U dvije Bosanske &scaron;kole u dva njemačka grada, u Frankfurtu i Darmstadtu podijeljena su polugodi&scaron;nja svjedočanstva sa malim zaka&scaron;njenjem. Naime, zbog bolesti generalnog konzula BiH u Frankfurtu Dževada &Scaron;aldića podjela je bila prolongirana, a odmah po njegovom izlasku iz bolnice to je učinjeno.

Učionica u Frankfurtu bila je premala da primi sve učenike i roditelje koji su do&scaron;li da prisustvuju dodjeli svjedočanstava, a djeca su bila presretena kada su dobila svjedočanstva.

Najmlađu grupu učenika u Frankfurtu vodi nastavnica Alma Hodžić, srednju grupu vodi Ruža Izairi, a nastavnik starijim učenicima je Jusuf Skenderović.

- Sretna je svaka zemlja koja ima ovakvu mladost, ovakvu djecu i buduće uspje&scaron;ne mlade ljude. Oni su ponos i svakom roditelju, a ovakvi roditelji ponos su svake države jer na pravi način usmjeravaju vlastito dijete. A, usmjeravaju ga tako da bez obzira &scaron;to je rođeno u Njemačkoj, da ni jednog momenta ne zaboravi porijeklo vlastite porodice, a jedan od pozitivnih primjera je i to sto ih &scaron;alju na nastavu na maternjem jeziku - rekao je između ostalog u svom obraćanju generalni konzul Dževad &Scaron;aldić.

&nbsp;
&nbsp;

U dvije Bosanske škole u dva njemačka grada

Podijeljena polugodišnja svjedočanstva

Tradicionalni humanitarni turnir u malom nogometu &quot;Bosna-djeci &scaron;ehida 2015.&quot;, igrat će se 19. put u Londonu, univerzitetskom gradu na jugozapadu provincije Ontario u Kanadi.

Informaciju vi&scaron;e dobili smo od Izeta Ćerimagića, čovjeka koji je svih ovih 19 godina motorna snaga ovo sportsko-humanog spektakla.

- Ovaj turnir u malom nogometu igra se u subotu, 19. aprila. Turnir s najdužom tradicijom u Kanadi, a vjerovatno i na prostoru Sjeverne Amerike, igra se u znak sjećanja na ljude koji su živote dali u zalog slobodi Bosne, bo&scaron;njačkog naroda i svih ostalih kojima je Bosna i Hercegovina u srcu, koji je vole i osjećaju kao svoju domovinu - kaže Ćerimagić.

On tvrdi da je glavna zadaća turnira pomoć djeci &scaron;ehida.

<img alt="izet-cerimagic" src="/media/old/55006403-cd78-414e-9971-37bbb0094cfb-izet-cerimagic.JPG" style="height: 457px; width: 400px;" title="izet-cerimagic" />

Foto: Avaz (Ćerimagić: Sve spremno za savr&scaron;enu organizaciju)

- Do danas, pomoć u pojedinacnom iznosu od 36.000 poslata je na adrese vi&scaron;e od 300 djece iz te kategorije, &scaron;to iznosi ne&scaron;to vi&scaron;e od 130.000 dolara. Mada su djeca na&scaron;ih palih boraca danas odrasli ljudi, turnir i dalje nosi isto ime u znak sjećanja na &scaron;ehide i njihove velike žrtve - kaže Ćerimagić.

Najave uče&scaron;ća stižu iz Ottawe, Grand Rapidsa, St. Louisa i iz svih dijelova Kanade i Amerike.

- Ovom prilikom zahvaljujem svim dobrim ljudima i organizacijama koji su godinama uz ovaj humanitarno-sportski događaj sa željom da se vidimo 19. aprila. Hvala vam od sveg srca i dobro do&scaron;li u London, Ontario u Kanadi - dodao je Ćerimagić.

&nbsp;

U kanadskom Ontariju sve spremno za sportsko-humanog spektakla

U subotu turnir "Bosna - djeci šehida 2015."

Svaki dan na nekom od portala &ldquo;osvane&rdquo; reportaža o uspje&scaron;nim Bosancima i Hercegovicima koji karijeru grade &scaron;irom svijeta. Ovaj put donosimo vam priču o 31-godi&scaron;njem Elvisu Kesiću, advokatu iz Coventryja, koji je kao osmogodi&scaron;nji dječak krajem 1992. godine sa prodicom izbjegao u ovaj engleski grad. Da ne bi bilo previ&scaron;e zabune, protekle godine pisali smo o njegovom starijem bratu, također izuzetno uspje&scaron;nom biznismenu Fahrudinu Kesiću koji je prvi probio led i utabao stazu uspjeha porodice Kesić. Stoga, mlađeg Kesića pitali smo da li je &ldquo;veliki brat&rdquo; bio uzor pri odabiru zanimanja?

<img alt="od-izbjeglice-do-pocasnog-gradjanina-grada-coventrya" src="/media/old/54fee531-ad6c-41c3-ab9d-3005b0094cfb-od-izbjeglice-do-pocasnog-gradjanina-grada-coventrya.jpg" title="od-izbjeglice-do-pocasnog-gradjanina-grada-coventrya" />

Od izbjeglice do počasnog građanina

- Sve oko nas ima utjecaj na na&scaron;e odluke, posebno oni najbliži, na&scaron;a porodica. Moj stariji brat, Fahrudin, bio je odličan učenik u Bosni, i taj kurs zadržao je u ovda&scaron;njim &scaron;kolama nakon &scaron;to smo izbjegli u Englesku. On je bio moja životna&nbsp; inspiracija, jer sam želio da budem dobar kao on, uz to on je želio da ja budem jo&scaron; bolji. Naravno, njegova odluka da se upi&scaron;e na univerzitet mi je pomogla da napravim svoje odluke. Vidio sam njegovu borbu jer je bio dio prve bosanske generacije u ovoj zemlji koja je prolazila sistem visokog obrazovanja. Studirao je pravo i često sam ga pitao o zanimljivim slučajevima. Uzimao sam njegove knjige i čitao sam ih, a posebno me je fasciniralo krivično pravo. Danas, Fahrudin i ja smo najbolji prijatelji. Uprkos tome &scaron;to smo zauzeti s na&scaron;im ličnim obavezama i biznisima, nađemo vremena svake sedmice da se vidimo i uključujemo jedan drugog u poslovne i porodične odluke. Fahrudin i ja smo po prirodi vrlo konkurentni. Za nas je to zdrava konkurencija. Bili smo u mogućnosti da to prepoznamo, prihvatimo i koristimo to za na&scaron;u motivaciju i uspjeh. Ono &scaron;to nam obojici pomaže je da imamo isti prioritet, a to je na&scaron;a porodica koja je uvijek na prvom mjestu.

Protjerivanje iz ratom zahvaćene BiH u Englesku sigurno je predstavljao &scaron;ok za sve one koji su pro&scaron;li taj put. Kako si ti to doživio i kako si se sna&scaron;ao u početku?

- Rođen sam u Kozarcu, za koje me veže lijepo djetinjstvo. Nažalost, agresija na Bosnu i Hercegovinu nije mimoi&scaron;la ni moju porodicu. Krajem 1992. godine s ocem Hilmijom, majkom Fikretom i starijim bratom Fahrudinom stigli smo u izbjeglički centar u Rugbyju. Nakon toga preselili su nas u Coventry i vrlo brzo sam se na&scaron;ao u osnovnoj &scaron;koli okružen sa tridesetero nepoznate djece, bez znanja engleskog jezika. Proveo sam 18 mjeseci u toj &scaron;koli. Nakon prvih &scaron;est mjeseci bio sam u mogućnosti da govorim engleski jezik. Nastavnik fizičkog vaspitanja vidio je da igram fudbal sa prijateljima i odmah sam imao priliku da se pridružim &scaron;kolskom fudbalskom timu. Upisom u Woodway Park School moj fudbalski talent je jo&scaron; vi&scaron;e do&scaron;ao do izražaja i vrlo brzo sam postao najbolji fudbaler u &scaron;koli. S obzirom da smo igrali na državnim &scaron;kolskim turnirima, moj talenat nije ostao nezapažen. Trenirao sam svakodnevno i sa 11 godina po mene je do&scaron;ao skaut Coventry City Football Cluba i ponudio mi mjesto u njihovoj fudbalskoj akademiji koju su činili najbolji mladi igrači iz Midlands regije. Uvr&scaron;ten sam u mladu takmičarsku ekipu Coventry City i ubrzo smo trebali da putujemo na veliki međunardni turnir u Njemačkoj. Tu sam prvi put osjetio &scaron;ta znači biti izbjeglica, jer zbog izbjegličkog statusa nisam imao nikakav paso&scaron; i nisam mogao putavati sa ekipom na to takmičcenje. Tada su odgovorni iz kluba u saradnji sa op&scaron;tinom Coventry i ministarstvom unutra&scaron;njih poslova Velike Britanije napravili veliki presedan i uspjeli mi &ldquo;srediti&rdquo; britansko drzavljanstvo. Vjerovatno sam prvi Bosanac koji je nakon samo dvije godine života u UK dobio britansko državljanstvo. Tada sam shvatio da mora&scaron; biti najbolji u onome čime se bavi&scaron; i mnoga vrata u životu se lak&scaron;e otvaraju.

U dogovoru sa familijom ipak si odlučio da &scaron;kolu ne podredi&scaron; fudbalu...

Iskreno rečeno, tada je to bila velika dilema, poslu&scaron;ao sam roditelje i brata i dao se u akademsku &ldquo;nauku&rdquo;. Sa vrhunskim rezultatima zavr&scaron;io sam srednju &scaron;kolu i mnogi fakulteti su mi nudli mjesto. Ja sam zbog porodice odabrao sudij prava na Coventry univerzitetu i sa 18 godina definitivno se oprostio od fudbala i prihvatio se knjige. Nakon tri godine i odličnih rezultata dobio sam mjesto na Legal Practice Course (LPC) na College of Law u Birminghamu. Taj praktični kurs od jedne godine je moju porodicu ko&scaron;tao &pound;10.000, a moji roditelji su u tom trenutku dali svu u&scaron;teđevinu, ali, hvala Bogu, sve je zavr&scaron;ilo kako treba. Na tom kursu sam stekao praktično znanje, radio sa najpoznatijim advokatima i sudijama u Birminghamu i to mi je omogućilo da lak&scaron;e dođem do zvanja advokata. Naravno, do samog upisa u adovkatsku komoru Velike Britanije trebalo je jo&scaron; da &ldquo;odradim&rdquo; dvije godine u nekoj advokatskoj firmi kako bih stekao neophodno iskustvo, jer u prosjeku da bi se do&scaron;lo do titule advokata potrebno je osam godina studiranja i rada.

<img alt="elvis-i-fahrudin-kesic" src="/media/old/54fee57b-dde0-4cc3-8f60-2ff9b0094cfb-elvis-i-fahrudin-kesic.jpg" title="elvis-i-fahrudin-kesic" />

Sa bratom Fahrudinom

Kako to obično i biva u ovakvim slučajevima, nakon uspje&scaron;no okončanih studija uslijedila je u izuzetno dinamična poslovna karijera, u kojoj si za relativno kratko vrijeme postao jedan od najboljih advokata u West Midlandsu.

- Odmah nakon zavr&scaron;etka Legal Practice Coursa, tražio sam posao na kojem ću dobiti &scaron;ansu da obavim dodatne treninge za advokata. Za oko mi je zapala firma Angels Solicitors LLP u Coventryju, bila je to jedna od najvećih kompanija u toj bran&scaron;i, koja je osnovana prije 90 godina. Imala je tradiciju i veliki utjecaj u gradu i upravo tih dana je tražila jednog advokatskog pripravnika. Osim mene na konkurs se prijavilo jo&scaron; 600 mladih pravnika, intervju je imao tri faze i ja sam pro&scaron;ao u najuži krug među deset odabranih kandidata. Na panelu su bila prisutna četiri direktora, a posljednje pitanje svim kandidatima bilo je: &ldquo;Za&scaron;to bi ba&scaron; VAS odabrali umjesto drugih devet kandidata? Sjećam se da je moj odgovor bio jednostavan: &ldquo;Strah od neuspjeha me tjera da uspijem i radim mnogo vi&scaron;e nego drugi kandidati. Vidite, u ovu zemlju ja i moja porodica smo do&scaron;li kao izbjeglice, povratka na staro nema, ja moram uspjeti u životu, jer to sam dužan svojoj porodici koja je sve uložila u mene, i ja ću učiniti sve da budem uspje&scaron;an po&scaron;to nemam druge opcije. Zbog toga se nećete pokajati ako mene izaberete, sve &scaron;to mi je potrebno to je &scaron;ansa da radim.&rdquo; Upravni direktor je ostavio olovku, ustao i rukovao se sa mnom, dva dana kasnije dobio sam pismo koje sam poljubio mnogo puta u životu, to je pismo kojim se potvrđuje da sam ja bio najuspje&scaron;niji kandidat i da se javim na posao.

Naravno, ukazanu &scaron;ansu nisam propustio, zavr&scaron;io sam obuku i kvalifikovao za advokata u augustu 2008. godine, kada je moje ime upisano u poznatom Roll of Solicitors na Law Society (koji je popis svih advokata u Velikoj Britaniji). Početkom 2010. sam unaprijeđen na mjesto direktora kompanije te u isto vrijeme sam kupio određeni broj dionica u firmi te preuzeo menadžment firme. Od tada sam napravio značajne promjene u firmi za pobolj&scaron;anje kvaliteta na&scaron;eg servisa i efikasnosti rada. Uprkos protivljenja starijih direktora, modernizirao sam firmu i uspostavio modernu web stranicu, promijenio stare navike da se firma zatvara popodne, usadio sam motivaciju uposlenicima kako bi zajedno jo&scaron; vi&scaron;e unaprijedili kompaniju. Uspje&scaron;no sam uveo &lsquo;fri&scaron;ku&rsquo; viziju, uradio kompletnu analizu očekivanja klijenata i tako privukao jače organizacije kao klijente. Aplicirao sam i pripremio firmu za akreditaciju Legal Excellence &ndash; &lsquo;Lexcel&rsquo;, &scaron;to je standard najveće kvalitete u pravnoj struci (otprilike kao ISO standard za druge kompanije). Ubrzo nakon toga na&scaron;a firma je progla&scaron;ena za jednu od najboljih pravnih kompanija u zemlji. Uz to, počeo sam sa besplatnim pravnim servisom preko &lsquo;Free Advice&rsquo; svake subote i na taj način smo pomagali građanima Coventryja da dođu do besplatnih pravnih savjeta. Uredi su bili puni svake subote. Moj naporan rad i predanost rezultirao je rastom biznisa i profitabilnosti. Bio sam u mogućnosti zaposliti vi&scaron;e radnika i ojačati na&scaron;e prisustvo na trži&scaron;tu.

Prije dvije godine, u aprilu 2013., jo&scaron; vi&scaron;e sam investirao u firmu i kupio sam dodatne dionice i od tada sam postao većinski vlasnik firme. Imam četiri direktora ispod sebe koji su odgovorni za spesifične departmente firme i danas zapo&scaron;ljavajam 8 advokata i 21 radnika. Pola mog vremena provodim upravljajući firmom, a drugu polovinu zastupanjem svojih klijenata na sudu. Ponosan sam na to da danas firma ima preko 900 klijenata i moj posao zahtijeva i rad preko vikenda. Bio sam u mogućnosti koristiti svoju poziciju za pomoć mnogim bosanskim obiteljima ovdje u Coventryju zapo&scaron;ljavanjem članova mlađe generacije, da iskuse rad u kancelariji i steknu neophodno radno iskustvo koje će im pomoći u daljnjem životu. Moja kompanija je zaposlila&nbsp; najmanje 10 mladih Bosanaca i Hercegovaca u proteklih pet godina i osjećam se da imam obavezu i dužnost da budem podr&scaron;ka svojim zemljacima gdje je to god moguće.

<img alt="porodica-kesic" src="/media/old/54fee4c8-c548-4f13-99f4-301cb0094cfb-porodica-kesic.jpg" title="porodica-kesic" />

Porodica Kesić

Jedno stručno pitanje, svjedoci smo da je bogata zemlja kao &scaron;to je Velika Britanija ukinula besplatnu pravnu pomoć &lsquo;Legal Aid&rsquo;, a da je ona jo&scaron; uvijek egzistira u jednoj siromo&scaron;noj zemlji kao &scaron;to je Bosna i Hercegovina?

- Ekonomska kriza ostavila je velikog traga na Veliku Britaniju i Vlada na sve moguće načine smanjuje tro&scaron;kove. &lsquo;Legal Aid&rsquo; je ovdje 95% ukinut 2013. godine i od tada svi moraju plaćati tro&scaron;kove advokata bez obzira na finansijsko stanje. Ova odluka vlade imala je snažnog odraza na poslovanje mnogih advokatskih firmi. U posljednjih 12 mjeseci preko 150 advokatskih firmi samo u West Midlandsu (Coventry-Birmingham) je stavilo ključ u bravu. Nažalost, takvo stanje je prinudilo moju kompaniju da ponekad i besplatno odradimo sudske postupke jer jednostavno iz humanih razloga ne možemo dozvoliti da te porodice i njihova djeca ostanu bez pravne pomoći. S obzirom na ekonomsku sitauaciju, zanimljivo je da je pravna pomoć uvedena u Bosni i to je jako dobro za one koji ne mogu to platiti. Samo se postavlja pitanje da li tu pravnu pomoć treba pružati onima koji su na sudu zbog te&scaron;kih krivičnih djela, odnosno da li besplatnu pravnu pomoć trebaju imati optuženi kriminalci.

Kažu da iza svakog uspje&scaron;nog mu&scaron;karca stoji njegova najuža porodica. Tvoj radni dan nekada traje do kasnih večernjih sati, sigurno je da porodica &ldquo;trpi&rdquo; &scaron;to glava kuće nije&nbsp; vi&scaron;e prisutna u svom domu...

- Ja sam u početku ovog teksta rekao da je moja motivacija moja porodica. Kao i svakom suprugu i roditelju&nbsp; moj cilj je da svojoj porodici osiguram stabilnu budućnost, da moja djeca budu na neki način &ldquo;po&scaron;teđena&rdquo; onoga kroz &scaron;ta sam ja morao proći. Moja supruga Jasmina i ja smo u braku devet godina i imamo dvoje prekrasne djece, kćerku Leilu i sina Alena. Ponosan sam na to da je Jasmina pro&scaron;la put visokog obrazovanja, uspjela zavr&scaron;iti Psihologiju na Univerzitetu sa &lsquo;prvom klasom&rsquo; u kojem je bila jedna od najboljih 5% učenika na cijelom Univerzitetu, i sada aplicira za doktorat. Sretan sam &scaron;to Jasmina uzima aktivan interes u moju odgovornost, razumije rad firme i dnevno je uključena u poslovne odluke. Istina je da bez oslonca i podr&scaron;ke koju mi svakodnevno pruža, ne bih mogao da izdržim i da uspijem na ovom nivou. Moj radni dan podrazumijeva rad između 12 i 15 sati, i ja razumijem pritiske koje moja pozicija u firmi donosi na moju porodicu. Ali svi, također, znamo da bez napornog rada ne bismo mogli uživati u kvalitetu života kojeg imamo.

Put od izbjeglice do većinskog vlasnika firme nije bio lagan ali se isplatio, uspjeh koji si postigao po priodi stvari &ldquo;tjera&rdquo; te da ide&scaron; dalje, kakvi su tvoji budući planovi i kakvu poruku može&scaron; poslati mladim Bosancima i Hercegovcima?

- Ne planiram da se povučem iz ovog posla jo&scaron; dugo, jer sam za sve toliko puno žrtvovao, niti hoću manju odgovornost. Na neki način znam da ne mogu izbjeći to jer sudbina je odlučila da sam ja taj koji mora da nosi odgovornost za druge i to se neće nikada promijeniti, bez obzira &scaron;ta da radim. Moji uposlenici i moja porodica to očekuju od mene i, kao &scaron;to sam rekao na intervjuu za posao, ja nemam pravo na neuspjeh i planiram da uskoro otkupim ostale dionice u kompaniji i preuzmem kompletnu vlasničku kontrolu.

Pomalo već sada razmi&scaron;ljam o investiciji u moj rodni kraj, Kozarac. Želim na neki način slijediti stope mog punca Jusufa Arifagića, koji je nedavno u Prijedoru otvorio modernu farmu krava napravaljenju po norve&scaron;kim standardima. Njegovo iskustvo će mi sigurno pomoći da nađem pravu mjeru kako da pomognem mojoj domovini.

Pored toga, moj brat Fahrudin i ja se želimo koncentrisati na dobrotvorni rad u Bosni i nastavljamo da pružamo dobrotvorne donacije za obitelji kojim je to dole potrebno. &Scaron;ta poručiti mladima, za one u BiH, jednostavno morate uzeti odgovornost u zemlji, jer bez mladih, njihove prodornosti, nema ni prosperiteta. Za one Bosance i Hercegovce u dijaspori, pa jednostavno morate vi&scaron;e i bolje raditi od drugih i budite sigurni da će va&scaron; trud biti primijećen i nagrađen. Nemojte se predavati, budite istrajni i uvijek vodite računa o svojoj porodici, rodbini i domovini iz koje ste potekli. Jer ni Vi kao ni ja nemamo pravo na neuspjeh.

<h2>Ambasador grada Coventryja</h2>

Tvoj naporni rad nije ostao neprimijecen od strane odgovornih ljudi iz grdaske vlasti&nbsp; Coventryja, naime kao izuzetno uspje&scaron;nog mladog poslovnog čovjeka nagradili su te vrijednom nagradom. Imenavali su te za &#39;Freeman of the City&rsquo; i od 2008. godine &ldquo;uživa&scaron;&rdquo; posebne beneficije u Coventyju. Reci nam malo vi&scaron;e o tome.

<img alt="pocasni-gradjanin-coventrya1a" src="/media/old/54fee6c5-5844-436e-9d16-557bb0094cfb-pocasni-gradjanin-coventrya1a.jpg" title="pocasni-gradjanin-coventrya1a" />

Nagrada grada Coventryja

- Jedan od trenutaka u mojoj karijeri na koje sam najponosniji je kada sam dobio prestižnu nagradu koja se dodjeljuje samo onim koji pokazuju potpunu predanost gradu Coventryju, koji su razvili grad i pomogli građanima. Nagrada je tradicija grada koja traje stotinama godina. Davne 1345. godine Coventry je postao grad i imao je prvog gradonačelnika koji je dobio istu nagradu 1348. i od tada datira ova nagrada. U to vrijeme, mali broj pažljivo selektiranih ljudi su dobili mjesto u krugu Kraljevstva koji su imali visoku odgovornost, a dobili su nagradu &lsquo;Freemen&rsquo; (slobodni ljudi) kroz koju su imali potpunu za&scaron;titu i podr&scaron;ku Kraljevstva. &lsquo;Freeman of the City&rsquo; potvrđuje moj doprinos gradu i moja je dužnost da i dalje pomažem. Nagrada se obično dodjeljuje puno starijim pojedincima i ja sam sigurno najmlađa osoba u istoriji grada Coventryja koja je dobila ovu nagradu. Veoma sam ponosan da živim u Coventryju. Osećam se vezanim za ovaj grad grad, možda zato &scaron;to je Coventry bio totalno&nbsp; bombardovan i uni&scaron;ten za vrijeme Drugog svjetskog rata i većina građana su sve izgubili. Čudan je život, jer nakon moga iskustva sa ratom u Bosni 1992. godine, sada živim u mjestu koje je simbol &lsquo;Peace and Reconciliation&rsquo; - &#39;grad mira i pomirenja&rsquo;. Radio sam naporno da postanem&nbsp; svojevrsni ambasador grada Coventryja, ja sam mu to na neki način vratio jer me je grad prihvatio i dao mi priliku za uspjeh. Nadam se da ću u budućnosti napraviti jo&scaron; bolji most između Coventryja i moje rodne Bosne i Hercegovine.

&nbsp;

Uspješni u svijetu

Elvis Kesić, advokat iz Coventryja: Nemam prava na neuspjeh

Bo&scaron;njački Islamski Kulturni Centar &ldquo;Ensarija&rdquo; i ove godine je tradicionalnim turnirom u malom nogometu obelježio Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Na turniru se je ponovo na&scaron;lo 10-tak ponajboljih ekipa &scaron;irom Belgije. Osim samih ucesnika, turnir je privukao ljubitelje sporta koji su pored majstorija fudbalera mogli da uživaju u lijepom vremenu i tradicionalnom bosanskom specijalitetu - ćevapima sa ro&scaron;tilja.

Nakon cjelodnevnog druženja i igre u finalu su snage odmjerili &ldquo;BiH Ljiljani Antwerpen&rdquo; i &ldquo;BiH Jedinstvo&rdquo; iz Genta. Nakon fer i sportske igre BiH Jedinstvo je pobijedilo i zauzelo prvo, BiH Ljiljani drugo i ekipa Ensarije treće mjesto.

<img alt="ibro" src="/media/old/54fda6bc-2efc-430f-8b97-4cb2b0094cfb-ibro.jpg" title="ibro" />

Ibro Mehić 

Najbolji strijelac sa postignutih 9 golova bio je Damir Zelenković, a za najboljeg golmana progla&scaron;en je Ibro Mehić koji ima samo 13 godina. 
&nbsp;

Za Dan nezavisnosti

GENT  Uz mali nogomet i ćevapi sa roštilja

U subotu, 7.marta, Bosanska dopunska &scaron;kola Cirih održala je svoju tradicionalnu manifestaciju povodom Dana nezavisnosti BiH.

U dupke punim prostorijama &quot;IBC-a Cirih&quot;, oni su&nbsp; jo&scaron; jedanput priredili lijepo druženje i time pokazali da se drže zacrtanih ciljeva, između ostalih i obilježavanje državnih praznika Bosne i Hercegovine.

Nakon&nbsp; intoniranja državne himne, prisutnima se obratio kantonalni koordinator &scaron;kole g.Nihad Zahirović, čestitav&scaron;i svima Dan nezavisnosti uz riječi zahvale svima koji su svojim dolaskom uljep&scaron;ali ovu svečanost&nbsp; i&nbsp; donatorskom večerom pomogli&nbsp; rad &scaron;kole.

Zatim je dopredsjednik &Scaron;kolskog odbora Emir Popara predstavio novu internet stranicu &scaron;kole, koja ima za cilj , da se &scaron;kola jo&scaron; vi&scaron;e afirmi&scaron;e, pobolj&scaron;a međusobna komunikacija , te privuku novi sponzori za jo&scaron; uspje&scaron;nije djelovanje ove ustanove.

- Posebno hvala pripada džematu Cirih, koji su bili sponzori večere iz koje se djelom finansira rad &scaron;kole.&nbsp; Hvala i ostalim sponzorima koji pomažu na&scaron; rad, rekao je Popara .

Raznolik program koji su u kratkom roku priredili marljivi učenici sa svojim vrijednim nastavnicima, pokazuje da &scaron;kola ima i kvalitet i potencijal te da se samo treba nastaviti ovim putem dalje.

Dvije voditeljice, obučene u narodnu no&scaron;nju su također uputili tople riječi zahvale svim prisutnim, ukratko podsjetiv&scaron;i na hiljadugodi&scaron;nji historijat na&scaron;e domovine.

Slijedila je kombinacija recitala i horskih numera, posvećenih isključivo domovini, zemlji Bosni. S obzirom da su sva ova djeca rođena van Bosne i Hercegovine, nije ni za očekivati da to budu perfektne izvedbe, ali je izuzetno bitno, da je&nbsp; ova generacija svjesna svog identiteta i&nbsp; da ima čvrstu vezu sa svojim matičnom zemljom.

Kao dokaz, da ova djeca imaju jak osjećaj prema svom korijenu je i veoma emocionalna izvedba numere &quot;Sarajevo, ljubavi moja&quot; koje su dvije sestre Sarajke izvele u čast i na pomen&nbsp; nedavno preminulom kantautoru Kemalu Montenu.

Opu&scaron;teniji dio programa je nastavljen u muzičkom stilu. Četvoro učenika - na violini, harfi, harmonici i gitari, pokazalo je&nbsp; svoje muzičko umijeće, odsvirav&scaron;i neke poznate bosanske sevdalinke.

Kao &scaron;lag na tortu, bio je nastup folklora, koji je izazvao i najvi&scaron;e pažnje, dokazav&scaron;i da su ipak tradicija i običaji ne&scaron;to &scaron;to&nbsp; je jo&scaron; uvijek jako prisutno u na&scaron;im srcima.

Njihova zavr&scaron;na numera &quot;Svaka tuđa zemlja, tuga je golema&ldquo;, ima dosta simbolike u svemu ovome. Bilo bi zaista lijepo, kada bi na&scaron;a zemlja krenula svjetlijim stazama, putem oporavka&nbsp; i prosperiteta, jer tada bi svi mi imali drugačije snove.

Nadati se da će ovakvih druženja biti vi&scaron;e, da će ljudi znati cijeniti i njegovati svoj identitet, kulturu i običaje. Ova &scaron;kola sa svojih &scaron;ezdeset učenika i tri nastavnika, uz svesrdan angažman &Scaron;kolskog odbora i svih roditelja jasan je pokazatelj kako se kroz vlastiti trud i angažnanu čuvaju i njeguju vlastiti jezik, kultura i tradicija.

Druženje i muhabet je nastavljeno u lijepom ambijentu&nbsp; uz zajedničku večeru i domaće kolače vrijednih bosanskih majki. 
&nbsp;

Održana svečanost povodom Dana nezavisnosti BiH

CIRIH Bosna moja, Bosna moja,  zemlja najmilija

Međunarodni dan žena &ldquo;Osmi mart&rdquo; na spektakularan i nezaboravan način obilježen je u bosanskohercegovačkoj zajednici u Holandiji.

Vrlo aktivno bh. udruženje &ldquo;Ladies/Žene&rdquo; iz Ajndhovena kao dar Bosankama i Hercegovkama pripremile su specijalni pozori&scaron;ni komad &ldquo;Boemke u frizerskom salonu&rdquo;, po tekstu i režiji Zekire Kire Ahmić, aktivistkinje udruženja.

Adaptirani tekst govori na tragikomičan način o prvim masovnim dolascima Bosanaca i Hercegovaca u holandske izbjegličke centre 1992 i 1993 godine, nostalgiji, brigi za domovinom u ratnom požaru i snalaženjima u novoj sredini. Sedamnaest članica &ldquo;Ladies&rdquo;, iako potpune amaterke, hrabro su stale pred publiku, nasmijale i zabavile prisutne te dobile ovacije za prikazanu glumu u premijernoj predstavi koju sigurno čeka jo&scaron; izvođenja. Te&scaron;ka izbjeglička priča ipak je zavr&scaron;ena sambom i plesom &scaron;to simbolički potvrđuje i uspjeh bh.dama iz Ajndhovena koje su pobijedile sva isku&scaron;enja integracije.

<img alt="zasluzne-za-uspjesnu-vecer-s-lijeva-zekira-kira-ahmic-sevala-rustemovic-i-mirsada-hadziegric" src="/media/old/54fd75b3-e938-4b76-a4d9-0ad9b0094cfb-zasluzne-za-uspjesnu-vecer-s-lijeva-zekira-kira-ahmic-sevala-rustemovic-i-mirsada-hadziegric.JPG" title="zasluzne-za-uspjesnu-vecer-s-lijeva-zekira-kira-ahmic-sevala-rustemovic-i-mirsada-hadziegric" />

Zaslužne za uspje&scaron;nu večer: Zakira Kira Ahmić, &Scaron;evala Rustemović i Mirsada Hadžiegrić

Od sedamdesetak članica samo nekolicina ne radi ili su na socijali, sve su radno angažirane i uspje&scaron;ne žene, ali i vrijedne supruge i majke koje veliki dio slobodnog vremena posvećuju udruženju, humanitarnom radu i pomoći rodnom kraju. Članice &ldquo;Ladies&rdquo; iskoristile su priliku i javno, pred velikim auditorijumom izdvojile doprinos predsjednice Mirsade Hadžiegrić, najzaslužnijom za troipogodi&scaron;nji uspje&scaron;ni rad pa su je na sceni iznenadile umjetničkom slikom s motivom rodnog Brezovog polja kod Brčkog u znak zahvale za nesebičan trud u vođenje udruženja.

Krcata dvorana &ldquo;Unitas&rdquo; s preko 200 gostiju iz cijele Holandije uživala je u&nbsp; bogatom muzičko-scenskom programu, posebno uz domaće bh. numere u izvedbi popularnih gostiju: Harisa Alagića, Samra&amp;Zoka i Sini&scaron;e. Četverosatni program zavr&scaron;en je degustacijom bogate sofre bosanskih delicija koje su pripremile volonterke udruženja &ldquo;Ladies&rdquo;.

<img alt="mostarci-odusevljeni-programom-i-zabavom-u-ajndhovenu" src="/media/old/54fd753c-0134-4f3c-86b8-0ad7b0094cfb-mostarci-odusevljeni-programom-i-zabavom-u-ajndhovenu.JPG" title="mostarci-odusevljeni-programom-i-zabavom-u-ajndhovenu" /> 
Mostarci odu&scaron;evljeni programom i zabavom &nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Mostarci Denijal i Nerma Behram te Sanjin i Amela Pala s grupom Mostaraca do&scaron;li su iz Roterdama i bili odu&scaron;evljeni programom.

- Ovo je program zbog kojeg ti se jednostavno ne ide kući, iako mora&scaron;. Ba&scaron; smo uživali i hvala im na divnoj večeri, rekli su Mostarci nakon &scaron;to su redom čestitali organizatorima na predivnoj zabavi i jo&scaron; jednom lijepom druženju Bosanaca i Hercegovaca.

<h2>Putovanje u Istanbul</h2>

Da bh. udruženje &ldquo;Ladies&rdquo; nema premca govori i podatak da nakon vrlo dobro pripremljenog programa u Eindhovenu povodom Osmog marta već u četvrtak, pedeset članica udruženja ide na četverodnevno putovanje u Istanbul.

Udruženje “Ladies”, osmomartovsko slavlje

Ajndhoven: Pozorišni komad na dar Bosankama i Hercegovkama

Povodom inicijative građana BiH za osnivanjem odjeljenja dopunske &scaron;kole na bosanskom jeziku za djecu bh. građana koji žive u njemačkom gradu Rottenburgu i okolini, večeras&nbsp;će&nbsp;u tom gradu biti održana tribina &quot;Očuvanje maternjeg jezika kroz bosanske dopunske &scaron;kole&quot;.&nbsp; 
 
O ovoj temi će govoriti konzul BiH u &Scaron;tutgartu Dag Đumrukčić i predsjednik Saveza dopunskih &scaron;kola BiH, biv&scaron;i generalni konzul BiH u &Scaron;tutgartu, Haris Halilović. 
 
- Otvaranjem odjeljenja dopunske &scaron;kole BiH u Rottenburgu broj odjeljenja u kojima djeca građana BiH pohađaju dopunsku nastavu na bosanskom jeziku porast će&nbsp;na 36 - saopćeno je Saveza bosanskih dopunskih &scaron;kola BiH.

Večeras u Rotemburgu

Tribina "Očuvanje maternjeg jezika kroz bosanske dopunske škole"

Leila Prnjavorac iz holandskog Den Haga na&scaron;la se u probranom dru&scaron;tvu Top 100 uticajnih Holanđana za 2014 godinu, koji su uspjeh ostvarili neovisno o boji kože, porijeklu i spolu. Mlada Bosanka zauzela je visoko dvanaesto mjesto u izboru &ldquo;De Kleurrijk Lijst Top 100&rdquo;.

- Osnivač &ldquo;LVision&rdquo;, biroa za obuku mladih prezentatora programa, proteklih godina se specijalizirala za ciljnu grupu - djeca, djeca i mediji te mediji i obrazovanje. Zbog njene izbjegličke pro&scaron;losti čest je sagovornik kao poduzetna žena i majka u diskusijama, panelima te radio i TV programima, stoji u obrazloženju liste na kojoj se nalaze ugledna imena iz holandskog svijeta &scaron;ou biznisa.

Leila priznaje da je vrlo sretna zbog iznenadnog priznanja, a čestitke stižu i iz brojne bosanskohercegovačke zajednice u Holandiji gdje često volontira.

<img alt="prnjavorac" src="/media/old/54f82885-5934-4c8c-aff0-4fe5b0094cfb-prnjavorac.jpg" title="prnjavorac" />

- Vrlo sam ponosna jer nisam ni znala niti očekivala da sam na listi, a kamoli tako visoko. Ovo mi je potvrda da moj biznis s firmom &ldquo;LVision&rdquo; započet prije 8 godina ne&scaron;to vrijedi, ne samo meni nego i drugima. Kroz posao voditeljice, projektkoordinatora, trenera ili gosta govornika uvijek poku&scaron;avam dati sve od sebe. Cilj mi je koliko mogu pomoći i savjetovati druge a moj bosanskoholandski identitet mi daje priliku da sam za veliku grupu mladih ljudi postupačna i kad god me neko pozove da ispričam vlastitu životnu i poslovnu priču i iskustva rado se odazovem. Imam potrebu motivirati druge da sve životne &scaron;anse iskoriste i tako kreiraju ljep&scaron;i život, rekla je tridesetdvogodi&scaron;nja Dobojka za &quot;Dnevni avaz&quot;.

Od avgusta 1993. godine živi u Holandiji gdje je nakon osnovne i srednje &scaron;kole zavr&scaron;ila studij komunikologije. Udata je i majka dvoje djece. 
&nbsp;

Uspješna Bosanka iz Den Haga

Leila Prnjavorac na 12 mjestu uticajnih Holanđana

Nogometni klub Bosna i Hercegovina iz njemačkog grada Frankfurta u posljednjoj odigranoj utakmici protiv srbijanke ekipe Tempo pobjedila je rezultatom od 3:1.

Ovom pobjedom Bosna se nalazi na sedmom mjestu Kreisoberlige grada Frankfurta sa 36 osvojenih bodova,dok se Tempo nalazi&nbsp; na 12.mjestu sa 30 bodova.

Prvi gol za Bosnu postigao je fenomenalni Adis Pita u 53.minuti, drugi gol postigao je Nikola Anjdelic u 66.minuti, a u 81. minuti&nbsp; utakmice nogometas Tempa Anil Kapoor smanjio je rezultat na 2:1.

Nakon sto je u 46. minuti utakmice klupu zamjenio zelenim terenom,a dosao na mjesto Mersuda Jusufovica, mladi fudbaler Alen Tahirovic u 85. minuti utakmice postigao je treci gol za Bosnu i tako odlucio i konacan rezultat utakmice.

&nbsp;Ovaj put na klupi kao rezervni igraci Bosne bili su Mirsen Cakrlija, Adis Grabovica i Alen Tahirovic koji je kasnije usao u igru.

Trener Bosne je Rasim Grabovica, a Tempa Vladimir Matijevic.

- Ova pobjeda nam je bila veoma vazna i nasi fudbaleri su jos jednom pokazali, da mogu, umiju i znaju doci do pobjede. Idemo dalje, i nadamo se da cemo do kraja prvensta biti u samom vrhu tabele - rekao nam Grabovica.

&nbsp;Sastav Bosne: Ahmed Selimovic, Nikola Anjdelic, Remzudin Vulic, Kenan Kovacevic, Sadedin Kahrovic, Mersud Jusufovic, Sead Kavgic, Nermin Polimac, Kenan Hot, Adem Brajanac&nbsp; i &nbsp;Adis Pita.

Sastav Tempa: Stefan Njegic, Ivica Simonovski, Nikola Matejevic, Goran Todic, Aleksandar Nikola Davidovic,Nikola Jovanovic, Anil Kapoor, Bore Markovic, Milos Rajkovic, Miroslav Marinkovic i Aleksandar Maksimovic.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Bosna na sedmom mjestu Kreisoberlige

Frankfurtska BiH savladala srbijanski Tempo

U Frankfurtu je održana proslava povodom Dana nezavisnosti BiH, a bio je to cjelovečernji koncert Enesa Begovića, Advine Begić i DBHKV &quot;Sevdah - Frankfurt am Main&quot; e.V. Za goste u sali je ponuđen bogati kulturni program, program pun igre, pjesme, tradicije i mirisa domovine.

<img alt="frankfurt8" src="/media/old/54f5821d-fd24-4bb2-9b26-3128b0094cfb-frankfurt8.jpg" title="frankfurt8" /> 
&nbsp; 
U programu su pored gore navedenih zvijezda večeri ne&scaron;to oko 600 gostiju obradovali najmlađi učesnici u programu dječiji folklorni ansambl &quot;Sevdah&quot; pod rukovodstvom Hadžire Dervić koji se predstavio &quot;Spletom igara iz Bosne i Hercegovine&quot;.

Po prvi put u Frankfurtu je nastupio i omladinski foklorni ansambl Sevdaha pod rukovodstvom Amine Čutura i Svene Teskeredzića sa oko 40 igrača na bini. Odrasli folkorni ansambl &quot;Sevdaha&quot; se predstavio sa folklornim &quot;Igrama iz centralne Bosne&quot; uz umjetničkog rukovodioca Elvisa Baždarevića. Autor svih koreografija je Adem Ma&scaron;ović, a autor muzike je Anto Filipović. 
&nbsp; 
Hor &quot;Sevdah&quot; po rukovodstvom od Edisa Zubana je izveo dvije prelijepe sevdalinke &quot;Sejedefu majka buđa&scaron;e&quot; u izvođenju vokalne solistkinje Ele Klinac i &quot;Sjeća&scaron; li se hanuma&quot; u izvođenju vokalnog soliste Damira Čuture. 
&nbsp; 
Pop-Rock Band &quot;Nafaka&quot; je obradovao publiku sa nekoliko starih zabavnih hitova, koje su članovi banda &quot;horski&quot; pjevali sa čitavom dvoranom. 
&nbsp; 
Ostaje jedno lijepo sjećanje na predivan koncert i fenomenalnu publiku. 
&nbsp; 
&nbsp; 
&nbsp; 
&nbsp;

Obilježen dan nezavisnosti u Frankfurtu

Igra, pjesma, tradicija i miris domovine

I u &Scaron;vicarskoj je obilježen Dan nezavisnosti BiH, a uz igru i pjesmu vi&scaron;e od 600 posjetilaca uživalo je u nezaboravnoj večeri. Svečanost je bila organizirana u saradnji sa organizacijom &quot;Zvijezde Balkana&quot; i njihovim osnivačima Almirom Velagićom i Aldinom Musićem.

Kulturni dio programa popunile su foklorne sekcije KUD Srbija iz Sent Galena, KUD Posavina iz Sent Galena i KUD &quot;Zlatni ljiljani&quot; iz grada Buksa.

Oni su narodnim igrama i pjesmama iz BiH, Hrvatske i Srbije publiku proveli kroz skoro sve gradove i krajeve, a najvi&scaron;e aplauza dobili su najmlađi folklora&scaron;i KUD &quot;Zlatni ljiljani&quot; iz gradića Buks.

U muzičkom dijelu programa mnogobrojne posjetioce zabavljali su Nihad Fetić Hakala, Indira Radić, Elhad Karadžić i pjevač Neno.

- Zaista je lijepo vidjeti na&scaron;e ljude u dijaspori koji se vesele, koji se zajedno druže, koji nisu opterećeni ni vjerom ni nacijom, već jednostavno drže do &iacute;skrenog prijateljstva i druženja. Nije mi bilo žao preći veliku kilometražu i doći na jedno ovakvo druženje u &Scaron;vicarsku, a u u organizaciji &quot;Zvijezda Balkana&quot; - rekao nam je Hakala.

&nbsp;Istog mi&scaron;ljenja bila je i popularna pjevačica Indira Radić, koja opet nakon silaska sa bine nije imala ni malo slobodnog vremena jer su je njeni mnogobrojni fanovi, svih generacija okupirali i željeli sliku za uspomenu.

- Organizatori ovakvih druženje, članovi &quot;Zvijezda Balkana&quot; su zaista zaslužili sve pohvale jer su jo&scaron; jednom dokazali da su fenomenalni domaćini, sve je od početka do kraja bilo fantastično i uvjek se rado vraćam i dolazim na njihova druženja - riječi su popularne Indire Radić.

Posebna atrakcija programa bila su dvojica braće iz Sanskog Mosta Ajdin i Aldin Amidžić, dva vrsna harmonika&scaron;a koja su svojim virtouznim sviranjem na harmonikama odu&scaron;evili mnogobrojnu publiku.

Isto kako učesnici u programu, tako je prezadovoljna bila i mnogobrojna publika, koja je uzivala do ranih jutarnjih sati.

&nbsp;

Obilježavanje Dana nezavisnosti u Švicarskoj

Najviše aplauza za mlade folkloraše iz Buksa

Bosanskohercegovačka zajednica u Australiji obilježila je Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine nizom prigodnih manifestacija.&nbsp; 
 
Koordinaciono tijelo bh. udruženja za Novi Južni Vels jučer je u prostorijama BH centra u Sydneyu priredilo cjelovečernji program, saopćeno je iz Australske unije bosanskohercegovačkih asocijacija (AUBHA).&nbsp; 
 
U dru&scaron;tvu predstavnika bh. zajednice bili su počasni konzul BiH u Sydneyu Cris May, član Zakonodavnog vijeća Novog Južnog Velsa i parlamentarni sekretar za pravdu David Clarke, zamjenik predsjednika Općine Liverpool Peter Risteski, Malekeh Michels iz Stranke Zelenih i Catherin Von Dinklage ispred organizacije &#39;&#39;Universal Peace Federation&#39;&#39;.&nbsp; 
 
Poslije himni Australije i Bosne i Hercegovine i tradicionalnog pozdrava predstavnika aboridžinske zajednice, prisutnima se obratio sekretar Australske unije bh. asocijacija Safet Alispahić.&nbsp; 
 
Usliijedila su obraćanja i drugih zvaničnika - predsjednika BH Centra Sydney Emina &Scaron;erifovića i&nbsp;glavnog imama za Australiju Saliha ef. Mujala.&nbsp; 
 
Na svečanoj akademiji u Brisbaneu, pored članova bh. zajednice, prisutni su bili ambasador BiH u Australiji Bakir Sadović, član Federalnog parlamenta Grahham Perretti i&nbsp;član Paralamenta Queenslanda Duncan Pegg.&nbsp; 
 
Povodom obilježavanja 1. marta bh. nogometni klubovi su odigrali i nekoliko revijalnih utakmica u Perthu, Adelaidu, Melbourneu i Brisbaneu.

Niz prigodnih manifestacija

Dan nezavisnosti obilježen i u Australiji

Život ga je kao mladog čovjeka, tokom rata u BiH, odveo do Njemačke gdje se skrasio, počeo da uči jezik, oženio, postao otac, a onda je dobio obavje&scaron;tenje da mora napustiti zemlju.

Ipak, Adnan nije htio da se vrati u rodni Mostar, jer kako reče nije to vi&scaron;e bio grad kakvog ga je pamtio i u kojem je odrastao. Odlazi sa porodicom u Australiju, a kada je u toj dalekoj zemlji dobio njihov paso&scaron;, zajedno sa porodicom vratio se ponovno u Njemačku u grad Hamburg, bez problema dobio radnu i boravisnu vizu, počeo da radi kao ljekar op&scaron;te prakse, ali i da se predaje svojoj drugoj ljubavi - pjesmi, muzici i gitari.

Dok mnogi bh. državljani koji su muzikalni nastoje da &scaron;to vi&scaron;e prezentiraju bh. sevdalinke, doctor Pintul se odlučio za njemačku poeziju, da pjeva na njemačkom jeziku, ali na njemu svojstven način.

On danas u slobodnom vremenu putuje iz grada u grad, promovi&scaron;e pjesme, a nedavno je gostovao i u frankfurtskom &ldquo;Autorskom teatru&rdquo; zajedno sa pjesnikom i novinarom, nekada&scaron;njim urednikom uglednog njemačkog lista&rdquo;Spiegel&rdquo; Dieter Brummom.

Brum je napisao novu knjigu poezije, a doktor Pintol je njegove stihove pjevao uz gitaru.

&ldquo;Oduvjek mi je bila želja da pjevam njemačke pjesme na njemačkom jeziku, a uskoro ću objaviti i kompletan CD, a producent ce biti Brano Likic, nekada&scaron;nji frotmen grupe&nbsp; Rezonansa.

Adnanu Pintulu pjesma nije strana. Počeo je da pjeva jo&scaron; kao dijete, bio je vokalni solista nekada&scaron;njih popularnih Mostarskih ki&scaron;a, pobjednik festival Dječiji &scaron;lager 1977. godine, a prvu&nbsp; ploču snimio je sa devet godina.

Autor je mnogih pjesama koje su bile popularne osamadesetih godina, a jedna od njih je &ldquo;Ulica Karadzoz bega&rdquo; od Indexa.

Na pitanje za&scaron;to se nikada nije odlučio da se profesionalno bavi pjevanjem, Pintul nam kaže:

&ldquo;Nisam nikada razmi&scaron;ljao da se profesionalno bavim pjevanjem jer nisam mogao da se odreknem medicine, ona mi je u genima, prenosi se sa koljena na koljeno. Osim toga, uložio sam mnogo u &scaron;kolovanje, da bi se odrekao toga i krenuo u nesigurne estradne vode. Na kraju, od medicine i živim, dok se u Njemačkoj i od muzike i od autorskih prava može živjet, ali tu mora&scaron; imati svoj tim ljudi koji će činiti jednu cjelinu&rdquo;.

Odkud saradnja sa Diterom Brumom?

Pintul je već izdao dva singla na kojem se nalaze po četiri pjesme na njemačkom jeziku. Uskoro će objaviti i treći maxi singl sa četiri pjesme koje će pjevati na maternjem, bosanskom jeziku.

Maxi singl ce se zvati po pjesmi &ldquo;Sve tri strane rijeke&rdquo;, a tu pjesmu, kako kaže, posvetio je narodu kojeg vi&scaron;e nema u tom gradu, a to su Srbi.

&ldquo;U mojoj pjesmi Mostar nema dvije vec tri obale&rdquo;- rekao nam je doktor Pintu.

Domaćin večeri novinaru Brumu i Pintulu bila je Bi&scaron;ćanka Edina Čović koja je u suradnji sa Peterom V&ouml;lkerom i frankfurtskim Autorskim tetarom organizirala dolazak i promociju&nbsp; Adnana Pintula u Frankfurtu.

Ljekar sa talentom za muziku

Životni put Mostarca doktora Adnana Pintula mogao bi biti tema i za jedan film

U sklopu obilježavanja dvadesete godi&scaron;njice genocida u Srebrenici, bosanskohercegovačka zajednica u Holandiji započela je s programima u cilju skretanja pažnje holandske javnosti na srebreničku tragediju. Među prvim aktivnostima je bila promocija knjige &ldquo;Život protiv smrti:Srebrenica&rdquo;, autora Kadira Habibovića koji je preživio strijeljanje u Srebrenici.

O knjizi je govorio &Scaron;ahin &Scaron;i&scaron;ić, filmski režiser koji namjerava snimiti film po istoj knjizi.

- Mislim da je ovo posebna knjiga jer živimo u vrijeme kada raste napetost, strah i frustracije na jednoj i paranoje na drugoj strani. Ovo je knjiga za cijeli svijet, rekao je prisutnima &Scaron;i&scaron;ić.

Video linkom javio se i autor knjige iz &Scaron;vedske, gdje živi nakon pada Srebrenice, a posjetioci su mogli pogledati fotografije Armina Smajlovića, te dokumentarni film Jasminka Korjenića.

Publici je rečeno da osim bosanske verzije knjiga je prevedena i na engleski jezik, a u toku je prijevod na holandski.

U promociji vrijednog svjedočanstva o genocidu u Srebrenici uključili su se i gosti, ugledni holandski novinar Alfred van Cleef, Casper ten Dam i Mustafa Hadžiibrahimović.

Knjiga je izazvala i interesovanje holandskih medija među kojima je ugledni dnevnik Algemeen Dagblad (AD) objavio &scaron;iru reportažu s promocije u Leidenu kao i razgovor s autorom.

Potresno svjedočenje o srebreničkom genocidu

Leiden: Promocija knjige  “Život protiv smrti: Srebrenica”

&quot;Global Diplomat Excellence Award 2015&quot; Globalna diplomatska nagrada ekscelencije 2015, ove godine je dodieljena ambasadoru Bosne i Hercegovine u Islamabadu, glavnom gradu&nbsp; Pakistana, Nedimu Makareviću.

Global Diplomat Excellence Award 2015 se dodjeljuje ambasadorima koji su na poseban način (u ovom slučaju 2014. godina) doprinjeli pobolj&scaron;anju bilaterarnih odnosa sa Pakistanom, te se pokazali svojim radom na raznoraznim poljima. Nagradu dodijeljuje Institute of Peace and Diplomatic Studies (Institut za mir i diplomatske studije) koji usko djeluje uz ministarstvo vanjskih poslova Pakistana.

Asif Noor, predsjednik ovog udruženja o kriterijima dodijeljivanja nagrade je rekao:

- Svake godine vrlo pažljivo odabiremo kandidate, a njegova ekcelencija, Nedim Makarević odmah se nakon preuzimanja dužnosti u Islamabadu isticao svojom angažiranosti i uspjesima na mnogim nivoima i to kao najmlađi ambasador u Pakistanu. U 2014. godini pratili smo njegov rad, uočili smo da su razmijenjene delegacije na&scaron;ih i univerziteta u BiH, potpisan memorandum o međusobnoj saradnji, da su obezbjeđene stipendije (za sada njih 30), u toku je razmjena profesora od kojih za sada dva iz BiH predaju na na&scaron;im univerzitetima. Utrostručena je bilaterlana robna razmjena izmedju BiH i Pakistana, njegova/na&scaron;a munjavita reakcija u organiziranju humanitarne pomoći za BiH nakon poplava, organizovanje Pakistan-BiH poslovnog foruma pri parlamentu Pakistana, organizovanje dvije veće biznis ekspedicije u BiH, a Nedim Makarević prvi je inostrani ambasador koji je na licu mjesta odao počast žrtvama masakra u Pe&scaron;avaru, te obi&scaron;ao bolnicu sa ranjenom djecom i napokon obi&scaron;ao djecu koja su preživjela masakr. Ambasador Makarević drži brojna predavanja na temu trenutne politike, ekonomije i sufizma, donirao je privatno veliku pomoć za strane studente u na&scaron;oj zemlji i na kraju vodi projekat snimanja pjesme u znak sjećanja na masakr u Pe&scaron;avaru. Ovo su samo neke aktivnosti koje sam dosada pobrojao vezane za njegov aganžman, a posebno želim istaći da veoma je omiljen kako u diplomatskim tako i u krugovima &ldquo;običnog&rdquo; naroda&rdquo;.

Amabasador Makarević zahvalio se na nagradi i rekao kako sa ponosom predstavlja svoju državu, te da se i u ubudućnosti nada veoma dobroj saradnji BiH i Pakistana.

&nbsp;

"Global Diplomat Excellence Award 2015" :Nagrada za bh. ambasadora u Pakistanu

Ambasador Makarević prvi strani diplomata koji je na licu mjesta odao počast žrtvama u Peševaru

Bosanskohercegovačka dopunska &scaron;kola u Manchesteru djeluje vi&scaron;e od 14 godina. Učitelji i volonteri te &scaron;kole za to vrijeme educirali su mnogu djecu porijeklom iz BiH, ali i onu koji to nisu, a za rad i postignute standarde u nastavi ta &scaron;kola je dobila srebreno i brončano priznanje.

Koordinatorica i učiteljica u toj &scaron;koli Sadija Muminović kaže da je njihov najveći uspjeh to &scaron;to djeca koja uspje&scaron;no zavr&scaron;e ostaju u kontaktu s tom &scaron;kolom, a neki od njih i preuzimaju vodeću ulogu u radu &scaron;kole.

Tako je prva učenica Nabila Čohadžić poslije zavr&scaron;ene osmogodi&scaron;nje &scaron;kole 2011. nastavila volonterski rad, a protekle godine dobila je posao koordinatora u &scaron;koli.

- Mlada, uspje&scaron;na učenica bosanske &scaron;kole i studentica kriminologije na fakultetu u Manchesteru predstavljala je &scaron;kolu na nacionalnom nivou, a na osnovu toga &scaron;kola je dobila brončanu medalju. Za kratko vrijeme svoja iskustva uspjela je prenijeti na najmlađe - kaže Muminović.

Njen primjer slijedila je i Umama Alić koja je tu &scaron;kolu zavr&scaron;ila pro&scaron;le godine, potom nastavila podučavati najmlađe.

- Njihovim radom na&scaron;a &scaron;kola je osigurala dugogodi&scaron;nju aktivnost, jer na mladima svijet ostaje - kaže Muminović.

Ona kaže da u regiji Manchester djeluje vi&scaron;e od 50 etničkih dopunskih &scaron;kola i ističe da je prilikom pro&scaron;logodi&scaron;nje &ldquo;inspekcije&rdquo; National Resource Centre for supplementary Education bh. dopunskoj &scaron;koli dodijelio dva priznanja (srebreni i brončani) za dobar rad i postignute standarde u nastavi.

Muminović ističe da je nakon dobivanja tih priznanja pristup nekim fondovima mnogo lak&scaron;i, te su stoga stečena iskustva spremni staviti na raspolaganje i drugim bh. &scaron;kolama u Velikoj Britaniji.

- Bit će nam drago da podijelimo na&scaron;a iskustva, a vjerujem da i mi možemo ne&scaron;to naučiti od drugih - kaže ona.

U informaciji Bhdinfodeska Birmingham navodi se da je u protekloj &scaron;kolskoj godini u bh. dopunskoj &scaron;koli u Manchesteru nastavu pohađalo 15 učenika, &scaron;est ih je zavr&scaron;ilo kompletno obrazovanje.

Bosanskohercegovačka dopunska &scaron;kola u Manchesteru počela je s radom 2000. godine. Specifična je po tome &scaron;to u njoj bosanski jezik uče i djeca koja ne vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine. To su pretežno učenici koji se druže s djecom porijeklom iz BiH ili su njihovi roditelji tokom rata u BiH pomagali na&scaron;u zemlju.

&nbsp;

Podijeljena polugodišnja svjedočanstva

U subotu turnir "Bosna - djeci šehida 2015."

Elvis Kesić, advokat iz Coventryja: Nemam prava na neuspjeh

GENT Uz mali nogomet i ćevapi sa roštilja

CIRIH Bosna moja, Bosna moja, zemlja najmilija

Ajndhoven: Pozorišni komad na dar Bosankama i Hercegovkama

Tribina "Očuvanje maternjeg jezika kroz bosanske dopunske škole"

Leila Prnjavorac na 12 mjestu uticajnih Holanđana

Frankfurtska BiH savladala srbijanski Tempo

Igra, pjesma, tradicija i miris domovine

Najviše aplauza za mlade folkloraše iz Buksa

Dan nezavisnosti obilježen i u Australiji

Životni put Mostarca doktora Adnana Pintula mogao bi biti tema i za jedan film

Leiden: Promocija knjige “Život protiv smrti: Srebrenica”

Ambasador Makarević prvi strani diplomata koji je na licu mjesta odao počast žrtvama u Peševaru

Muminović: Učenici u Manchesteru ostaju u kontaktu sa bh. dopunskom školom nakon završetka školovanja

Dijaspora

Podijeljena polugodišnja svjedočanstva

U subotu turnir "Bosna - djeci šehida 2015."

Elvis Kesić, advokat iz Coventryja: Nemam prava na neuspjeh

GENT Uz mali nogomet i ćevapi sa roštilja

CIRIH Bosna moja, Bosna moja, zemlja najmilija

Ajndhoven: Pozorišni komad na dar Bosankama i Hercegovkama

Tribina "Očuvanje maternjeg jezika kroz bosanske dopunske škole"

Leila Prnjavorac na 12 mjestu uticajnih Holanđana

Frankfurtska BiH savladala srbijanski Tempo

Igra, pjesma, tradicija i miris domovine

Najviše aplauza za mlade folkloraše iz Buksa

Dan nezavisnosti obilježen i u Australiji

Životni put Mostarca doktora Adnana Pintula mogao bi biti tema i za jedan film

Leiden: Promocija knjige “Život protiv smrti: Srebrenica”

Ambasador Makarević prvi strani diplomata koji je na licu mjesta odao počast žrtvama u Peševaru

Muminović: Učenici u Manchesteru ostaju u kontaktu sa bh. dopunskom školom nakon završetka školovanja