Nakon veoma tmurne prošle sezone na Grbavici, svi navijači Željezničara su pred početak ove s pribojavanjem prihvatili dolazak Denisa Ćorića. „Ma, jeste on mlad, ali ne vjerujem ja dok ne vidim“, moglo se čuti. I s pravom, ko bi vjerovao u klub nakon jedva izbjegnute katastrofe u posljednjim kolima.Ipak, Ćorić, koji je čuda činio sa Posušjem prošle sezone, preuzeo je klub koji bi mnogo stariji i iskusniji zaobišli u širokom luku. I, eto, sada je, kao magijom, začarao igrače i natjerao ih da vjeruju u sebe. Klub koji je prošle godine muku mučio na gostovanjima, odjednom izgleda kao ekipa puna kohezije, u kojoj svi znaju šta trebaju da rade.Za klub koji je prošle godine mogao samo maštati o pobjedi na gostovanju, ove sezone to više i nije čudo kad se desi. Tako su momci s Grbavice „tresnuli“ Široki Brijeg na gostovanju i upisali nova tri boda.Na sve pozitivno, treba reći i da je uveo red i disciplinu. Zato u Željezničaru nema više igranja na neke stare zasluge i standardne „politike“ prst u uho.Ćorić, iako još mlad za jednog trenera, čini se da uspijeva preporoditi Željezničar. Onoliko koliko mu to okolnosti dozvoljavaju. S obzirom na neke prijašnje probleme u velikanu s Grbavice, bh. stručnjak je „zlatan“.

Željo ove godine liči na tim vrijedan spomena

Denis Ćorić: "Plave" digao iz pepela

Godinama već prijevoznici iz BiH tiho protestiraju, šalju pisma nadležnim institucijama i povremeno se oglase u medijima zbog višesatnih čekanja na granicama i izostanka malo dobre volje da se riješe problemi koji guše domaću ekonomiju. Vapaje vozača da je neizdrživo na granicama provoditi sate, pa i dane, čekajući da procedure kontrola i carinjenja budu završene, kao da niko i ne sluša. Uprkos rastu prihoda koji se posljednjih godina mjeri milijardama maraka ulaganja u cestovnu infrastrukturu, službe, širenje carinskih terminala, upošljavanje novih službenika, u šta god je potrebno kako bi se transport ubrzao, a šoferske muke olakšale - nema. Frapantan podatak da vozači kamiona iz ovog regiona svake godine oko 26 miliona sati ili blizu 3.000 godina provedu na granicama država, iznesen na samitu Berlinskog procesa u Tirani prošle godine, nije proizveo nikakvu reakciju. Odgovora nema ni ovih dana, dok bh. prijevoznici apeliraju da se nešto poduzme kako bi se izmijenilo sporno pravilo po kojem vozači u međunarodnom transportu na prostoru EU mogu provesti samo 90 dana u pola godine ili, kako bi bilo jasnije, u jednoj kalendarskoj godini raditi samo šest mjeseci. Tokom 2024. godine, zbog kršenja ove diskriminatorne odredbe, 324 vozača dobila su zabranu ulaska u EU, mnogo je slučajeva da se tretiraju kao kriminalce pa završavaju i u pritvorima, a njihove firme kažnjene su s ukupno 220.000 eura. Deseci firmi iz BiH sele se ka Zapadu, a hiljade profesionalnih vozača već su napustile ovu zemlju. Dok podnose Tantalove muke kako bi državi bez morske luke i kvalitetnih željezničkih veza dopremili ono što joj je potrebno, čini se da uzalud upozoravaju kako će njihove poslove preuzeti strane firme i da ćemo cijene transporta, pa tako i svih proizvoda koji nam stižu drumovima, plaćati 25 posto više.Zato ne čudi jučerašnji protest na graničnom prijelazu Bijača, kao ni najave da bi šleperi uskoro mogli “svratiti” pred institucije, koje se prave gluhe i slijepe pred vapajima iz ovog sektora. Vrijeme je da se problemi u transportu konačno počnu rješavati, a spremni prijedlozi provoditi. Oni koji to ne prepoznaju, ne žele ili ne znaju uraditi, trebaju biti spremni da preuzmu i odgovornost, za posljedice s kojima se suočava cijela država i njena ekonomija.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Ne čudi jučerašnji protest na graničnom prijelazu Bijača, kao ni najave da bi šleperi uskoro mogli “svratiti” pred institucije

Ogorčenje prijevoznika

Saga zvana "Ibro Berilo" se nastavlja.Ne, još bolje, saga zvana "SDA ne da na svoje" se nastavlja.Izaberite vi koji ovo čitate kako vam odgovara...Jedna od udarnih vijesti na bh. portalima tokom vikenda bila je da je Ibro Berilo, SDA-ov kadar i načelnik Općine Trnovo, izašao iz pritvora nakon tri mjeseca. Kada je pokrenuta istraga, vodećim ljudima u SDA nije palo na pamet da smijene Berila, izbace iz stranke, šta god.Kao što nije ni u slučaju nabavljača fuš respiratora Fadila Novalića, ni u aferi u kojoj je glavnu ulogu igrao Asim Sarajlić. A o bivšem šefu OSA-e Osmanu Mehmedagiću Osmici tek bi se dalo pisati šta sve SDA-ovcima nije padalo na pamet. Uglavnom, ništa što ima veze s razumom, ljudskošću, moralnom obavezom prema svojim biračima, glasačima, sugrađanima.Realno, nemamo prostora nabrajati sva (ne)djela vrlih SDA-ovaca, patriota, Bošnjaka, muslimana. Iza njih stranka, koja prati sve njihove korake, uvijek, bez greške, stane, pa iza istih tih nedjela, pokušavajući odbraniti neodbranjivo.No, Berilo je sebi i iz zatvora osigurao novi mandat za načelnika Trnova. Tako je na lokalnim izborima pobijedio protivnika i time postao jedini načelnik koji je odnio pobjedu iz zatvora. Možda prečesto u posljednje vrijeme čujemo riječ zatvor i/ili pritvor, pa nam ne zapara uši. Ali, ljudi, zatvor!Berilo se nije pojavljivao na nekim od ročišta zbog narušenog zdravlja, ali je brže-bolje pokupio svoje stvari iz ćelije u kojoj se nalazio i otišao u svoj topli dom. No, dobio je mjere zabrane. Tako, za sada, odlučeno je da dužnost načelnika neće moći obnašati. Zabranjeno mu je i sastajanje s drugim osumnjičenim osobama, Nađom Milišić i Adisom Mulaosmanovićem, u ovom predmetu visoke korupcije za koju je osumnjičen.Visoka korupcija, para li vam to uši? To je ista ona rak-rana o kojoj godinama pričamo, a SDA se, kao, bori protiv. Ali ne kada dolazi iz njenih redova. Jer, da nije te korupcije, ne bi imali automobile, stanove, kuće i druge nekretnine. Spajali bi jedva kraj s krajem, kao penzioner Bakir Izetbegović što mora.

Bore se protiv korupcije, ali ne kada dolazi iz njihovih redova

SDA ne da na svoje

Kada je prije nekoliko dana predsjednik NiP-a i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković počeo govoriti o sinhroniziranim napadima na glavne državne institucije od funkcionera iz RS i opozicionih struktura iz Sarajeva, niko nije slutio kako će se to završiti.No, kada je Konaković spomenuo imena koja su "zabranjena“, poput Fikreta Muslimovića i Bakira Alispahića, posve je jasno da se krenulo u obračun.I neka je, jer prosto je nevjerovatno da, nakon 30 godina, osim nekolicine novinara, niko se nije bavio ovim pitanjem. Ekipa "Dnevnog avaza“ je objavila feljton o tome kakva je zapravo bila uloga Fikreta Muslimovića, što je odmah izazvalo burne reakcije, a mnogo toga tek će se vidjeti.Kakvu je ulogu imao Fikret Muslimović u Kontraobavještajnoj službi (KOS), kao dijelu Jugoslovenske narodne armije (JNA), 1990-ih godina i kako se uspio involvirati u časnu Armiju Republike BiH, a onda i često raditi protivno njenim interesima, pitanja su na koja sa službenih adresa nikada nije stigao odgovor.Kako je Muslimović naređivao saradnju s agresorom, kako je Aliji Izetbegoviću, najblaže rečeno, gadio časne ljude i bh. patriote kojima je prvi predsjednik Republike BiH vjerovao, još neka su od pitanja na koja još nema zvaničnog odgovora.Nakon svega se postavlja i pitanje zašto je predsjednik SDA Bakir Izetbegović sarađivao s takvim kompromitiranim kadrovima i postavljao ih u svoj kabinet.Vrijeme je i da institucije daju odgovor i na neka druga pitanja, a to je ko je odgovoran i za politička ubistva.Ono što raduje jeste da se ovo pitanje nametnulo u javnosti i da ga je jedan tako važan funkcioner postavio na dnevni red, a poznavajući njegovu upornost, na tome će se ustrajati.Kada se na sve konstatacije Elmedina Konakovića doda i iscrpna dokumentacija koja je u posjedu "Avaza“, jasno je da će se ova tema do kraja otvoriti.

Vrijeme je da i institucije nakon 30 godina daju odgovore na neka pitanja

Muslimović: Često radio protivno interesima Armije RBiH

Konačni obračun

Iako je posljednji izvještaj o napretku BiH - koji je u srijedu, uz ocjenu stanja u ostalim državama kandidatima za članstvo u EU, predstavila Evropska komisija - bolji ili povoljniji od gotovo svih prethodnih, ipak, do početka pregovora naša država treba otkloniti brojne prepreke.Jasno je rečeno šta je urađeno, a šta nije i da, zapravo, u cijeloj priči naša država sama sebi stoji na putu prema EU.Činjenica je da vladajuća koalicija nije iskoristila zamah koji je početkom godine postignut i da, zapravo, od marta BiH značajno zaostaje za drugim državama regiona.Jer, zadaci i obaveze su jasni, a svako novo otezanje, odugovlačenje i, u konačnici, neispunjavanje vode opet ka istom, a to je stajanje u mjestu.Ovakav izvještaj Evropske komisije, pa i stav, mora biti podstrek vlastima da završe svoj posao i da naprave veliki korak naprijed kako ih u suprotnom ne bi dočekala zatvorena vrata.Ako oni koji su odgovorni za zastoj imaju vremena napretek, treba im jasno biti da ga narod nema.Dok sami sebi podmećemo noge, a političari jedni drugima na evropski put poturaju i koru od banane, pola države je, takoreći, već u EU. Čitave porodice odlaze, jer ni za sebe ni za svoju djecu ne vide perspektivu. Vrijeme je za otrežnjenje, dok nas još EU blagonaklono gleda.

Ako oni koji su odgovorni za zastoj imaju vremena napretek, treba im jasno biti da ga narod nema

Sami sebi stojimo na putu ka EU

Fudbaleri Napolija blistaju u ovoj sezoni, lideri su tabele u Italiji i sve podsjeća na situaciju otprije dvije sezone kada su postali prvaci, a za sve je zaslužan jedan čovjek.Pogađate, Antonio Konte (Conte). Sjajni italijanski stručnjak je ovog ljeta preuzeo Napolitance i brzo konsolidirao redove nakon turbulentnog ljeta, u kojem se do posljednjeg trena nije znalo hoće li otići Viktor Osimhen (Victor) i Kviča Kvarachelija (Kvicha Kvaratshkelia).Na kraju je i otjerao Osimhena, riješio se "hrđe“ u svlačionici i doveo svog miljenika Romelua Lukakua. Preporodio je Belgijanca, od "otpisanog“ čovjeka ponovo dobio vrhunskog napadača, a od svega je najviše profitirao Napoli, koji se prije dva dana lako obračunao s Milanom.Konte je majstor taktike, italijanski fajter koji će uraditi sve da dođe do pobjede i titule. A ako ih iko zna osvajati, onda je to Konte. Ove sezone mu naruku ide i što Napolitanci nemaju evropskih obaveza, a nešto slično je iskoristio prije osam godina, kada je s Čelzijem pokorio Englesku. Konte je čovjek koji je uspostavio devetogodišnju dominaciju Juventusa, a onda je prekinuo s Interom.Antonio Konte rođen je 31. jula 1969. u Lećeu. Tamo je i počeo igračku karijeru koju je završio u Juventusu. Kao trener vodio je brojne timove, a bio je prvak Engleske s Čelzijem, te Italije s dva različita kluba (Inter i Juventus). Ako osvoji i s Napolijem, postao bi prvi trener koji je bio prvak Italije s tri različite ekipe.

Čovjek koji zna kako se osvajaju trofeji

Antonio Konte: Šampionski mentalitet

Dok su hrvatski fudbaleri ispisivali historiju, košarkaši Srbije briljirali na Olimpijskim igrama, Novak Đoković rušio rekorde, fudbaleri Slovenije pomjerali granice, u regionu je kružio satiričan komentar: "Ma Bosna je samo za 'Zvezde Granda'.“Istina, takmičari iz BiH dominiraju popularnim regionalnim muzičkim takmičenjem. Uvijek se dobro pjevalo u BiH, ali nije da manjka i sportskih talenata u našoj zemlji.Posljednji takav je čudesna Tea Kovačević, 14-godišnja teniserka koja je pokorila sezonu i to u konkurenciji starijih igračica. Nevjerovatnu sezonu u kojoj je osvojila Evropsko prvenstvo krunisala je i titulom na završnom Mastersu u Monte Karlu.Ima ih, nije da nema, nego se moraju izdići iz sivila. Samo u posljednje vrijeme, BiH su u nekoliko navrata briljantno predstavili Tea Kovačević, plivačica Lana Pudar, biciklistkinja Lejla Njemčević, skijašica Elvedina Muzaferija, talentirani karatisti Anes Bostandžić, Emina Sipović, Marina Kurteš..., tu su i velike fudbalske nade Esmir Bajraktarević, Kerim Alajbegović, rukometaš Bekir Čordalija...Ko kaže da nema talenata, laže. Bilo ih je, ima ih i bit će ih. BiH je uvijek imala sjajne sportiste, koji žele i predstavljaju našu domovinu na najbolji mogući način. Ali mora im i ona pomoći, kao majka svom djetetu. Sistematska podrška bh. sportu ne postoji - potreban im je zakon o sportu. Tada bi uspjesi bili još veći, brojniji, a slavlja učestalija. To je nešto što nedostaje našem narodu, sjetimo se kako su se proslavljali plasman na Svjetsko prvenstvo 2014. ili zlatna medalja košarkaških kadeta s Evropskog prvenstva...

BiH je uvijek imala sjajne sportiste, koji predstavljaju našu domovinu na najbolji mogući način

Talentovani i za sport, ne samo za pjevanje

Nismo samo za "Zvezde Granda"

Rodrigo Ernandez Kastante (Hernandez Castante), poznatiji kao Rodri, proglašen je za najboljeg fudbalera planete. Briljantnu sezonu, klupsku i reprezentativnu, u kojoj je osvojio Premijeršip s Mančester sitijem i Evropsko prvenstvo s reprezentacijom Španije, krunisao je na način o kojem svaki dječak mašta - osvajanjem Zlatne lopte.Prvi put nakon čak 64 godine čekanja nagrada ide u Španiju. Španci su na krunu za svog fudbalera čekali još od legendarnog Luisa Suareza i 1960. godine. Također, postao je prvi igrač koji je proglašen najboljim, a da dolazi iz Premijeršipa, još od 2008. i Kristijana Ronalda (Cristiano). Ne tako loše društvo, reklo bi se.O Rodrijevim fudbalskim sposobnostima suvišno je i trošiti riječi. Korak ispred bi bilo nipodaštavanje svega što on radi na terenu. Uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme, a svaki put kad izostane, osjeti se rupa u sredini terena.Ono što je još interesantnije od fudbalskog života španskog maestra je njegova svakodnevica. Dok je igrao za Viljareal, vozio je polovni Opel, a živio je u studentskom domu dok je studirao ekonomiju, jer su njegovi roditelji smatrali da je fudbal prevelika lutrija. Zamislite, takav velemajstor na terenu, a roditelji ga tjeraju u školu. Lekcija koju bi mnogi mogli naučiti.I onda, kada živite takvim životom, velika je vjerovatnoća da ćete biti uspješni, i to veoma. Veoma, kao i Rodri, koji je na krovu svijeta. Individualno i timski...

Veznjak je ispisao historiju, ali je to za njega već uobičajeno

Rodri: Magični Španac

Čekamo još jedan izvještaj Evropske komisije o napretku BiH na putu prema Evropskoj uniji. Tačnije, paket o proširenju čiji su ključni dio izvještaji s ocjenama o napretku u reformama svake od zemalja koje su na putu prema članstvu u EU.Samo, nisam sigurna šta tačno čekamo, odnosno šta očekujemo da ćemo pročitati u njemu? Koju ocjenu mislite da ćemo dobiti?Ne, zaista, nije retoričko pitanje. Ako iko očekuje da ćemo dobiti pohvale za (ne)učinkovitost, debelo se vara.A i mi, vala, malo hoćemo, malo, haman, nećemo u Evropsku uniju. Znaš, odgovara nam njihov standard života, više plaće, otvorenije tržište, lakše kretanje i druge pogodnosti. Ali da nam, eto, to omoguće jer smo srce Evrope, pa to zaslužujemo da prstom ne mrdnemo.A, ne, mrdali su ovi na vlasti prstima, pretežno kažiprstima i prijetećim tonovima jedni drugima. Jedni svjesno koče daljnji napredak (jer je nesporno da smo ga napravili, a onda je, nakon zelenog svjetla Vijeća Evrope za otvaranje pristupnih pregovora s EU, entuzijazam naglo pao i sve je stalo), drugi okrivljuju ove prve, a treći, oni koji najbolje uvijek i prolaze, sjede skrštenih ruku i čekaju razvoj situacije.Očekujemo izvještaj u kojem se cijeloj Evropi, po ko zna koji put, prostire prljav veš naše drage BiH, stalno opiranje RS i njenih rukovodilaca, neprovođenje mjera sankcija Rusije zbog napada na Ukrajinu, napeti politički odnosi, kako među političarima u BiH tako i s onima u susjednoj Srbiji, posebno nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Skupštini Ujedinjenih nacija...To što ne provodimo ključne reforme kako bismo jednog dana eventualno postali članica EU, slabo ko i spominje. A i ne vrijedi, jer čini se da konkretnog rješenja nema. Jednima uvijek smetaju oni drugi, nekad i treći, drugima se uvijek spočitava da su prodali nešto nekome, trećima da su izdajnici države... Nikad kraja.Još jedna godina će proći, a mi nismo dobili datum za početak pregovora s EU. Vrijeme curi i nikoga ne čeka.

Malo hoćemo, malo, haman, nećemo u Evropsku uniju

Evropska unija saopštila je danas da je „zgrožena“

Mahanje kažiprstima

Glumac teško da može odabrati jednu omiljenu ulogu, svaka mu je posebna, pogotovo u vremenu dok je aktuelna, dok se njome bavi, istražuje, proučava, uči... Ali uvijek zna koja mu je bila zahtjevnija od drugih. Samim time dugo je pamti i još teže mu se rastati s njom.Razlika između filmskih odnosno televizijskih uloga od onih u pozorištima razlikuje se samo u tome da na daskama koje život znače glumac svaki put iznova oživljava svoj lik. Film, kada se snimi, to je to, kako ste odigrali rolu, tako će publika vidjeti taj lik.Glumac Davor Sabo dao je najbolje od sebe da se pripremi za glavnu ulogu u predstavi „Oslobođenje Sarajeva“. Zajedno s kolegama je izučavao period Drugog svjetskog rata u Sarajevu, nacistima, fašizmu i otporu, volji snage i ideala, čitao knjige, zamišljao stvarne događaje...Proveo je mnogo vremena u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu s timom ljekara kako bi što vjerodostojnije prikazao bolest koju njegov lik Georgij ima - hemiparezu ili nepotpunu paralizu, neurološki poremećaj koji karakterizira smanjena funkcija mišića, jedne polovine tijela.To je bila direktna posljedica mučenja ustaša.Sabo, ali ni kompletan tim „Oslobođenja Sarajeva“ nisu htjeli prepustiti ništa slučaju u ovoj tako važnoj predstavi, važnoj za našu historiju i našu budućnost.Davor Sabo rođen je u Sarajevu 18. oktobra 1990. godine.

Igra glavnu ulogu u predstavi "Oslobođenje Sarajeva“

Davor Sabo: Prošlost i budućnost

Tokom prethodnih decenija objavljene su stotine tekstova, podastrte desetine dokaza i isto toliko svjedočenja direktno upućenih i uključenih ljudi da su kadrovi KOS-a drmali vojnim i političkim vrhom tokom i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sa svim ključnim zlodjelima koji su zadesili bošnjački narod povezivani su ovi kadrovi - od političkih ubistava, preko sabotiranja odbrane države, krađe donacija, terorističkih kampova, pljačkaške privatizacije, pa do aktuelnih kampanja poziva na linč i crtanja mete na čelo političkim protivnicima.Ipak, svi ti brojni dokazi i dokumenti ostajali su pohranjeni na stranicama novina, magazina i knjiga, u ponekom dokumentarcu ili TV gostovanju, ali sve to bez sudskih epiloga i konačnog raskrinkavanja mašinerije.Stoga, značajno je što je Elmedin Konaković, kao stranački lider i ministar vanjskih poslova, na najvišem nivou aktuelizirao pitanje KOS-ovaca i njihove uloge u vrhu Stranke demokratske akcije (SDA).Konaković je djelovao prilično samouvjereno kada je tvrdio da posjeduje čvrste dokaze o ulozi koju ovi kadrovi imaju u rušenju državnih institucija i radu za velikosrpske interese. Za nadati se da zna kud goni s ovom pričom i da će ona konačno ići ka konkretnom epilogu raskrinkavanja, obračuna i otrežnjenja, jer sve drugo bi bilo politički pogubno kako po njegovu karijeru tako i budućnost cijelog društva.Spomenuti savjetnik i oca i sina za kojeg je objelodanjeno da je prije rata bio visokorangirani oficir KOS-a izvjesno je samo poznati vrh ledenog brijega, ali je pravo pitanje zbog čega je on sve vrijeme u njihovoj milosti, s kojim ciljevima i šta je to djelovanje duboke države ostavilo sve iza sebe.Od islamizacije Armije RBiH i poklona neprijatelju da se ona iz bosanske pretvori u muslimansku vojsku, preko rušenja revizije, do aktuelne antizapadne retorike i udara na institucije ove države, utisak koji se nedvojbeno nameće jeste da ptice u konačnici uvijek dolijeću na istu adresu - onu beogradsku.

Utisak koji se nedvojbeno nameće jeste da oni u konačnici uvijek stižu na istu adresu, onu beogradsku

Konaković: Aktuelizirao pitanje KOS-ovaca

Samo još KOS-ovci zvižduću

Katalonski ponos – fudbalski klub Barcelona ponovo je moćna, a sve je zasluga izvrsnog njemačkog stručnjaka Hansija Flika (Flick). Nijemca je dočekala grupa talentiranih, ali nediscipliniranih fudbalera, a kada je Flik lupio šakom o sto i uveo njemačku disciplinu uz savršene taktičke pripreme utakmica – stigli su rezultati.Barcelona je u razmaku od samo četiri dana razbila Bajern Minhen i Real Madrid, zabivši im po četiri gola – 4:1, odnosno 4:0. Još veći uspjeh je razbijanje Reala usred Madrida, i to u trenucima kada su "Kraljevi“ aktuelni prvaci Evrope i Španije te kada su jurili rekord upravo Barcelone po broju mečeva bez poraza – Real je stao na 42, a rekord su Barcelonine 43 utakmice iz sezone 2017/18.Pobjeda je čista Flikova disertacija, a Nijemac je u obzir uzeo rizik koji nosi kockanje s ofanzivnim fudbalom i pobijedio. Napao je „Kralja“ u njegovom domu s čak šest fudbalera mlađih od 22 godine, spremio i zamke za Realove brzonoge fudbalere u koje su upadali Vinisijus (Vinicius Jr.) i Mbape (Kylian Mbappe). Francuz je čak sedam puta bio uhvaćen u ofsajdu. Da nema VAR-a, Flik se ovo ne bi smio usuditi, ali ovako je taktika bila pun pogodak.Neki novi fudbal raste i razvija se pred našim očima. Barcelona više ne davi loptu, nema dosadnog opsjedanja protivničkog šesnaesterca. Igra se na gol više, energično, lepršavo. Zahvaljujući Fliku, Barcelona je ponovo moćna, a Katalonci mu mogu reći samo dvije riječi – danke, Hansi.Hansi Flik je rođen 24. februara 1965. u Hajdelbergu. Kao igrač je nastupao za Sandhauzen, Bajern, Keln i Viktoriju Bamental, gdje je i počeo s trenerskom karijerom. Vodio je Hofenhajm, pa je bio asistent Hoakimu Levu (Joachim Low) kada su Nijemci osvojili Svjetsko prvenstvo 2014., te Niki Kovaču u Bajernu. Odlaskom Hrvata postavljen je za prvog trenera koji je s Bavarcima osvojio sve što je mogao. Vodio je kratko reprezentaciju Njemačke, a od ljetos je u Barceloni.

U samo četiri dana demolirao je Bajern Minhen i Real Madrid

Hansi Flik: Tvorac nove Barcelone

Bio je uvijek normalan, nije bio konfliktan, ne znamo šta mu se desilo. To su izjave koje slušamo poslije svakog svirepog čina koji zgrozi javnost.Često to bude zaista tako, pa jedan trenutak presudi da neko počini svirepo djelo. No, s obzirom na to da je riječ o terorističkom napadu, situacija ipak nije takva da nekog "u sekundi prebaci“ da uradi nešto što ne bi trebao.Za takvo nešto je potrebno ispiranje mozga koje traje vremenski duže, a osobe od 15 godina su baš podložne ovakvim stvarima.Dati djeci mobitel neograničeno da rade šta god hoće samo zato jer mislite da time kontrolišete da neće praviti probleme vani je totalno kontraproduktivno. Mogućnosti na internetu su neograničene i prostor za indoktrinaciju klinaca je beskonačan.Slučaj iz Bosanske Krupe je prava prilika i za roditelje da razmisle na koji način odgajaju djecu, ali i da se ponovo postavi na dnevni red pitanje terorizma.Istina, situacija o tom pitanju je u velikom dijelu riješena prije više od 10 godina, pogotovo nakon što su brojni paradžemati pristali da budu dio Islamske zajednice BiH, ali dijelom i prirodnom selekcijom, jer su oni najradikalniji otišli na ratište u Siriju i nikada se nisu vratili.I ne, nije namjera predimenzionirati stvari i predstavljati ih gorim nego što jesu, kao što to mnogi u regionu i drugom entitetu rade, ali terorizam je ozbiljna tema.Ubistvo policajca Ozrena Marana i ranjavanje njegovog kolege nije šala, ubistvo pripadnika Oružanih snaga Armina Salkića i Nedeljka Radića nije bilo šala, ubistvo policajca Tarika Ljubuškića i napad na policijsku stanicu u Bugojnu nisu bili šala. Nije šala bio ni napad Mevlida Jašarevića, ni ubistvo policajca Dragana Đurića u Zvorniku.To ne znači da je društvo ili neki njegov narod radikalan, ali da se treba raditi na preveniranju ovakvih pitanja i da trebaju biti u fokusu, nije tajna, ma koliko nekome ne bi odgovaralo.

Mogućnosti na internetu su neograničene i prostor za indoktrinaciju klinaca je beskonačan

Kako nastaju teroristi

Kao da nije dovoljno to što nas danima potresaju vijesti o lažnim dojavama podmetnutih bombi širom BiH, posebno u Sarajevu, gdje su, ispostavilo se, glavni akteri maloljetnici, dramatičnim huliganskim obračunima, brojnim slučajevima vršnjačkog nasilja, maloljetničkim oružanim sukobima, dogodio se zločin koji je sve šokirao.Zločin koji se dogodio u Bosanskoj Krupi gdje je usmrćen jedan policajac, a drugi teško ranjen udarna je vijest, ne samo u BiH, već i u regionu. Šokantno, zločinac je maloljetnik od nepunih 15 godina i praktično dječak koji je ubistvo i ranjavanje počinio nožem. Slučaj je okarakteriziran kao teroristički akt i u istragu su uključene gotovo sve nadležne agencije.Dok traje istraga koja će pokazati da li iza svega stoje određene ekstremne grupe koje su maloljetnika podstrekivale na ovaj jezivi zločin, dotle se postavlja pitanje kuda idu naša djeca? Kojim to putevima koračaju? Jesu li to putevi koje smo mi trasirali kao roditelji, škola, zajednica, društvo? I, možda zvuči dosadno to što stručnjaci navode da sve počinje od porodice i od kućnog odgoja. To je, jednostavno, činjenica. Ali, jednako tako, škole i nastavno osoblje ne mogu zanemarivati svoju odgojnu ulogu. Gdje su nam pedagozi, gdje su psiholozi?Kada ćemo napokon taj kadar početi u škole zapošljavati? Kakvu ulogu imaju, dakle, porodica, škole, sigurnosne službe, centri za socijalni rad, silna ministarstva, razni sportski, plesni i drugi klubovi? Šta je s prevencijom? Baš lijepo zvuči kada se stalno govori - prevencija je ključna.Kao da smo zaboravili da djeca uče od svih nas, a mi smo, izgleda, vlastitu djecu zatrovali i kao društvo postali toliko izopačeni da nam mali ljudi čine tako strašne zločine svirepo prekidajući tuđe, ali uništavajući i svoje živote.

Jesmo li kao društvo postali toliko izopačeni da nam mali ljudi čine tako strašne zločine

Sve počinje od porodice i od kućnog odgoja

Kuda idu naša djeca

Prošlo je sedam mjeseci otkako je Evropsko vijeće odobrilo početak pregovora o članstvu BiH u EU. Sjednicu koja je kasnije proglašena historijskom bh. zvaničnici su pratili s kamenom na srcu i kapljicama znoja na čelu, svjesni da i nismo baš tako uzoran kandidat za Evropu. Čast izuzecima, nismo se pretrgli od posla da to i zaslužimo. Zahvaljujući i utjecaju prijatelja, i "zemljotresu“ na geografskoj karti Evrope, kamen sa srca se otkotrljao i odluka je bila pozitivna, ali datum otvaranja pregovora morali smo zaslužiti ispunjavanjem obaveza koje do tada nisu bile ispunjene. Lijepa vijest ozarila je zabrinuta lica, pa sa svih pozicija i iz svih stranaka, čak i onih u dubokoj opozicionoj hladovini, poletješe hvalospjevi, pozdraviše odluku i najaviše novu fazu evropskih integracija.Umjesto toga, sve do danas, ko je našao interes i dobio priliku, taj je i blokirao svaki pomak, od garniture crnolistaša iz Banje Luke, do kantona u kojima je i SDA našla mehanizam da nešto zaustavi. Na kraju, jedina smo država u regiji koja nije uspjela sastaviti ni zajedničku Reformsku agendu, plan mjera koje želimo provesti, pa smo na klupi za rezerve dok pet zemalja iz regiona očekuje prva sredstva podrške. Istovremeno, jedina smo zemlja u kojoj dio političara, s Dodikom na čelu, vjeruje da je moguće očekivati dobre vijesti iz Brisela, nakon što odu na noge Vladimiru Putinu. Poput Veselog iz kultne “Audicije” izgledaju domaći zvaničnici. Podsjetimo, radi se o liku kojeg tumači Željko Ninčić, a koji pred profesorom, svjestan svojih mogućnosti i talenta, uporno ponavlja čuvenu rečenicu: “Primi me!” Osim pohvale svakog napretka, iz Brisela od početka stižu i upozorenja da bez rezultata ne možemo naprijed, ali odgovor na svako od njih je: “Primi me!” Lideri stranaka nisu se sastali od maja, važniji su bili stranke, kampanja, izbori i brojanje listića, ali predsjednicu Evropske komisije ponovo dočekujemo s istom porukom i molbom: “Primi nas.” Bez razumijevanja da je put ka članstvu u EU tema iznad svake dnevnopolitičke, da je to interes svih građana BiH, još dugo ćemo slušati čuveno “Primi me”.Ali nije više ni smiješno.

Poput Veselog iz kultne “Audicije” izgledaju domaći zvaničnici

"Primi me!"

Nenad Bjelica i evropske utakmice dobitna su kombinacija za Dinamo Zagreb. Nakon što je Bjelica 2019. osigurao evropsku jesen „Modrima“, poslije čak 49 godina čekanja - igrali su osminu finala Evropa lige - sada je predvodio Zagrepčane do prve gostujuće pobjede u Ligi prvaka nakon skoro tri decenije (26 godina) – protiv Salzburga 2:0.Dinamo se totalno „restartovao“ nakon historijskog potopa od Bajern Minhena (9:2), a glavne zasluge za to idu Nenadu Bjelici. Konsolidirao je redove tima, a dva kola nakon debakla u Minhenu, Dinamo je na tabeli ispred Bajerna – ima četiri boda na 22. mjestu naspram Bajernova tri.Svojevremeno su Bjelici navijači Dinama skandirali onako kako su to radili još samo legendarnom Ćiri Blaževiću, koji je vodio čuvenu generaciju iz 1982. godine. Potom je tu bila kratka pauza u ljubavi Bjelica – Dinamo, kada je vodio Osijek, a sada je ponovo ljubimac pristalica „Modrih“.Fantastično je pripremio utakmicu protiv Salzburga i očitao lekciju uzdrmanom austrijskom velikanu, te zaradio pravo bogatstvo Dinamu. Zagrepčanima. Naime, za pobjedu protiv Salzburga im je donio 2,1 milion eura. Dodamo li tome 700 hiljada eura za remi s Monakom, Bjelica se već isplatio Dinamu koji ga godišnje plaća 1,2 miliona.Nenad Bjelica rođen je 20. avgusta 1971. godine u Osijeku. Igrao je za Osijek, Albasete, Betis, Las Palmas, Kajzerslautern, Admiru i Karnten. Trenerski zanat pekao je u Austriji i Italiji, vodio je još Leh, Osijek, Trabzonspor i Union Berlin.

Denis Ćorić: "Plave" digao iz pepela

Ogorčenje prijevoznika

SDA ne da na svoje

Konačni obračun

Sami sebi stojimo na putu ka EU

Antonio Konte: Šampionski mentalitet

Nismo samo za "Zvezde Granda"

Rodri: Magični Španac

Mahanje kažiprstima

Davor Sabo: Prošlost i budućnost

Samo još KOS-ovci zvižduću

Hansi Flik: Tvorac nove Barcelone

Kako nastaju teroristi

Kuda idu naša djeca

"Primi me!"

Nenad Bjelica: Evropski Dinamo

Kolumne

Denis Ćorić: "Plave" digao iz pepela

Ogorčenje prijevoznika

SDA ne da na svoje

Konačni obračun

Sami sebi stojimo na putu ka EU

Antonio Konte: Šampionski mentalitet

Nismo samo za "Zvezde Granda"

Rodri: Magični Španac

Mahanje kažiprstima

Davor Sabo: Prošlost i budućnost

Samo još KOS-ovci zvižduću

Hansi Flik: Tvorac nove Barcelone

Kako nastaju teroristi

Kuda idu naša djeca

"Primi me!"

Nenad Bjelica: Evropski Dinamo