Tajna drevne tibetanske medicine konačno je razotkrivena. Hiljadama godina oni su koristili voće koje raste u Himalajama kao hranu i lijek za brojne tegobe. Sada,je znanost potvrdila da je ono najmočniji prirodni lijek za mnoge bolesti.

Riječ je po pasjem trnu, biljci latinskog naziva Hippophae rhamnoides. Ova biljka je u narodu poznata kao vučji trn, sibirski ananas i vukodržica. Danas je dokazano da je pasji trn koristan za liječenje mnogih tegoba poput iscrpljenosti, infekcija, kardiovaskularnih bolesti, problematične kože, čira na želucu, čak i karcinoma.

Pasji, odnosno vučji trn pravi je biljni starosjedilac: po mišljenju biologa, on se pojavio na Zemlji prije 25 miliona godina. „Sijajući konj“ (Hippophae) – takav neobičan naziv dobila je ova biljka u antička vremena.

 Legende o osvajačima

I za to postoji prosto objašnjenje. Prema legendi, tokom mnogomjesečnih pohoda vojnici Aleksandra Makedonskog bili su iscrpljeni i iznureni, dok su njihovi konji bukvalno pucali od zdravlja.

Ratnici su se zapitali: odakle životinje crpe snagu? Ispostavilo se da su konji svuda tražili i jeli jednu bobičastu biljku, nakon čega se njima vraćala bodrost, brzo su zarastale rane, a koža i dlaka prosto sijale od ljepote.

Aleksandrovi vojnici počeli su da konzumirati narančaste bobice kiselkastog ukusa i brzo osejtili njihovo stimulirajuće i ljekovito djelovanje.

Isti takav recept za uspjeh imala je i neumorna armija drugog velikog osvajača - Džingis-kana. Po mongolskom predanju Džingis-kan je odmah po rođenju bio okupan u konjskom mlijeku pomiješanom sa sokom od pasjeg trna – i zbog toga je postao nepobjediv.

U svom rukavu Džingis-kan je imao skriven džep, gdje je uvijek čuvao sušene bobice pasjeg trna: one su mu davale životnu snagu i energiju u kritičnim situacijama. Mongolski vođa je insistirao da i njegovi vojnici konzumiraju čudesne bobice kako bi izdržali najteže bitke.

 Carska poslastica

Iscjeljujuće osobine pasjeg trna dobro su poznavali i slavenski narodi. Ćirilo, čuveni tvorac prve slovenske azbuke, tokom svojih putovanja liječio je ljude uz pomoć „crvenog ulja“ napravljenog od bobica ove biljke.

U Rusiji je pasji trn doprinio osvajanju Sibira: kozaci atamana Jermaka Timofejeviča su često konzumirali čudesne bobice koje čak i na mrazu ne gube korisna svojstva, već postaju još ljekovitije i ukusnije.

Likere i slatko od pasjeg trna voljeli su ruski carevi, koji su slali specijalne ekspedicije po ovu biljku. Zbog neobičnog, pomalo egzotičnog ukusa bobica, pasji trn je dobio naziv „sibirski ananas“.

U 20. stoljeću „sibirski ananas“ je doživio u Rusiji pravu renesansu zahvaljujući naučnim istraživanjima koja su pokazala izvanrednu ljekovitu moć pasjeg trna.

Bilo je dokazano da ulje ove biljke štiti od radioaktivnih i toksičnih materija. Zato su namirnice od pasjeg trna postale obavezni dio dijete ruskih kosmonauta – da bi spriječile štetno djelovanje kosmičke radijacije.

Osim toga, „crveno ulje“ su koristili i u liječenju likvidatora havarije u černobiljskoj nuklearnoj elektrani.

 Formula zdravlja

Pasji trn je šampion po sadržaju korisnih materija: u njegovom sastavu naučnici su nabrojali 190 bioaktivnih supstanci. U ulju „sibirskog ananasa“ se nalazi rekordna količina beta-karotena, koji pomaže u zaštiti organizma od štetnog uticaja slobodnih radikala. 

Osim toga, ovo ulje jedino na svijetu sadrži kiseline omega 3, 6, 7 i 9 zajedno. Takva kombinacija doprinosi boljem radu imunog sistema, povećeva otpornost na mnoge bolesti, normalizira balans hormona, sprečava tromboze i dijabetes.

Plodovi i kora pasjeg trna bogati su serotoninom, koji ima i drugi naziv - hormon sreće. Beta-sitosterin, koji se nalazi u bobicama, sprečava aterosklerozu i usporava starosne promjene u organizmu.

Ulje „sibirskog ananasa“ djeluje izrazito baktericidno, potpomaže brzo zarastanje rana i liječenje opekotina prvog i drugog stepena.

Pasji trn se često koristi i u liječenju onkoloških oboljenja, jer usporava rast malignih ćelija i štiti organizam od radijacije tokom terapije.

Četiri recepta

Pasji trn možete koristiti na razne načine. Za unutarnju upotrebu koristi se u obliku ulja, soka ili sirupa. Preporučena doza je 1 do 3 kašičice sirupa, 2 čajne kašičice ulja ili 28 svježih bobica dnevno.

Za vanjsku upotrebu služi za liječenje suhe kože, osipa i ozljeda. te koristi se u obliku ulja. Ulje se nanese na oboljelo mjesto jedanput ili dvaput dnevno. Od pasjeg trna možete napraviti i ukusne marmelade. Nemojte konzumirati pasji trn ako uzimate lijekove protiv zgrušavanja krvi.

- Protiv raka jednjaka

Usitnjene sušene bobice pasjeg trna prelijte maslinovim ili suncokretovim uljem u proporciji jedan prema jedan i po. Ostavite da odstoji tri nedjelje, nakon toga prespite ulje u flašu od tamnog stakla.

Uzimajte pola supene kašike ulja tri puta dnevno tokom kemoterapije i još dvije-tri nedjelje nakon toga.

- Protiv opekotina

Napravite ulje od bobica po prethodnom receptu. Poželjno je sterilizirati ga na vodenoj pari.

Obradite mjesto opekotine rastvorom hidrogena pa stavite na njega čistu tkaninu umočenu u ulje od pasjeg trna. Mijenjajte oblog svaka tri sata.

- Protiv čira na želucu

Tri supene kašike bobica prelijte sa pola litra vruće vode i kuhajte 10-15 minuta. Ostavite da odstoji pola sata. Konzumirajte jednu čašu napitka dva-tri puta dnevno.

- Protiv dijabetesa

Deset grama listova pasjeg trna prelijte čašom ključale vode. Sačekajte da odstoji sat vremena. Popijte čaj tokom dana.