme za spavanje.

1. Prošetajte zajedno po cijeloj dječijoj sobi držeći dijete za ruku i provjerite zajedno svaki kutak. Pogledajte ispod kreveta i u ormare kako biste pokazali djetetu da tu nema čudovišta i da se nema čega bojati.

2. Ostavite po noći otvorena vrata svoje spavaće sobe i dječije sobe, kako se dijete ne bi osjećalo samo ili zatvoreno.

3. Zatvorite vrata ormara u dječijoj sobi. 

4. Stavite lampu u dječiju sobu, jer će im biti lakše zaspati uz slabo svjetlo.

5. U nekim slučajevima, dajte im omiljenu plišanu igračku s kojom će spavati. 

6. Malo toplog mlijeka pred spavanje pomoći će djetetu da lakše zaspi.

Šest načina da pobijedite djetetov strah od mraka

Ko se boji mraka još!

Igre loptom su zabavna, jeftina i zdrava, a prilično zanemarena rekreacija. Mogućnosti su beskrajne - loptom se možete igrati u vodi, na plaži, u parku, pa čak i u dnevnom boravku.&nbsp;&nbsp; 
Nije teško postaviti improvizirane golove, mrežu ili koš u dvorištu ili obližnjem parku, pa igre loptom mogu postati zabava u kojoj ćete uživati sa svojom djecom. 
 
Za igre s manjom djecom u dane kad pada kiša ili puše vjetar bit će dovoljno privremeno razmaknuti namještaj u najvećoj sobi u kući. U tom slučaju svakako koristite meku, laganu loptu koja ne može napraviti puno štete.

Nije teško postaviti improvizirane golove, mrežu ili koš u dvorištu

Lopta - zabava za cijelu porodicu

Za odrasle je to sitnica, ali za djecu istinski smak svijeta - zguljeno koljeno. Činjenica je da to boli. I u tom slučaju najčešće pomaže samo jedno: umirite dijete, utješita ga riječi da će sve biti uredu.&nbsp;
Zatim dobro pogledajte povredu. Ako je dijete palo na beton, asfalt ili šljunak, s prljavštinom mogu izazivači bolesti dospjeti u kožu i ona će se upaliti. Ipak, manje rane možete i sami obraditi:

1. Očistite ozlijeđeno mjesto nekim dezinfekcionim sredstvom, najbolje iz apoteke.

2. Ako je rana zaprljana, operite je čistom, hladnom tekućom vodom. Zatim sterilnom kompresom potapkajte ranu. 

3. Ranu prekrijte flasterom. Nova generacija flastera za djecu, pored toga što ima vesele motive, omogućava rani da diše i da zarasta. Za dva do tri dana problem će biti zaboravljen.

Kada kod ljekara

Liječničku pomoć trebate potražiti ako je rana jako zaprljana i ako su otvorena mjesta veća od kovanice od dvije KM, kao i kad se u rani nađu neka strana tijela. Ako je riječ o dojenčadi, i kod manjih povreda, dobro je konsultirati liječnika.

Očistite ozlijeđeno mjesto nekim dezinfekcionim sredstvom, najbolje iz apoteke

Flaster na zguljeni lakat ili koljeno

Usna šupljina ima višestruku funkciju: uzimanje, ispitivanje, prihvatanje ili odbacivanje hrane, žvakanje, početno varenje i gutanje, reguliranje tjelesne temperature, disanje, mimika i govor.&nbsp;&nbsp; 
Sluzokoža usne duplje je ogledalo zdravlja dječijeg organizma. Zato je vrlo važno održavati higijenu usta kod djece, kako bi se izbjegla oboljenja usta. A koja su sve oboljenja moguća? 

- Žvale ili angularni stomatitis: Uglovi usana stalno su vlažni i podložni upali. Na koži u uglovima usana javlja se crvenilo, a zatim naprsnuća sluznice zbog otvaranja usta. 

Najčešći uzroci su nedostatak vitamina B2, infekcije gljivicama ili bakterijama. 

- Herpes simplex je virusna bolest. Prije pojave bolesti javlja se osjećaj peckanja i žarenja. Potom se pojavljuje crvenilo i sitni mjehurići koji pucaju i prelaze u krastice. 

Herpes se javlja najčešće na usnama i to nakon većeg fizičkog napora, stresa, uzbuđenja ili pada imunološkog mehanizma. Lokalno se koristi antivirusna terapija.

- Afte se karakteriziraju pojavom sitnih ranica žute sredine s crvenim rubom. Najčešće su na početku usne duplje na sluzokoži obraza i jezika. Subjektivni osjećaj je peckanje, bol i peckanje prilikom uzimanja hrane, a pravi uzrok nije poznat. Smatra se da i ovdje pad imuniteta igra ulogu.


- Loš dah - Iako djeca redovno peru zube i međuzubne prostore, mogu ipak imati loš zadah iz usta. Uzrok može biti problem sa zubima i zubnim mesom, naslage na jeziku, kao i problem sa sinusima. Dijabetes (šećerna bolest) također može dati ovaj simptom. 

Problem je moguće popraviti upotrebom raznih tečnosti za ispiranje usta, uz preporuku da se poslije pranja zuba obavezno iščetka i jezik.

- Monilijaza (kandidijaza) je najčešće gljivično oboljenje koje se javlja u ustima djece. Javlja se kada je otpornost organizma smanjena, kod imunodeficijentne djece, kod oboljelih od šećerne bolesti, kao i kod dugotrajne primjene antibiotika, steroida ili tokom hemijske ili radioterapije. 

Karakterizira se pojavom bjeličastih naslaga, okruglog oblika. U terapiji se koriste mikostatici.

Sluzokoža usne duplje je ogledalo zdravlja dječijeg organizma

Kako izbjeći oboljenja usta

Pogledom u usta djeteta roditelj vidi njegove zube i zapaža njihov oblik, veličinu, boju i položaj. Svako odstupanje od uobičajenog je alarm. Mnoge od tih promjena mogu se u potpunosti korigirati, a neke samo djelimično.&nbsp; &nbsp; Razvoj mliječnih zuba počinje u ljudskom embriju tokom šeste nedjelje trudnoće, a trajnim zubima temelji se postavljaju već u toku petog mjeseca trudnoće. 
Svaki poremećaj u tom vremenu rezultirat će smanjenjem (hipodoncijom) ili povećanjem (hiperdoncijom) broja zuba. Manjak ili višak pojedinih zubi može biti jednostran, obostran, u jednoj ili u obje čeljusti. 
Rijetka je pojava manjak mliječnih zuba, a ako se nađe, onda nedostaju sjekutići ili očnjaci. Ta pojava mnogo je češća u trajnih zuba, i to kod drugih donjih pretkutnjaka, drugih gornjih sjekutića i trećih kutnjaka (umnjaka). 
Prekobrojni zubi također su češći kod trajnih nego kod mliječnih. Ti zubi mogu biti normalnog ili promijenjenog izgleda. Najčešće se susreće prekobrojni prvi gornji sjekutić, koji je onda smješten između normalnih, ali više prema nepcu. 
Takve zube treba što prije odstraniti, jer smetaju normalnoj postavi ostalih. Manjak zuba karakterističan je za jednu obitelj, što govori u prilog genetske uvjetovanosti njegovog nastanka. 
Kad su mali, a kad su veliki
U davnini je čovjek imao mnogo veće zube nego danas, što je bilo uvjetovano načinom prehrane. Veličina zuba također je genetski uvjetovana, i to tako da muškarci obično imaju veće zube nego žene. 
Veći zubi nego obično (makrodoncija) češća su pojava kod trajnih nego kod mliječnih zuba, i to naročito izražena na gornjim središnjim sjekutićima, očnjacima i kutnjacima. Uzroci se nalaze u povećanoj funkciji hipofize i paratireoidne žlijezde, X-zračenju, alkoholizmu i dr. 
Mikrodoncija - manji zubi mogu se javiti kod mliječnih, trajnih i prekobrojnih zuba. Takvi su oblikom slični normalnima, ali su u svim dimenzijama reducirani. Najčešće su zahvaćeni drugi sjekutići i treći kutnjaci. 
Ako se radi o prekobrojnim zubima smanjene veličine onda ih nazivamo rudimentarnim i smatraju se prelaznim oblikom k njihovom potpunom nedostatku. 
Kod povećanih zuba često je popratna pojava poremećaj njihovog postava, pa se zubar odlučuje na vađenje nekog od njih (najčešće prvog pretkutnjaka), kako bi se dobilo prostora te onda, uz pomoć ortodontskog aparatića, ostale pravilno postavilo. Mnogo je teže korigirati manje zube ako je čeljust veća. 
Na raspolaganju su ortodontski, protetski ili konzervativni način liječenja, ovisno o procjeni učinkovitosti.
Za umnjake često nema mjesta
I na mliječnim kao i na trajnim zubima mogu se naći anomalije u vezi sa njihovim oblikom. Riječ je zapravo o nekim morfološkim tvorevinama na zubima, pa gornji očnjak može zbog kvržice na sebi izgledati kao pretkutnjak.
 
Kod gornjih drugih mliječnih i prvih trajnih kutnjaka u 42 posto slučajeva susreće se prekobrojna kvržica s nepčane strane. Ako je velika, ona može remetiti odnos s donjom čeljusti pri zagrizu, a brazda je oko nje duboka, što predstavlja pogodno mjesto za razvoj karijesa. Zato one traže liječnički tretman. 
Brojne su anomalije u obliku i broju korjenova, ali za pacijenta su gotovo beznačajne i nisu uočljive. Problem se javlja prilikom eventualnog vađenja zuba.
Nicanje zuba na mjestu udaljenom od normalnog položaja naziva se anomalija položaja i najizraženija je kod gornjih očnjaka, ali je isto tako česta i kod drugih pretkutnjaka. Zbog nedostatka prostora i redoslijeda nicanja, ti se zubi postavljaju izvan zubnog luka, čime stvaraju loš estetski dojam pa je potrebna ortodontska terapija. 
Zbog filogenetskog razvoja čovjeka, čeljust se smanjuje, pa umnjaci često nemaju mjesta za svoje nicanje te ostaju zadržani u čeljusti, a ako stvaraju poteškoće, treba ih hirurški odstraniti. 
&nbsp;Zašto dolazi do anomalija u boji zuba
Te anomalije mogu nastati kao posljedica poremećaja u strukturi tvrdih zubnih tkiva ili obojenja zubi sredstvima koja prodiru u zubna tkiva za vrijeme njihovog stvaranja, ili poslije njihovog nicanja. 
Na poremećaje koji nastaju tokom stvaranja zubi gotovo da ne možemo djelovati, ali se mogu značajno ublažiti, ili čak potpuno ukloniti oni poremećaji koji nastaju poslije nicanja. U oba slučaja najdjelotvornija je protetska terapija. 
Anomalije strukture zuba 
Te razvojne anomalije nastaju kroz duži period, a posljedica su distrofija ili displazija zubnih tkiva. Poremećaji koji nastaju u ranijoj razvojnoj fazi odražavaju se na oblik zuba. Ako do promjene dolazi nakon oblikovanja zuba i početne mineralizacije, promjene će se odraziti na strukturi zubnih tkiva, tj. na njihovoj mineralizaciji. 
Anomalije uzrokovane lokalnim učincima, kao što su upale na vršku korijena ili trauma mliječnog zuba, manifestiraju se na pojedinačnim zubima, u obliku manjih ili većih kredastih mrlja.
Prehrana majke utječe na zube djeteta
Poremećaji prehrane, hormonski, metabolički, ili preležane bolesti trudnice, utječu na strukturu zubi. Te promjene javljaju se na svim zubima, ali češće na stalnim. Manifestiraju se manjom količinom normalno mineralizirane cakline, ili normalnom količinom slabije mineralizirane cakline. Takve su promjene generalizirane. 
Nepravilno formiranje cakline
Nasljedne anomalije odnose se na nepravilno formiranje cakline ili dentina. Ta nepravilnost očituje se u njihovoj smanjenoj količini ili smanjenoj kalcifikaciji. Klinički se registrira kao bijele, žućkasto-smeđe ili smeđe pjege. Takvi zubi neotporni su na trošenje i karijes.

Pogledom u usta djeteta roditelj vidi njegove zube i zapaža njihov oblik, veličinu, boju i položaj

Mnoge promjene mogu se u potpunosti korigirati

Kada obavezno treba ići zubaru

Prilikom uređenja funkcionalne i zabavne dječije sobe planiranje je odlučujući faktor. Soba će, naime, "odrastati" i "razvijati se" zajedno s djetetom. Zato smo pripremili niz savjeta koji će vam pomoći prilikom planiranja.&nbsp;- Šta staviti na pod
Za podove će najbolji izbor biti tepisi i tapisoni od prirodnih materijala poput vune, koja će u najmlađoj dobi ublažiti padove. Svakako izbjegavajte "čupavu" verziju, zbog lakšeg održavanja. Pripazite da nisu klizavi.
- Ploha za kreativno izražavanje
Zidove posmatrajte kao platno po kojemu će se slikati u godinama koje dolaze. Manjoj djeci odvojite komad zida za crtanje kredom, što ćete kasnije lako riješiti sa samo malo boje. 
Ne bi bilo loše odabrati tamnije nijanse na zidu oko radnog stola, a izbjegavajte i zabijanje ukrasa u zid - dječiji ukus će se promijeniti, a rupe u zidu će ostati. 
- Za igru i san
Kod odabira kreveta također je poželjno misliti dugoročno. Možda djetetu od tri-četiri godine krevet-trkaći auto sada izgleda zanimljivo, ali vrlo brzo će ga prerasti. 
Ako sobu dijeli više djece, još praktičnije rješenje od kreveta na sprat su kreveti-ladice, koji se "pospreme" i ostavljaju više mjesta za igru.
Danas su dostupne, a zbog praktičnosti i vrlo popularne, kombinacije jednog ili dva kreveta, radnog stola, pa čak i polica i ormarića. Takvim izborom ubit ćete više muha jednim udarcem, a djeci ćete osigurati i dovoljno prostora za igračke, školske potrepštine i odjeću. 
Dobar savjet
Dobar sistem "skladištenja" bitan je za održavanje uredne dječije sobe, pa pokušajte predmete po ormarima rasporediti po učestalosti korištenja. Najčešće korištene stavite u prvi plan, a ostale u pozadinu.

Ako sobu dijeli više djece, praktičnije rješenje od kreveta na sprat su kreveti-ladice, koji se "pospreme" i ostavljaju više mjesta za igru

Prilikom uređenja planiranje je odlučujuće

Soba raste s djetetom

Onako kako odgajate dijete, takvo će i ono biti kada poraste - tvrde pedagozi koji su, na osnovu studija, došli do zaključka da postoje tri osnovna tipa odgoja.&nbsp; - Autoritativni roditelji su izuzetno zahtjevni. Oni postavljaju rigidna pravila, ali istovremeno poštuju potrebe mališana. Iako uvijek traže precizno objašnjenje za sve što djeca žele ili traže, u isti mah su spremni saslušati i uvaže njihovo mišljenje. 
Stručnjaci kažu da je ovo najbolji pristup i da su tinejdžeri iz takvih porodica poslušni, imaju svoje "ja" i ne upadaju u nevolje.
- Popustljivi roditelji ne postavljaju nikakva pravila niti granice. Kod njih vlada široka demokratija. Skoro uvijek su na strani djeteta, izlaze im u susret i ispunjavaju im ne samo potrebe i želje, već i hirove. 
Problem je što ih njihova djeca kada porastu ne doživljavaju kao autoritet, pa ih ne poštuju previše, a nemaju poštovanje ni prema drugima.
- Roditelji koji kontroliraju svaki korak svoje djece, postavljaju im jasna pravila i granice, ali ne objašnjavaju razloge za to. Ne žele saslušati mišljenje mališana, nego sve mora biti po njihovom.
Upravo djeca odgajana na ovaj način imaju najveće šanse izrasti u delinkvente ili osobe sklone porocima.

Oni postavljaju stroga pravila, ali istovremeno poštuju potrebe mališana

Jeste li strogi ili popustljivi

Mnogo roditelja dijeli uvjerenje da je dobro dijete hraniti jakom, što u većini slučajeva znači slatkom hranom. Tako djeca brzo nauče tražiti hranu prijatnog ukusa, a odbijati one manje privlačne.&nbsp;&nbsp; 
Hrana koja sadrži ugljikohidrate, odnosno hrana koja stvara energiju, boljeg je okusa od hrane koja je potrebna za izgradnju i zaštitu organizma. I tako mnoga djeca odrastaju gladna proteina, minerala i vitamina zato što su zasićena slatkišima. 

Djeci treba objasniti da desert, izuzimajući voće, nije bitan element u ishrani. Slatkiši upotpunjuju ishranu zato što su bogatiji kalorijama, ali s obzirom na to da je gojaznost sve izraženija kod djece, najbolje je dijete naučiti da ih smatra povremenom nasladom, a ne sastavnim dijelom obroka. 

Kada su u pitanju dojenčad, roditelji se savjesno pridržavaju ishrane koju preporučuju liječnici. Ali, kada beba poraste i dobije zube, odnosno kada je sposobna jesti gotovo sva jela, izlažu ga poplavi bombona, sladoleda, voćnih sokova, kolača...

Nemojte ponoviti ovu grešku na svom djetetu. Zamolite svoje prijatelje, bake, nane i dede da mu ne daju ništa između obroka. Nesumnjivo je da oni imaju dobre namjere, ali vi odlučujete o načinima ishrane svog djeteta. 

Ako dijete zaista ogladni između obroka, ponudite mu zdravu proteinsku hranu kao što je mlijeko, sir ili komad hladnog mesa.

Ako dijete zaista ogladni između obroka, ponudite mu zdravu proteinsku hranu kao što su mlijeko, sir ili hladno meso

Loš izbor - slatkiši između obroka

Ako dijete ima ispade bijesa, tuče brata ili sestru, neposlušno je i bezobrazno, dobro razmislite prije nego što se sjetite batina. Statistike pokazuju da roditelji osjećaju jaku grižnju savjesti nakon što istuku dijete, a, uz to, batine nisu efikasan način rješavanja problema.&nbsp;&nbsp;
Kada udarite dijete, trenutno postižete rezultat - ono počinje plakati i prestaje raditi ono što ne smije. Međutim, nema dokaza da je ta metoda djelovotvorna na duge staze. 

Ako naknadno upitate dijete koje je dobilo batine zašto se to desilo, ono će se sjećati emocija i drame, ali ne i uzroka batina. Dakle, učite djecu da paze da ne bi dobila batine, a ne da ne bi uradila nešto što je opasno.

Prvo se smirite 

Nije lako biti roditelj i ponekad vam se dešava da jednostavno „puknete". Kada osjetite da ćete planuti, postoji nekoliko strategija koje možete primijeniti da biste izbjegli „obračun". 

Najznačajnija je da napravite distancu između sebe i djeteta i da ne budete s njim nasamo. 

Kad su u pitanju mala djeca, prepustite ih nekom drugom (ocu, starijem djetetu) ili ih stavite u kolica i prošetajte. Izlazak će spustiti emocionalnu temperaturu i oboje vas smiriti. 

Gdje su rješenja 

Vrlo se teško nositi s dječijim izljevima bijesa. Ali, najbolje je da ga pustite da bjesni, pa kada brizne u plač, priđite mu, podignite ga i pomazite ga. Na kraju će prestati. 

Kada su u pitanju djeca starija od tri godine, većina stručnjaka preporučuje time-out. Recite djetetu da ode u svoju sobu na određeno vreme, tako da se jedno od drugog odmorite. Psihijatri savjetuje da to ne bude duže od deset minuta. 

Ovim činom nećete kazniti dijete, već ćete mu pokazati da određeno ponašanje nije prihvatljivo. I ako kroz to budu morali prolaziti bezbroj puta, na kraju će im dosaditi.

Ako dijete koje je dobilo batine kasnije upitate zašto se to desilo, ono će se sjećati emocija i drame, ali ne i uzroka batina

Dijete u napadu bijesa tuče brata ili sestru

Batine su davno izašle iz mode

Kada dijete ima povišenu temperaturu nastaje panika, pogotovo ako se to događa prvi put. Kako sniziti temperaturu? Da li su ispravne metode koje su koristili naši roditelji? Treba li uzeti sirup ili čepiće? To su neka od brojnih pitanja koja roditelji sami sebi postavljaju.&nbsp;
Nakon što izmjere temperaturu, većina roditelja posegnut će za onim metodama koje su naučili od svojih roditelja, iako one ne moraju nužno biti ispravne. 

Nekada su se djeci stavljali oblozi umočeni u alkohol ili rakiju, što zapravo nije preporučljivo, jer se dijete, udisanjem alkoholnih isparenja iz obloga može otrovati. 

Međutim, oblozi od mlake vode, koje ćete mijenjati svakih četiri do pet minuta jedna su od metoda koje donose rezultate.

Preporučljivo je i kupanje ili tuširanje u mlakoj vodi temperature do 30 stepeni, ali ako je dijete pretjerano razdražljivo ili mu je hladno, ovu metodu rashlađivanja trebalo bi odložiti ili odabrati neku drugu. 

Ako je rektalna temperatura viša od 38,5 stepeni, djetetu stavite čepić ili mu dajte sirup. 

Ali, prije nego što kupite bilo kakav lijek, obavezno se savjetuje s pedijatrom. On će vam preporučiti i dozu u skladu sa tjelesnom težinom, uzrastom djeteta te intenzitetom bolesti. 

Važna je tečnost

Važno je djetetu stalno nuditi dovoljne količine tečnosti, najbolje vode ili čaja, a bilo bi dobro i obući mu laganu pamučnu odjeću.

Treba paziti i na to da temperatura prostora u kojem dijete boravi ne bude viša od 20 stepeni. 

Ukoliko je temperatura uprkos svemu ostala povišena duže od jednog, najviše dva dana, pregled pedijatra je neophodan.

Prije nego što kupite bilo kakav lijek, obavezno se savjetuje s pedijatrom

Temperatura: Oblozi - da, ali od mlake vode

Djeca oponašaju odrasle i u načinu ishrane. Ukoliko roditelji imaju loše navike u ishrani, i djeca će ih prihvatiti. Obroci za djecu trebali bi biti usklađeni s grupama namirnica i piramidom ishrane.&nbsp;&nbsp; 
U ishrani male djece roditelji moraju voditi računa o namirnicama koje djeca unose u usta prstima (krupnije isječene namirnice, voće, slatkiši, grickalice). Tekstura namirnice vrlo je važna. 

Tako povrće mora biti dovoljno dobro kuhano kako bi ga dijete moglo sažvakati. Obroci pripremljeni za djecu ne smiju biti pretopli, niti prezačinjeni. 

Bez obzira na to koliko djeca brzo rastu, nove namirnice treba uvoditi na početku obroka, kada su djeca gladna. Svako neprijatno iskustvo vezano za novu namirnicu (ljuto, suviše slano, suviše slatko) utjecat će na izbor te namirnice naredni put.

Svako neprijatno iskustvo vezano za novu namirnicu utjecat će na izbor te namirnice naredni put

Obroci za djecu ne smiju biti pretopli, niti prezačinjeni

Ni ljuto, ni preslatko, ni preslano

Pohvala izrečena u pravo vrijeme čini čuda za samopouzdanje svakog djeteta. Riječi ohrabrenja djeci su važne kao hrana i voda. Osjećaj da je voljeno i da se cijene njegovi pokušaji, hrani njihovo samopouzdanje, dok im prijateljski savjet od voljene osobe pomaže da izrastu u čvrste, sretne i sigurne osobe.&nbsp;
Stručnjaci za odgoj smatraju da nisu sve pohvale jednake i ne potiču uvijek jednako dječije samopouzdanje, a ponekad znaju imati i suprotan učinak. 

Oduprite se želji da udovoljavate svakoj djetetovoj želji i da ga stavljate na pijedestal. Hvalite radije ono što naprave, a ne njih same. Pohvala ne mora uvijek biti izrečena riječima. Ponekad su sasvim dovoljni jedan osmijeh, poljubac ili milovanje po kosi.

Previše pohvale isto nije dobro, ali kad su pohvale u pitanju, nećete nikad pogriješiti ako hvalite postupak, a ne dijete. Kažete li djetetu da ste sretni jer je pospremilo svoju sobu, jasno ćete mu dati do znanja da takvu vrstu ponašanja očekujete i ubuduće. 

Obratite pažnju na detalje kako biste im pomogli razviti samopouzdanje. Sjetite se jednostavnih načina na koje biste mogli opisati neke male stvari koje vaše dijete radi svaki dan. To će im pomoći da steknu vjeru u sebe. 

Manje hvale za dječake

Djevojčicama morate pomoći u podizanju nivoa samopouzdanja, jer one, češće od dječaka, sumnjaju u vlastite sposobnosti. Dječake, kažu stručnjaci, ne treba stalno i puno hvaliti. Njih, za razliku od djevojčica, ne treba neprestano poticati, ali kratka pohvala će i njima mnogo značiti. 


VAŽNO

Ne tjerajte djecu da budu stalno takmičarski raspoložena i neka osjete da ste impresionirani onim što su postigli.

Stručnjaci smatraju da nisu sve pohvale jednake i ne potiču uvijek jednako dječije samopouzdanje, a ponekad znaju imati i suprotan učinak

Hvalite postupke, a ne djecu

Roditelji koji djeci čitaju prije odlaska na spavanje trebali bi taj običaj zadržati. Naime, psiholozi kažu da obostrana navika čitanja i slušanja zbližava porodicu, a kod djece pojačava koncentraciju.&nbsp;&nbsp; 
Dokazano je da djeca kojoj roditelji prije spavanja čitaju bajke, basne ili priče kasnije u životu ostvaruju mnogo bolje rezultate nego njihovi vršnjaci kojima roditelji nisu čitali prije spavanja.

Tako, djeca koju su roditelji od malena navikli na knjige, kao tinejdžeri nemaju problema s učenjem i čitanjem lektire, nego zadatom štivu pristupaju s radoznalošću i razumijevanjem. 

Priče za laku noć imaju dugoročni učinak na psihu i kognitivne sposobnosti djeteta. Dokazano je da djevojčice i dječaci koji slobodno vrijeme, umjesto uz televizor, provode uz knjigu, kao odrasli postižu izvrsne socijalne kontakte i poslovne uspjehe.

Ujedno se mogu pohvaliti i drugim osobinama kao što su zavidan rječnik, mudrost i opće znanje na svim životnim područjima.

Preporuka psihologa

Psiholozi smatraju kako bi roditelji trebali istrajati na kupovini knjiga i odvajanju slobodnog vremena kako bi svojim potomcima, putem druženja i čitanja, omogućili sretniji i jednostavniji život.

One imaju dugoročni učinak na psihu i kognitivne sposobnosti djeteta

Obostrana navika čitanja i slušanja zbližava porodicu

Zbog čega su priče za laku noć važne

Svaki roditelj želi i trudi se pomoći djetetu u savladavanju prepreka i pokušava ga spriječiti da napravi neke greške koje bi mogle negativno utjecati na dječije samopouzdanje te fizičko i psihičko zdravlje.&nbsp;&nbsp; 
Tako djeci nesvjesno nameću stavove, koji često znaju biti pogrešni. Evo primjera najčešćih grešaka i savjeta kako se postaviti u konkretnoj situaciji:

- Greška: Odgovoran sam za to kako se drugi osjećaju i šta im se dešava.

- Istina: Samo smo odgovorni za svoje misli, osjećaje i djela.

- Šta učiniti: Recite djeci da nisu odgovorna za emocionalni bol drugih ljudi, svađe, bolest, nesreću ili čak smrt. Utemeljenjem ove istine možete kod djece spriječiti osjećaj da su loša, što bi moglo sabotirati njihov uspjeh.

- Greška 2: Da bih bila odrasla žena ili muškarac, moram biti kao moja majka ili otac.

- Istina: Djeca imaju pravo biti jedinstvena.

- Šta učiniti: Potičite djecu da budu jedinstveni i podržite ih u tome. Recite im da se razvijaju u prekrasnu osobu.

- Greška 3: Moji roditelji, rođaci i učitelji znaju sve i nisam u pravu ako se ne slažem s njihovim mišljenjem. 

- Istina: Roditelji, rođaci i učitelji su mnogo naučili, ali i oni su ljudi i mogu napraviti grešku ili imati pogrešnu informaciju.

- Šta učiniti: Pustite da djeca imaju svoje mišljenje. Začudit ćete se kako mogu biti pametni. 

- Greška 4: Moram se kriti, zadovoljiti druge i usmjeriti se na to da postanem ono što odrasli očekuju, da bi me voljeli i prihvatili.

- Istina: Kako bi bio sretan i uspješan, bitno je za svakoga da bude jedinstven i da se osjeća voljeno i prihvaćeno.

- Šta učiniti: Uvjerite djecu da ih volite i da želite da budu ono što žele. Neka slijede svoje snove. 

- Greška 5: Osjećam se bolje kada iskalim frustracije i ljutnju na svojoj mlađoj braći i drugoj djeci.

- Istina: Negativnim ponašanjem dijete se može osjećati bolje do određene granice. Osjećaju se moćno kad izbacuju bijes, umjesto da se osjećaju bespomoćno zbog svojih strahova. Pa, ipak, zbog agresivnog ponašanja djeca će biti dodatno kažnjena i osjećat će krivicu, jer znaju da nisu dobro postupila. 

- Šta učiniti: Pomozite djeci da shvate da se iza ljutnje samo prikriva njihov osjećaj straha, nemoći i povrijeđenosti. Naučite djecu svojim ponašanjem i primjerom kako da izraze svoje frustracije i ljutnju na konstruktivan način.

Koje su nuspojave vakcinacije

Polazak u vrtić: Velik korak za djecu i roditelje

Ko se boji mraka još!

Lopta - zabava za cijelu porodicu

Flaster na zguljeni lakat ili koljeno

Kako izbjeći oboljenja usta

Kada obavezno treba ići zubaru

Soba raste s djetetom

Jeste li strogi ili popustljivi

Loš izbor - slatkiši između obroka

Batine su davno izašle iz mode

Temperatura: Oblozi - da, ali od mlake vode

Ni ljuto, ni preslatko, ni preslano

Hvalite postupke, a ne djecu

Zbog čega su priče za laku noć važne

Neka misle svojom glavom

Svakodnevnica

Koje su nuspojave vakcinacije

Polazak u vrtić: Velik korak za djecu i roditelje

Ko se boji mraka još!

Lopta - zabava za cijelu porodicu

Flaster na zguljeni lakat ili koljeno

Kako izbjeći oboljenja usta

Kada obavezno treba ići zubaru

Soba raste s djetetom

Jeste li strogi ili popustljivi

Loš izbor - slatkiši između obroka

Batine su davno izašle iz mode

Temperatura: Oblozi - da, ali od mlake vode

Ni ljuto, ni preslatko, ni preslano

Hvalite postupke, a ne djecu

Zbog čega su priče za laku noć važne

Neka misle svojom glavom