Sve više ljudi se žali na svrbež, čak i onda kada nemaju nikakvih promjena na koži. Poslije češanja problem je obično riješen pa se na ovu nelagodnu epizodu zaboravlja, misleći da je spontana reakcija organizma.

Svrbež ili pruritus može, međutim, biti fiziološki ili patološki osjet. Fiziološki pruritus je uvijek kratkotrajan i nije povezan sa nekim oboljenjem kože ili drugih organa, a povremeno se pojavljuje kod svih osoba.  

 Odbrambeno ponašanje kože

Svrbež je sam po sebi neprijatan senzorni i emotivni osjećaj. Predstavlja fiziološko odbrambeno ponašanje kojim se sa kože uklanjaju štetne supstance, paraziti i drugi iritantni a nevidljivi "stanovnici".

On nije bolest sam za sebe, ali je izuzetno važan simptom mnogih kožnih i sistemskih bolesti, kao što je, primjera radi, u slučaju oboljele jetre. Osim na koži, javlja se i na sluzokoži i konjuktivama.

Posebno intenzivan može biti i kod dječijeg ekcema, bolesti poznate i kao dermatitis atopika, kontaktnog dermatitisa, psorijaze… Čak i akne mogu biti praćene svrabom.

Zašto se svrbež pojavljuje i da li mjesto na kojem se javlja može ukazati na specifično oboljenje? Prije svega, ako svrbež traje duže i ometa normalan život obavezno se javite liječniku.

Patološki pruritus je svrbež koji je povezan sa nekim oboljenjem kože ili oboljenjem drugih organa. Uzrok mogu biti vanjski ili unutrašnji faktori koji mogu djelovati direktno na živčane završetke i taktilne receptore ili mogu djelovati indirektno aktiviranjem medijatora upale.

Svrbež kada se javi može biti lokaliziran samo na jednom dijelu tijela ili može zahvatiti kožu čitavog tijela kada kažemo da se radi o generaliziranom svrbežu.

Vrste svrbeža

Klinički se razlikuju slijedeći oblici pruritusa ili svrbeža:

1. Pruritus kod kojeg se pregledom uočava prisustvo nekog oboljenja kože, a to mogu biti

a) infekcije kože npr. Piodermije - bakterijska oboljenja kože i dermatomikoze - gljivična oboljenja,

b) alergijska oboljenja (urtikarija, atopijski dermatitis, kontaktni alergijski dermatitis),

c) svrab, ušljivost,

d) neke hronične, autoimune ili druge bolesti kože.

2. Pruritus bez primarnih promjena na koži, a nastaje kao simptom oboljenja nekih drugih organa - najčešće su to dijabetes, bolesti jetre, bolesti bubrega, parazitarne infekcije, poremećaj rada štitne žlijezde, maligni tumori i limfomi.

Ovaj oblik pruritusa se može javiti i kao posljedica uzimanja nekih lijekova, dok je pruritus senilis svrbež koji nastaje kao posljedica smanjenja sekrecije lojnih žlijezda kod starijih osoba što rezultira suhoćom kože.

3. Pruritus kod kojeg se ne može utvrditi postojanje primarnih promjena na koži niti oboljenja drugih organa. Uzrok nije poznat, a smatra se da neke psihičke promjene mogu biti uzrok nastanka ove vrste pruritusa.

Poseban oblik generaliziranog svrbeža koji se pojavljuje u posljednjim sedmicama trudnoće zove se pruritus gravidarum, a nakon poroda iščezava. Javlja se u oko 2-3 posto trudnica.

 Iscrpljujući osjećaj

Jak svrbež može biti stresan i iscrpljujući, zbog čega stvara nervozu. Osobe sa intenzivnim svrbežom su depresivne ili neispavane, a i teško se koncentrišraju. Lokalno češanje može pružiti malo olakšanja, ali zbog narušavanja integriteta kože može se pogoršati postojeće stanje jer se javljaju infekcije i upale.

U pojedinim situacijama svrbež je prisutan, ali kožne promjene nisu vidljive. Uzrok ove vrste svraba mogu biti suha koža, dijabetes, pa čak i malignitet.

Javlja se u svim uzrastima, ali je posebno izražen kod starijih osoba. Iako ne postoje precizni statistički podaci, zna se da od svrbeža pati i veliki broj hroničnih bolesnika.

Na svrbež koji se javlja oko rektuma posebno treba obratiti pažnju jer može se ispoljiti zbog crijevnih parazita, gljivičnih i seboroičnih promjena, alergijskog kontaktnog dermatita, bakterijske infekcije, maligniteta, dijabetesa, pa čak i psihogenih faktora.

Ništa manje nije važan ni svrbež u stidnoj regiji. Najčešće nastaje kao posljedica iritacije u kontaktu sa kozmetskim ili drugim preparatima. Nastaje i zbog kontakta sa vešom, ekcema, kandidoze, prisustva ušiju, psorijaze.

No, bez obzira na sve spomenute razloge, ponovimo: svrbež je na koži najučestaliji zbog dječijeg ekcema ili suhe kože. Sa starenjem suhoća koža se pojačava, pa je shodno tome i svrbež intenzivniji.

Dijagnoza i liječenje

Sama dijagnoza se postavlja na osnovu iscrpne anamneze, dermatološkog pregleda i laboratorijskih pretraga kojima bi se isključilo ili potvrdilo postojanje neke druge bolesti.

U pristupu oboljelima liječnici posebnu pažnju posvećuju onome što govori pacijent pa će ga sigurno pitati o dužini trajanja svrbeža i njegovim karakteristikama, lokalizaciji, dobu dana i godišnjem dobu kada se javlja, prisustvu drugih bolesti...

Protiv svrbeža ne postoji univerzalno sredstvo pa je dijagnoza najvažnija.

Ukoliko je svrbež simptom nekog oboljenja, potrebno je liječiti tu bolest.

Uz lokalnu primjenu odgovarajućih lokalnih preparata (emolijentnih krema, krema sa ureom), u općoj terapiji ordiniraju se antihistaminici.

 Posebne preporuke

Prečesto pranje sapunima može pojačati pruritus. Preporučuje se prilikom tuširanja korištenje sindeta (sindet je kratica od sintetski deterdžent, sapun bez sapuna).

I česta upotreba jako vruće vode može biti štetna jer pridonosi slabljenju hidrolipidnog filma te preintenzivno uklanja lipidne tvari s površine kože. Bolje je sušiti kožu mekanim ručnicima uz izbjegavanje grubog trljanja kože.

Bitno je i dobro ispiranje rublja prilikom pranja, a nije baš uvijek nužno ni koristiti omekšivače.

 Problem osjetljive kože

Svrbež je posebno čest kod osjetljive kože koja je sama po sebi reaktivna, hiperaktivna i iritabilna. Prepoznaje se po crvenilu, svrabu, bockanju i pečenju.

Do ovakvog stanja kože mogu dovesti ultravioletno zračenje, upotreba kozmetskih sredstava, sapuna, pa čak i vode. Osjetljiva koža nije samo koža lica, već posebno treba voditi računa i o koži tjemena glave i šaka.

Svrbež i lijekovi

Svrbež se može javiti i prilikom uzimanja lijekova oralno ili preko nanošenja na kožu. Može se ispoljiti pri prvom, ali i pri ponovnom nanošenju lijeka. Međutim, vrlo je teško razlikovati svrbež kao posljedicu uzimanja lijekova. Otežavajuća okolnost je i to što na stotine lijekova mogu biti izazivači svrbeži.

Tako se prilikom uzimanja nekih antibiotika može javiti "sindrom crvenog čovjeka", odnosno osoba nakon uzimanja može biti sva crvena u cijelosti ili će joj biti crven gornji dio trupa.

Zbog mogućeg izazivanja svrbeži treba obratiti pažnju i na antimalarike, opijate, peniciline i tetracikline, antiepileptike, kontraceptive, a vrlo često i na kortikosteroide.