Piše: Prof. dr. Muhamed Ajanović
Snimanje zuba nije opasno, samo ukoliko je indicirano. Dakle, svaki stomatolog će vam reći da nikada ne idete sami, na svoju ruku, na snimanje jednog ili više zuba.
Često se događa da pacijent u ordinaciju donese neodgovarajući snimak, na sopstvenu inicijativu, pa ga onda vraćamo po još jedan. Osim duplog snimanja, ne treba zanemariti ni novčani trošak.
Za analizu
Rendgen-snimak je pomoćna dijagnostička metoda, koja omogućava stomatologu da vidi šta se dešava na mjestima nedostupnim oku. Dakle, mnoge se procedure ne mogu obaviti bez snimka.
Stomatolog najčešće traži dvije vrste snimka: „mali“ (retroalveolarni) i „veliki snimak obje vilice“ (ortopantomogram, OPG). Mali snimci su, u pravilu, oštriji, manje deformiraju sliku, najčešće se koriste za analizu stanja jednog zuba – onog na koji je centriran tubus kod snimanja.
Dakle, kod npr. liječenja jednog zuba nije mudro napraviti veliki snimak „da doktor bolje vidi“ ili „da vidi sve zube kad se već jednom slika“ – jer to obično nije od velike koristi.
Veliki snimak obje vilice može biti vrlo precizan (ako je digitalni aparat), ali na osnovu njega se analiziraju neke krupnije strukture, posmatraju anatomski odnosi (naprimjer – gdje je korijen neizniklog umnjaka u odnosu na kanalić u donjoj vilici kojim prolaze nervi i krvni sudovi) i slično.
Dakle, kako se na malom snimku ne može vidjeti koliki je stepen resorpcije kosti u obje vilice, a na velikom se snimku ne može sa sigurnošću vidjeti kvalitet liječenja pojedinog zuba. Osim ovih snimaka, koristi se još čitav spektar, u zavisnosti od toga šta se radi i šta stomatolog želi vidjeti.
Osnovna pravila
Jedno od osnovnih stomatoloških pravila jeste da se loši snimci ne interpretiraju. Dakle, nejasan snimak, previše blijed, snimak na kojem se ne vide korijeni, nije adekvatan za postavljanje dijagnoze.
Pacijenti često pitaju koja je štetnost snimanja zuba. To nekad nije lako reći, posebno ako je pacijent već imao neka snimanja, pogotovo CT. Stara je doktrina da najviše šteti snimanje koje nema medicinsku indikaciju.
Generalno gledano, svaki stomatolog bi trebao imati okvirnu predstavu o tome koliko rizika koje snimanje nosi.
Reducirano zračno polje
Nijedno jonizujuće zračenje nije potpuno bezopasno. Treba pažljivo uzeti u obzir historiju pacijenta i njegovo opće stanje, ali bez tog pomoćnog dijagnostičkog sredstva mnoge stvari ne možemo riješiti. Za stomatološkog pacijenta najbitnije je da zna da je danas moguće slikati zub maksimalno reduciranim zračnim poljem, savremenim aparatima s izuzetnim fokusom i skraćenom ekspozicijom, da može dobiti zaštitu, ali samo ako postoje prave indikacije.
Koliko milisiverta
Milisivert je jedinica koja se obično koristi za procjenu bioloških efekata radijacije. Dakle, takozvano zračenje koje čovjek primi hodajući unaokolo prosječno je 2,4 mSv. Mamogram daje izloženost od 0.7 mSv, rendgenski snimak pluća nosi zračenje od 0,01-0,06 mSv, a OPG snimak daje izloženost od oko 0,09 mSv. Mali snimak zuba daje mnogostruko manju izloženost nego snimak pluća.
Godišnja doza
Maksimalna godišnja doza izloženosti zračenju varira od institucije do institucije koja je definira. 5 mSv je maksimalna godišnja doza za trudnice koje su profesionalno izložene jonizujućem zračenju u SAD. Trebao bi čovjek snimiti 20 puta sve zube da bi dosegao dozu koju prima od tzv. kosmičkog zračenja.
